Izdvojeno Zdravlje

Gdje se iskazao, a gdje je zakazao? – zdravstveni sustav u podršci 100%-tnim HRVI tijekom pandemije korona virusa

Pandemija korona virusa znatno je opteretila zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Kao redovni korisnici njegovih usluga, 100%-tni hrvatski ratni vojni invalidi imali su priliku iz prve ruke osjetiti kako se zdravstveni sustav snašao i prilagodio njihovim potrebama. Niti jedan od devetorice 100% HRVI s kojima smo razgovarali nije imao ozbiljnije smetnje dok je bolovao od korone, a mnogi je nisu niti imali. Ipak, Hasib Alibegović ističe kako je i među 100% HRVI bilo onih koji su razvili teške simptome:

Osobno nisam prebolio COVID, no neki prijatelji 100% HRVI bili su zaraženi, te sam iz telefonskog razgovora s njima saznao da su imali teške simptome, visoka temperatura, drhtavica, bolovi u kostima, teško disanje, nemoć, gubitak okusa i mirisa i koji su trajali 10 i više dana.

Hasib Alibegović (privatna arhiva)

Na svu sreću Alibegović nije imao ozbiljnih zdravstvenih problema tijekom pandemije, a istaknuo je da je u funkcioniranju zdravstvenog sustava glavna bila odgovornost pojedinca:

Komunikacija s osobnim liječnikom funkcionirala je putem maila kao i do pojave same pandemije. Obavio sam i sistematski pregled organiziran za branitelje putem Ministarstva hrvatskih branitelja. Situacija koja nas je zatekla je izvanredna, tako da se i zdravstveni sustav prilagođavao istoj ulažući ogroman napor kako ne bi došlo do samog kolapsa. Svi smo ponaosob trebali biti odgovorni kako prema sebi tako i prema cjelokupnoj zajednici i na takav način pomoći zdravstvenom sustavu.

Ivica Mužić sistematski pregled odradio je netom prije pandemije, a za vrijeme nje zdravlje ga je poslužilo i nije koristio usluge zdravstvenog sustava. Usluge već dugi niz godina ne koristi niti Dražen Mikšić:

Ne koristim zdravstvene usluge niti kućnog fizioterapeuta niti odlazak u toplice. Ja sam sam sebi fizioterapeut i trener tako da se to nije promijenilo za vrijeme pandemije.

Iako, pandemija nije ostavila posljedice na njegovo fizičko stanje, Mikšić je istaknuo kako su ga psihički opterećivale svakodnevne negativne vijesti o broju oboljelih i umrlih:

Svi su jedva čekali da to prođe jer psihički je jako bilo teško. Tko zna koliko ćemo se u tom smislu vratiti u normalu. Pogotovo mlađi, djeca, oni su jako puno izgubili. Nenadoknadivo. Ne može se studirati preko interneta, pogotovo fakulteti poput KIF-a ili medicine gdje je praksa jako bitna. Mi stari prošli smo već sito i rešeto, no mladih mi je jako žao.

Da je imao koronu Ivica Vujica saznao je tek kasnije preko rezultata nalaza krvi koji su pokazali da ima velik broj antitijela. Kada su u pitanju zdravstvene usluge istaknuo je kako na početku pandemije 2020. godine 100% HRVI nisu mogli koristiti usluge fizioterapeuta no smirivanjem situacije, od lipnja, fizioterapeutkinja je ponovno počela dolaziti k njemu doma. Prilikom pandemije sa zdravstvenim sustavom imao je samo jedno neugodno iskustvo:

Imao sam „crveni vjetar“ i došao sam na zaraznu pred ulaz bolnice. Tamo sam morao preko mobitela razgovarati sa sestrom na porti koja je od mene tražila mnogo podataka. Nakon što sam joj sve rekao morao sam nazvati sestru u bolnici koja se nije odmah javila i kada se napokon javila opet sam morao iznijeti sve podatke već rečene. Ista pitanja – jesi ovo? jesi ono? Kao da su imale isti papir. I onda mi je rekla da će se javiti mi doktor. Nakon nekog vremena napokon dođe doktor i pita me što trebam. Kada sam mu pojasnio uslijedila su opet ista pitanja… Pred bolnicom sam jako dugo vremena čekao ni sam ne znam zašto odgovarajući non stop na ista pitanja.

Ivica Vujica (foto Darko Perić)

Ipak administrativni dio vezan uz zdravstveni sustav bio je bolji za vrijeme pandemije nego prije nje naglasio je Vujica:

Inače svaki put kada nešto idem tražiti ja moram dokazivati da sam invalid. Svaki put treba ti povijest bolesti i svaka tri mjeseca moram vaditi doznake da bi oni mene vježbali. Također svaka tri mjeseca moram vaditi doznake za higijenska pomagala. Da stvar bude tragičnija na ulazu u HZZO u Sesvetama piše „invalidi imaju prednost“, a do drugog kata gdje moram doći ne može se osim stepenicama. Sada za vrijeme korone, da mi ne bi morali dolaziti tamo sve smo rješavali preko telefona. Isto je bilo i za vježbe u kući, sve se moglo na daljinu. Sada kako su popustile mjere opet je sve po starom. Ako jednom godišnje ne odem kod fizijatra meni na HZZO neće ništa odobriti, kao da se boje stalno da ćemo prohodati pa nas stalno ispituju.

Da je prebolio koronu Jure Planinić saznao je tek kasnije:

Kada sam išao ove godine za svetog Antu u Posušje testirao sam se i vidio da imam velik broj antitijela. Jedno dva dana me grlo boljelo u jednom periodu i moguće da je to bila korona, ali Bogu hvala čini se da je sve prošlo u tome. Ne znam da je netko iz mog kruga, od 100%-tnih HRVI, bio ozbiljnije bolestan od korone.

Da je nešto disfunkcionalno u zdravstvenom sustavu Planinić nije primijetio, štoviše:

Čak sam iznenađen jer sam bio u veljači 2021. za operaciju trbušne kile u bolnici. Primljen sam na odličan način i sve je odrađeno bez problema. Svi su mi bili na raspolaganju od bolničkog osoblja. Tako da mogu reći da nisam osjetio nikakve poteškoće kada je u pitanju zdravstveni sustav.

U bolnici je za vrijeme pandemije završio i Jozo Miloš. Naime u proljeće 2020. doživio je moždani udar:

Kada sam ustao iz kreveta bacalo me na jednu stranu i imao sam vrlo visok tlak. Pozvao sam hitnu i oni su mi dali tablete neke i to je bilo to. Tek idući dan odvezli su me u bolnicu gdje su mi rekli da sam imao moždani udar. U bolnici nisam osjetio da stvari ne funkcioniraju. Štoviše, dio ljudi koji bi inače bio hospitaliziran, zbog korone nije bio u bolnicama pa su mi ta tri-četiri dana koja sam ondje proveo prošla sasvim u redu.

Koronu na svu sreću nije imao Niko Pilipović koji se za vrijeme pandemije našao u rizičnoj skupini ne samo zbog toga što je 100% HRVI već i radi drugih razloga.

Morao sam se jako paziti zbog godina, ’52. sam godište, pa zbog toga što sam srčani bolesnik i imam tri srčane premosnice, pa zbog toga što imam 130 kila, pa na koncu i zbog toga što sam 100% HRVI. Znao sam se našaliti – kraj mene da koronska mušica prođe ja sam gotov.

Niko Pilipović i Darko Perić (privatna arhiva)

Koristeći zdravstveni sustav za vrijeme korone Pilipović nije primijetio da je došlo do nekakvih problema u njegovom funkcioniranju:

Nisam osjetio da sam za išta zapostavljen, a zaista sam puno tijekom godine išao u bolnicu. Samo zbog problema s prostatom tri puta sam radio biopsiju. Sve je bilo redovno i na vrijeme.

Mladen Katavić nije imao koronu, a da nešto ne funkcionira u zdravstvenom sustavu kako treba osjetio je na svojoj koži, odnosno nozi. Naime svake godine ima pravo na promjenu ležišta proteze, a svake tri godine na novu protezu. Ona mu je neophodna za život stoga mu je bilo bitno da se taj problem riješi što prije:

Bio je problem s protezama odnosno mijenjanjem ležišta proteza. To je bilo baš otežano. Ja imam ortopeda koji mi to inače radi no sustav je krahirao i usporio te procese. Prvo treba uputnica od doktorice, pa doznake iz Božidarovićeve (op. a. Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC Zagreb). Već na prvom koraku je zapinjalo jer su telefonske linije kod doktorice bile preopterećene i nije se moglo uspostaviti kontakt. Na koncu situacija se, uz povuci-potengni, riješila jer sam ja sam s ortopedom dogovorio da on krene to raditi prije nego su se papiri riješili. Kada sam napokon dobio papire dao sam ih majstoru ortopedu koji mi je izišao u susret.

Mladen Katavić (privatna arhiva)

Proteze su neophodne i Mladenu Pavloviću koji je u ratu ostao bez obje podlaktice. Kako ne bi stvarao pritisak na zdravstveni sustav koji je odjednom postao opterećen zbog korone, Mladen nove proteze nije tražio na vrijeme:

Mislio sam da će to brzo proći međutim odužilo se to pa sam morao tražiti tako da se od prvog mjeseca ove godine rade se nove proteze. To je strahovito komplicirana procedura. Ja prvo idem kod svojeg doktora koji mi mora dati odobrenje odnosno uputnicu. Već tu je zapelo, teško je bilo dobiti doktora. Stvari koje su ionako bile komplicirane tako su se još više zakomplicirale. Ljudi uvijek očekuju da im netko drugi sredi život, no svatko se ustvari mora pobrinuti za sebe. Iza nas branitelja stoji silan sustav, a opet smo na kraju sami sebi prepušteni. Nitko ti neće doći kući i reći ti imaš pravo na to, to i to. Doduše Ministarstvo branitelja pomoglo je oko organizacije cijepljenja za nas 100% HRVI, zvali su nas i sve organizirali.

Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.

O autoru

Borna Marinić

Borna Marinić

Magistar povijesti, Radno iskustvo stjecao je u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji. Autor je nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Urednik je portala Domovinskirat.hr te Facebook stranice Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat, također uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju.