„Za Hrvatsku kao Tigar“ – heroji Petrinje 1991. i 2020.

Potres koji je 29. prosinca 2020. na najteži način pogodio šire područje grada Petrinje aktivirao je solidarnost, nesebičnost, požrtvovnost i niz drugih osobina među hrvatskim građanima.

U niz inicijativa pomoći unesrećenima uključile su se, među ostalima, gotovo sve udruge proizašle iz Domovinskog rata. Hrvatski branitelji iz svih krajeva nude pomoć na razne načine, od onih koji nude smještaj do onih koji su osobno došli sanirati štetu i pomoći stradalima. Prvi koji su se organizirano uključili u sanaciju štete bili su vatrogasci i vojnici. Hrvatska vojska smještena je u Petrinji te je odmah poslije razornog potresa izašla na ulice. U gradu su smještene dvije postrojbe koje nasljeduju elitne gardijske brigade koje su i u Domovinskom ratu branile Petrinju – pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi i 2. mehanizirane bojne Gromovi. Baš kao 1991. godine i danas su se „Tigrovi“ i „Gromovi“ stavili na raspolaganje stanovnicima Banovine.  

Pripadnici 1. A brigade Zbora narodne garde „Tigrovi“ su na šire petrinjsko područje došli u srpnju 1991. godine kada su od strane pobunjenih Srba i JNA napadnuta sela Kraljevčani i Dragotinci. Nakon okupljanja u Hrastovici, u popodnevnim satima 14. srpnja ušli su u selo i ovladali zgradom policijske ispostave uz pomoć pripadnika „Gromova“ i MUP-a RH. Ipak idućeg dana JNA je pokrenula silovit napad pred kojim su se hrvatske snage povukle preko Čuntića prema Hrastovici i selu Pecki gdje je uspostavljena nova crta obrane Petrinje. Dio „Tigrova“ istovremeno pokušavao je obraniti susjedno selo Dragotinci. Ipak i oni su se morali povući prema Hrastovici. Dvojica „Tigrova“ su zarobljena, a Marko Marić je nestao te se za njim još uvijek traga. Tijekom cijelog kolovoza 1991. dijelovi 2., 3., i 4. bojne „Tigrova“ sudjelovali su u obrani šireg petrinjskog područja.

Osim u Hrastovici i Peckima, držali su položaje kod „Vile Gavrilović“, a po potrebi su djelovali i u samom središtu Petrinje. Osobito kada se u rujnu 1991. intenzitet napada pojačao. Petrinja je 21. rujna 1991. okupirana, a pojedine skupine „Tigrova“ su među posljednjima napustile grad prema Brestu, a jedna skupina probila se do slobodnog teritorija čak pet dana nakon okupacije grada. U Brestu zaposjedaju položaje te ostaju držati crtu obrane na lijevoj strani obale Kupe. U Petrinji su poginuli „Tigrovi“ Siniša Đurkin, Darko Crevar i Marjan Đuran, a kao nestali još uvijek se osim spomenutog Marka Marića vode Antonio Karlović i Božidar Bilanović.

U Petrinju se Hrvatska vojska vraća 1995. godine, pobjednički, u oslobodilačkoj operaciji „Oluja“. Nakon toga sudjeluje u obnovi devastiranih objekata te se smješta u vojarnu u gradu koja danas nosi naziv „Pukovnik Predrag Matanović“. Upravo je 29. prosinca 1991. godine u vojarnu vojska smjestila štićenike doma za starije i nemoćne u Petrinji i osigurala smještaj za još civile koji su ostali bez krova nad glavom, sudjelovala je u rašćišćavanju ruševina i ulica, postavljanju šatora i drugim zadaćama. To nastavlja iz dana u dan te spremno odgovara na sve izazove koji se pred nju postavljaju.

^{Uz pomoć vojske naši djelatnici su iznijeli sve korisnike van, svi su korisnici živi, zdravi i evo ako netko možda od rodbine gleda da znaju da su svi na sigurnom u vojarni u Petrinji. Zahvaljujem se, zahvalila sam ministru na odlično odrađenom poslu vojnika i još jednom se zahvaljujem od srca na svemu što su odradili.}

^{ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe u Petrinji Magdalena Komes}

Napomenimo na kraju i to da je Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ objavila poziv svojim članovima da se, ako su u mogućnosti, stave na raspolaganje za sanaciju štete uzrokovane potresom. Na kraju poziva stoje riječi – „Za Hrvatsku kao Tigar“!

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.