Velikosrpski miting u Kometniku 14. siječnja 1991. godine – kulminacija ratnohuškačke politike SDS-a na zapadnoslavonskom području.

^{Osjećam se odgovornim zato što sam izvršio pripremu za ovaj rat, iako tu pripremu nisam vršio vojno, kao netko tko vidi rješenje u ratu, ali da nije bilo podizanja emocionalne vatre u srpskom narodu, ne bi bilo ni toga. U stvari, moja stranka i ja lično smo zapalili fitilj srpstva ne samo u Hrvatskoj.}  

^{Jovan Rašković, Vreme, 27. 1. 1992.}

Početke ratnohuškačke politike pobunjenih Srba na području bivših općina Orahovica i Podravska Slatina treba promatrati u okviru djelovanja Srpske demokratske stranke, na državnoj razini. Početci političkog djelovanja pobunjenih Srba sežu još u veljaču 1990. godine, kada dolazi do osnivanja Srpske demokratske stranke (SDS), u Kninu, na čije je čelo zasjeo dr. Jovan Rašković.

Na osnivačkom skupu u Kninu utvrđeni su programski ciljevi stranke, u kojima je navedeno da se interesi srpskog naroda u Hrvatskoj najbolje mogu braniti, provede li se demokratizacija društva te uvođenje višestranačkog sustava i tržišnoga gospodarstva u Jugoslaviji. Program stranke sažet je u 18 točaka, programskih ciljeva, koji su napisani kao vjerna kopija Memoranduma SANU iz 1986. godine. Upravo takvim programskim ciljevima, SDS od prvog dana svog postojanja pokreće borbu za novu podjelu Hrvatske, podjelu na regije i općine, koja će primjerenije odražavati nacionalnu strukturu područja, na kojem živi srpski narod. Upravo na taj programski akt, odnosno 16. točku programa, referirao se i predsjednik stranke Jovan Rašković, u pregovorima s Franjom Tuđmanom, gdje je naglašavao da bi takve zasebne zajednice srpskih općina u slučaju raspada Jugoslavije bile samostalne unutar Hrvatske. Upravo će te zajednice srpskih općina postati trojanski konj, za pobunjeničko odsijecanje, ili amputaciju Hrvatske.

U prvoj polovici 1990. godine započelo je širenje programa SDS-a izvan kninske općine i to u Karlovcu, Pačetinu i Trpinji u veljači te na Petrovoj gori u ožujku, čime se vjerski skupovi i obredi pretvaraju u nacionalističke, velikosrpske i političke manifestacije. Političkim angažmanom i nastojanjima lidera SDS-a u Hrvatskoj, krenulo je širenje ratnohuškačke politike i na druge krajeve Hrvatske i to na područja s većinskim srpskim pučanstvom. Istočna i Zapadna Slavonija, Baranja te Zapadni Srijem postaju ”plodno tlo” za nadolazeće sjeme govora mržnje, u režiji Jovana Raškovića i srpske političke elite u Hrvatskoj.

Domagoj Knežević u svom radu Srpska demokratska stranka od konstituiranja prvog višestranačkog sabora do početka srpske pobune u Hrvatskoj u kolovozu 1990. navodi kako je: „nakon izbora prvi općinski odbor SDS-a u Slavoniji, osnovan 9. lipnja 1990. u Grubišnom Polju. Za predsjednika odbora izabran je Branko Popović.“ Što se tiče zapadnoslavonskog područja, istog dana dolazi do osnivanja općinskog odbora SDS-a u Podravskoj Slatini 9. lipnja 1990., na čije čelo staje Milun Karadžić. Nedugo nakon toga, došlo je do osnivanja općinskog odbora SDS-a u Pakracu, 16. lipnja, na čelu s Veljkom Džakulom, zatim u Velikim Bastajima, mjesto u općini Daruvar, 8. srpnja 1990., na čelu sa Željkom Bosancem te u Sloboštini, mjesto u općini Slavonska Požega, 28. srpnja, na čelu s Milutinom Ivanovićem.

Miljenko Brekalo u svojoj knjizi Slatinska kronika Domovinskog rata objašnjava kako su: „područja u Republici Hrvatskoj gdje je prebivalo većinsko srpsko pučanstvo, obilazili razni politički emisari velikosrpske provenijencije, koji su radili na homogenizaciji i pripremanju srpskog pučanstva na oružanu pobunu“. Izuzmemo li miting SDS-a u Slatini, u lipnju 1990. godine, nakon čega dolazi do osnivanja SDS-a za općinu Podravska Slatina, onaj u Kometniku 14. siječnja 1991. godine, na komemoraciji, ispred spomenika žrtvama pobijenim 14. siječnja 1942. godine, otvoreno je promicao separatističku politiku te poticao narod na odcjepljenje i pobunu protiv hrvatskih vlasti na tom području. Uz Jovana Raškovića, na tom skupu isticali su se i lideri SDS-a za općinu Podravska Slatina, Ilija Sašić i Milun Karadžić. Brekalo također navodi, kako su prilikom tog okupljanja: „velikosrpski orijentirani Srbi skinuli hrvatske državne zastave s državnih institucija u Voćinu.“

^{Govori se o tome da ovdje stvarate novi Knin, pa ako ga stvarate, stvarajte ga i neka vam bude čast i slava! Vi nemate razloga da se bojite. Neće Knin napasti nikakva policija, ni SS trupe koje se stvaraju u ovoj našoj Hrvatskoj. Neće ga napasti, jer ga ne mogu zadržati, a ako ga napadnu, doći će deset hiljada krajiških Srba, koji će oslobodit svoju kninsku braću!}

^{Jovan Rašković okupljenima u Kometniku}

Kometnik je selo koje se nalazi jugoistočno od Voćina, podno sjeverne strane središnjeg Papučkog gorja. Tipično planinsko naselje, rasprostrto na pitomim kosama Papučkog masiva, koji se blago spušta u Voćinsku dolinu. Selo je podijeljeno u dva zaseoka koji se po prezimenima mještana nazivaju Zubići i Jorgići.

Ratnohuškački nemiri i isticanje četništva na području Brđanske (naziv za kompleks brdskih sela s većinskim srpskim stanovništvom na području bivših općina Orahovica i Podravska Slatina) započelo je ranije, i to pred pravoslavni Badnjak, kada u Voćin na mjesnu zabavu dolazi i srpski pjevač Andrija Era Ojdanić, gdje su izvikivane srpske parole i pjevane četničke pjesme, dok je miting u Kometniku, identičan kao i na drugim područjima, gdje je srpsko pučanstvo bilo većinsko, predstavljao uvertiru u oružanu pobunu, gdje Brđanska postaje glavno uporište oružane pobune na području Općine Podravska Slatina i Orahovica.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.