Tanja Belobrajdić, svestrana hrvatska spisateljica, svakog petka, najprije kroz Vukovarske novine, a zatim i VP – magazin za vojnu povijest te direktno.hr, otkriva nam nepoznate sudbine široj javnosti potpuno nepoznatih imena. Iza tih imena kriju se heroji Domovinskog rata koji su u bitci za Vukovar ili neposredno nakon njezinog završetka dali svoje živote.
Autorica kroz te tekstove ponovno oživljava te junake i junakinje, kako u uspomenama onih koji su ih poznavali, tako i u mislima onih koji možda u vrijeme njihova stradanja nisu bili niti rođeni. Ono što daje posebnu dimenziju svakom tekstu je literarna kvaliteta koju posjeduje. Vrlo često suhoparni, faktografski podaci, perom Tanje Belobrajdić postaju dio napete i neizvjesne životne priče. Razloge tome treba potražiti u njezinoj biografiji u kojoj se nalaze dva romana („Crni kaput“ i „Žena mog muža“), ali i jedna zbirka poezije („Moja koža je tanja: poezija za lažljivce“).
Iza svakog od tih tekstova stoji puno truda, odricanja i razne druge žrtve. To odgovorno tvrdim i znam jer se i sam svakodnevno bavim istraživanjem neispričanih životnih priča poginulih branitelja. Vrlo često počeci takvih istraživanja budu „tapkanje u mraku“, pokušaji da se uhvati barem malo konca iza kojeg se može kriti veliko klupko, ali može to biti i samo par centimetara konca koji kasnije postaju dio većeg mozaika u obliku priče o poginulom branitelju. Umjesto da ispriča samo „ratnu priču“ osobe o kojoj piše, autorica je pisala o životu, ljubavima i navikama koje je osoba imala prije rata. Na taj način dodatno je približila heroja čitatelju, otkrila mu njegov karakter, ali i to da se radilo o naizgled običnim ljudima koji su u datom momentu bili pozvani na velika djela.
Vjerujte, koliko god se jedan tekst nekome učinio lagan za napisati, za svaki sam obavila barem deset pa čak do pedeset razgovora. Ponekad desetak samo kako bih nabavila telefonske brojeve onih koji nešto znaju o događaju. Bilo je slučajeva kada sam po društvenim mrežama tražila grupe iseljenika iz određenog kraja i pitala zna li netko nešto o obitelji određenog branitelja.
Tanja Belobrajdić za Direktno.hr
Većina istraživanja Tanje Belobrajdić temelji se na usmenim svjedočanstvima koja je prikupljala proteklih godina svjesna nedostataka takvog oblika izvora, ali svjesna isto tako činjenice da su oni ponekad jedina informacija koju može pronaći. I sama je kao braniteljica sudjelovala u bitci za Vukovar stoga ne čudi afinitet za tu temu, no količina tekstova otkriva da se radi o neumornoj istraživačici koja je shvatila da je „5 do 12“ kako bi se prikupili podaci koji su zapisani samo u memoriji suboraca, prijatelja i obitelji poginulih.
Dosad objavljeni tekstovi objedinjeni su i objavljeni ove godine pod naslovom „Nisu zaboravljeni – Grad Heroja“ u izdanju izdavačke kuće Despot infinitus. U toj je knjizi ispričana Bitka za Vukovar, ali na neobičan način – kroz sudbine ljudi koji su poginuli u obrani tog grada. Kronološki pratimo zbivanja iščitavajući na samom početku knjige kroz živote poginulih redarstvenika u Borovu Selu, i na koncu kroz životne priče ubijenih na Ovčari i Veleprometu, ali i u srbijanskim logorima.
Značaj ove knjige golem je ne samo u smislu gradiva koje je memoriralo određene događaje i ljude koji su do sada bili naoko zaboravljeni, već i u historiografskom smislu. Tekstovi Tanje Belobrajdić bacaju novo svijetlo na određene događaje iz bitke za Vukovar, a da će biti izvor za daljnja istraživanja najbolji dokaz je i moja knjiga „Romi u Domovinskom ratu“ u kojoj su se zahvaljujući istraživačkom radu Tanje Belobrajdić našla i dvojica branitelja i heroja Vukovara – Zdravko Vladisavljević Edi i Jovica Strunja.
Ono što je bitno, izdavanjem knjige „Nisu zaboravljeni – Grad heroja“, priča koja je krenula u siječnju 2018. ne staje. Tekstove Tanja Belobrajdić i dalje piše, a pročitati se mogu u Vukovarskim novinama i na portalu Direktno.hr.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
