Sredinom 1980-ih, nakon smrti Josipa Broza Tita, za vrijeme političke krize u Jugoslaviji koja je započela albanskom iredentističkom pobunom na Kosovu, grupa akademika „Srpske akademije nauka i umetnosti“ sastavila je „Memorandum“ o „aktuelnim društvenim pitanjima“. Dokument najviše problematizira položaj Srba unutar Jugoslavije te se izražava nezadovoljstvo statusom autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova i ističe kako je time srpski teritorij „nejedinstven i rascjepljen“.Ovaj dokument, objavljen u rujnu 1986., izvršit će snažan utjecaj na jačanje velikosrpske ideje i provedbu krvave agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
U nastavku donosimo neke od točaka Memoranduma;
- granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, odnosno Srbija se treba širiti na štetu drugih naroda, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku
- ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda na području SFRJ: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi
- jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
- potreba za brzom vojnom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda
Čitanjem samo pojedinih ulomaka teksta Memoranduma, uz minimalno znanje o stvarnom društevnom i političkom stanju Jugoslavije u vremenu njegova nastanka, jasno je vidljivo koji je bio cilj ovog dokumenta. Iz ovog je vidljivo da je priprema realizacije velikosrpskih ciljeva uključivala i djelovanje na području intelektulano-kulturnog života, dok su se istovremeno na vojnom planu ostvarivale predradnje za srpsko preuzimanje JNA, čija je prividna neutralnost u počecima agresije uspješno zavaravala svjetsku javnost.
Velikosrpska ideja, koja jedno od uporišta ima upravo u Memorandumu SANU, živi i danas. Velikosrpski projekti očituju se u nekim radovima povijesne znanosti (pr. Istorija 20. veka 2/2005 Nikola Žutić: “Srbi svi i svuda”, “Hrvatske zemlje” bez Hrvata), a usmjereni su prema negiranju državnosti hrvatskog naroda, kao i negiranju postojanja Hrvata kroz povijest na prostorima Republike Hrvatske, kao i u susjedstvu, odnosno u starim hrvatskim iseljeničkim zajednicama.
Danas je možda najglasniji promicatelj velikosrpskih ideja srpski političar i ratni zločinac Vojislav Šešelj.
Jakov Sirotković: Memorandum SANU iz 1995. godine: (kritički osvrt na knjigu Koste Mihailovića i Vasilija Krestića “Memorandum SANU”, odgovori na kritike, izdanje SANU, Beograd 1995.), Predavanja održana u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, sv. 69./izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Birotisak, Zagreb, 1996.
