Domovinski rat Izdvojeno Povijest

Zločini u Vukovićima i Poljanku 1991. godine (prvi dio)

U Vukovićima, 7. studenog 1991., ubijeni su svi muškarci koji su zatečeni u selu. Preživio je samo jedan dječak.  Agresorski vojnici pucali su i na njega i na preživjele žene. Uspjeli su pobjeći, a vojnici su zapalili sve kuće i objekte da se preživjeli mještani nemaju kamo vratiti. Zločini u Vukovićima i Poljanku spadaju među najpotresnije i najokrutnije, a ujedno i među najmanje poznate zločine u Domovinskom ratu.

Prema popisu 1991. godine, zaselak Vukovići je bio dio naselja Poljanak u općini Titova Korenica, nedaleko ceste Poljanak – Saborsko na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Poljanak je uoči rata imao 160 stanovnika, od čega 145 Hrvata. Upravo u plitvičkom kraju na “krvavi Uskrs” 31. 3. 1991., poginuo je Josip Jović, prva žrtva u Domovinskom ratu. Na području Poljanka, prvih pet žrtava plitvičkih teritorijalaca stradalo je u rujnu 1991. Ubijena su trojica branitelja Saborskog u zasjedi kod Sertić Poljane, a točno nasuprot šumskog puta koji vodi u Vukoviće, na cesti Poljanak – Sertić Poljana, ubijena su dva muslimanska trgovca.

Prvi opći napad na Poljanak dogodio se 8. listopada 1991. godine. Tog dana su lokalni pobunjenici, pripadnici Teritorijalne obrane, doživjeli poraz u sukobu s braniteljima Saborskog kod Sartuka. Bili su prisiljeni na bijeg prema Plitvicama, te su iz osvete počinili zločin u Sertić Poljani ubivši dvije starice. Ušli su i u Poljanak i počeli paliti kuće. Ubijen je 55-godišnji Tomo Vuković, čije je tijelo zatekla supruga Danica. Uspjela ga je u tačkama unijeti u kuću i prekriti ga plahtom.

Pobunjeni Srbi su Poljanak gađali minobacačima s brežuljka Podšljeme iznad Velikog slapa na Plitvicama, a stanovnici Poljanka i okolice su se šumskim putem sklonili u susjedno Saborsko, koje je i samo bilo u okruženju i vrlo teškoj situaciji. Pokop Tome Vukovića održan je u strahu od granata, šest dana nakon njegovog ubojstva. Osim njega, u napadu na Poljanak 8. listopada, smrtno je ranjena 86-godišnja Kata Matovina, koja je idući dan podlegla ranama u Saborskom.

Dva tjedna kasnije, oko 60 naoružanih plitvičkih teritorijalaca, odjevenih u uniforme JNA, skinuli su i zapalili hrvatsku zastavu u središtu Poljanka, u blizini sjevernog ulaza na jezera nacionalnog parka, te je zamijenili jugoslavenskom. Kao osvetu za skidanje jugoslavenske zastave, teritorijalci su 23. listopada 1991. u Poljanku objesili oca i sina Ivicu i Milana Lončara.

Nikola i Joso Matovina (otac i sin) žrtve ovoga zločina iz Matovinske Lisine, zaseoka nedaleko Vukovića.

Masovni zločin u Vukovićima dogodio se 7. studenog 1991., kada je ubijeno ukupno deset Hrvata, od čega osam civila u Vukovićima i dva civila u Poljanku. U napadu na Vukoviće sudjelovali su lokalni plitvički teritorijalci i pripadnici specijalne jedinice JNA iz Niša koji su nosili tamnije zelene uniforme. Ukupno ih je bilo oko 60.

U Vukovićima su ubijeni otac i sin Nikola i Joso Matovina, otac i sin Dane i Vjekoslav Vuković, Danine sestre Lucija i Milka Vuković te još jedan Dane Vuković. Istog dana su ubijeni braća Nikola i Ivan Vuković te još jedan Nikola Vuković. Za vrijeme ubojstava u Vukovićima, jedan vojnik je izjavio da “nijedan ustaša ne smije ostati živ”. Isti vojnik razbio je prozor kuće u kojoj se nalazio nepokretni Nikola Vuković te ga ubio. Jedan vojnik mu nije uspio skinuti vjenčani prsten pa mu je odrezao prst da bi došao do plijena. Zatim su vojnici bacili eksploziv kroz prozor kuće. Prema svjedočenju, jedan od lokalnih Srba koji je vodio vojnike i identificirao Hrvate u zaseoku, bio je Miloš Cvijetičanin, zapovjednik TO Korenica.

Vojnici su nakon zločina u Vukovićima, tog dana krenuli prema Poljanku. Prisilili su 16-godišnjeg Božu Vukovića da ide ispred njih, jer su mislili da bi cesta mogla biti minirana. U Poljanku su vojnici iz kuće Nikole Vukovića potjerali žene koje su maltretirali i prijetili im smrću te su ubili Nikolu i Ivana Vukovića. Kuće su zapalili. Supruga i kći ubijenih njihova tijela je zamotala u deke i morala je pobjeći. Nakon oslobođenja Vukovića i Poljanka u “Oluji”, pronađeni su na istom mjestu i pokopani.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Literatura:
– Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia) – Judgement of 3 February 2015, International Court of Justice, 3. 2. 2015.
– Naselja i stanovništvo RH 1857. – 2001., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.
– Presuda Raspravnog vijeća MKSJ-a Milanu Martiću, Haag 12. 6. 2007.
– Strižić, Ivan. Bitka za Slunj (obrana i oslobađanje Grada Slunja i općina Rakovica, Cetingrad, Saborsko i Plitvička Jezera od velikosrpske agresije i okupacije 1991.-1995.). Slunj-Zagreb: Naklada Hrvoje, 2007.

Fotografije preuzete s portala saborsko.net (https://www.saborsko.net/index.php/arhiva-clanaka/1656-zlocin-u-selu-vukovici)

O autoru

Ivan Vuković

Ivan Vuković

Magistar povijesti (istraživački smjer moderne i suvremene povijesti) i magistar edukacije povijesti. Autor nekoliko stručnih radova, članaka, izložbi, spomen-sobe o Domovinskom ratu. Bio suradnik i stručni sugovornik u dokumentarnom programu HRT-a, predavač na znanstvenoj tribini. Kao nastavnik povijesti, radi u dvije i radio u nekoliko osnovnih i srednjih škola karlovačko-ogulinskog područja.