“U Kruševu ima samo pet četnika” – ove riječi skupo su koštale mladića koji je nedugo potom postao heroj Domovinskog rata

Obrovačko područje bilo je od kolovoza 1991. godine pod kontrolom srpskih vojnih snaga. U dokumentaciji obrovačke jedinice Teritorijalne obrane (TO) navodi se da se „opština Obrovac (…) od 31. 7. 1991. godine nalazi u ratu protiv ustaške hrvatske države”. Tijekom kolovoza 1991. u mjesnim zajednicama općine Obrovac pod srpskom kontrolom provedena je mobilizacija TO-a i formirani su naoružani odredi koji su se uključili u borbu. Jasenice i Kruševo, mjesta naseljena hrvatskim stanovništvom u obrovačkoj općini, dugo su predstavljala smetnju pobunjenim Srbima. Jasenice i Kruševo osvojeni su 11. rujna u snažnom napadu, nakon čega su hrvatske snage potisnute preko Masleničkog mosta, a Kninski korpus nastavio je napredovanje prema Zadru. U napadu na Jasenice i Kruševo sudjelovale su i zloglasne „Knindže“, specijalne jedinice milicije SAO Krajine kojima je na čelu bio Dragan Vasiljević („Kapetan Dragan“). Okupacijom Kruševa i Jasenica pod srpsku vlast padaju zadnji dijelovi obrovačke općine koja je otada u potpunosti pod kontrolom pobunjenih Srba i JNA.

Na okupiranom području ostao je živjeti malen broj Hrvata, koji su bili izloženi maltretiranju i ubojstvima. Jedan od njih bio je i Senad Župan. Senad Župan kasnije će postati sposoban i cijenjen pripadnik Hrvatske vojske. Rođen je u Obrovcu i odrastao u Zatonu Obrovačkom. U hrvatsku obranu uključio se 1991. godine. U srpnju 1992. postaje pripadnik bojne „Kralj Tomislav”, a zatim 84. gardijske bojne „Termiti”. Završio je obuku u Obučnom središtu gardijskog desantnog pješaštva „pukovnik Damir Tomljanović-Gavran” u Šepurinama kod Zadra 1994. godine te Commando obuku 1995. godine. Prvog dana operacije „Oluja“, 4. kolovoza 1995. godine, poginuo je na Velebitu, s nepune 23 godine života. Prema svjedočenju njegovih suboraca njegove ljudske i profesionalne kvalitete bile su uzor za cijelu postrojbu te ga pamte kao  iskrenog domoljuba i prekaljenog borca. U čast Senada Župana obrovačka riva nosi ime ”Obala hrvatskog časnika Senada Župana”.

Njegov ratni put od početka 1992. do pogibije u operaciji „Oluja“ dobro je poznat, no manje je poznato da je Senad Župan već 1991. godine prošao torturu milicijskih snaga pobunjenih Srba. U mnoštvu gradiva koje se čuva u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, sačuvan je spis Okružnog javnog tužilaštva u Kninu SAO Krajine o predmetu protiv Senada Župana. Prema dokumentima spisa, dana 25. studenoga 1991. godine Senad Župan prijavljen je nakon što je telefonski razgovarao u obrovačkoj pošti. Prema prijavi, Župan je s nekime telefonom razgovarao o „srušenim i zapaljenim kućama na području Kruševa“, a tijekom  razgovora izjavio je i „da u Kruševu ima samo pet četnika i da su raspoređeni na brdu zvanom Jurina Glava“. Stanica javne bezbjednosti Obrovac istoga je dana podigla kaznenu prijavu protiv Senada Župana zbog počinjenja „krivičnog djela sudjelovanja u neprijateljskoj djelatnosti prema članu 131. Krivičnog zakona SFRJ“. U prijavi je navedeno da je navedenog dana „u popodnevnim satima iz pošte u Obrovcu nazvao za sad neutvrđenu osobu te joj saopštavao podatke o broju oštećenih kuća, zatim vlasnike tih kuća. Dalje je iznosio podatke o broju branilaca SAO Krajine koji se nalaze na području Kruševa te o njihovoj točnoj lokaciji. Prilikom razgovora branioce SAO Krajine nazivao je četnicima.“ U prijavi je nadalje navedeno „Primjetivši sumnjiv razgovor službenica pošte u Obrovcu putem telefona obavijestila je dežurnu službu SJB Obrovac te u najkraćim crtama iznijela sadržaj razgovora Župan Senada“. Nije u potpunosti jasno je li razgovor prijavila službenica u pošti ili osoba koja je pored njega u pošti načula razgovor u telefonskoj govornici, kako je navedeno u službenoj zabilješci koja se također nalazi u spisu, no moguće da je točno i jedno i drugo.

U predmetnom spisu nalazi se i izjava Senada Župana koju je istoga dana iznio u SJB Obrovac. On je potvrdio da je prije privođenja bio u pošti u Obrovcu te da je razgovarao sa svojim ujakom koji se nalazi u Piranu u Sloveniji. Potvrdio je i da je s njim pričao o kućama koje su izgorjela na području Kruševa, posebice kuća u vlasništvu njihovih rođaka. Potvrdio je i da je na pitanje ujaka „Koliko ima četnika u Kruševu?“ odgovorio da u „Kruševu ima 4 -5 četnika i da se nalaze na Jurinoj Glavi“.

Okružno javno tužilaštvo u Kninu je na temelju kaznene prijave koju je SJB Obrovac podnijela tužilaštvu, zatražilo od nje da prikupi podatke je li S. Župan doista iz pošte toga dana nazvao ujaka u Piranu da broj koji im je dao ili je zvao neki drugi broj te nalazi li se Senadov ujak u vojnim formacijama Republike Hrvatske. S. Župan je za to vrijeme zadržan u pritvoru.

Na temelju zahtjeva Okružnog tužilaštva u Kninu, Okružni sud u Kninu 28. studenoga ispitao je Senada Župana. Ispitivanje je izvršio sudac Đuro Pavlica. S. Župan iznio je svoju obranu te je ustvrdio da je doista razgovarao s ujakom, koji ga je pitao jesu li zapaljene kuće nekolicine njihovih rođaka, na što mu je odgovorio da jesu. Također na pitanje ujaka kakva je situacija u Obrovcu i Kruševu i ima li u njima vojske, odgovorio je da u Obrovcu ima vojske te da je, kada je bio u Kruševu, vidio samo 4-5 vojnika. Na temelju toga zamjenik okružnog javnog tužitelja Čedomir Jokić zatim je odbacio prijavu SJB Obrovac zbog kaznenog djela sudjelovanja u neprijateljskoj djelatnosti uz objašnjenje da ne postoji osnove sumnji da je Senad Župan počinio kazneno djelo za koje je prijavljen. U obrazloženju je navedeno da nije utvrđena nikakva aktivnost prijavljenog ili inicijativa neprijateljske grupe s kojom je prijavljeni prije kontaktirao, te da je razgovor vodio s ujakom koji se nalazi u Sloveniji i tijekom razgovora uglavnom odgovarao na njegova pitanja. Utvrđeno je da se za ujaka ne može utvrditi da je povezan s „bilo kakvom grupom u Zadru ili na području Obrovca“.

Prema nekim saznanjima, usprkos tome što je odbijena prijava protiv njega, pripadnici milicije SAO Krajine zadržali su ga otprilike 10 dana, tijekom kojih je prošao teške torture i maltretiranja u obrovačkoj milicijskoj stanici i u kninskom zatvoru. Nakon toga uputio se u Bosnu i Hercegovinu gdje su mu je pomogla jedna (srpska) obitelj koja je prije živjela u blizini Tvornice glinice kod Obrovca. Ubrzo se vratio u Hrvatsku te uskoro uključio u njezinu obranu. Obrovac je pod srpskom okupacijom ostao do početka kolovoza 1995. godine odnosno do operacije „Oluja“ kojom je Hrvatska oslobodila okupirane dijelove teritorija sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banovine. U oslobađanju toga kraja sudjelovao je i Senad Župan i nažalost položio svoj život za obranu Hrvatske.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.