Okupirano područje zapadne Slavonije od kraja 1991. godine bilo je sastavnim dijelom srpske paradržave Republike Srpske Krajine (RSK). Dotadašnja SAO Zapadna Slavonija ulaskom u sastav RSK bila je jedna od njezina tri oblasti, Srpska oblast Zapadna Slavonija.
Odlukom o pripajanju RSK navedeno je da će se na području dotadašnje SAO Zapadne Slavonije organizacija vlasti i propisa vršiti u skladu s Ustavom RSK. Ministarstvo unutrašnjih poslova RSK donijelo je 24. siječnja 1992. odluku o ustroju Regionalnog sekretarijata unutrašnjih poslova Pakrac. Sekretarijat unutrašnjih poslova na području zapadne Slavonije dobio je status Regionalnog sekretarijata za unutrašnje poslove koji je obuhvaćao područje općina Daruvar, Grubišno Polje, Okučani (nelegalno osnovana krajem 1991.), Podravska Slatina i Novska. Većinu ovih teritorija pobunjeni Srbi nisu imali pod kontrolom, odnosno hrvatske snage oslobodile su ih krajem 1991. godine, što pak svjedoči da je širenje srpske vlasti na širi dio zapadne Slavonije (odnosno na čitavu UNPA Zapada te šire) bio sastavni dio planova pobunjenih Srba nakon stupanja na snagu Sarajevskog primirje početkom 1992. godine.
Općina Pakrac u ovoj odluci nije spomenuta, no u kasnijim dokumentima općina Pakrac uvijek će se navoditi kao jedna od općina pod nadležnošću SUP-a u zapadnoj Slavoniji, koji je jedno vrijeme i službeno nosio naziv „SUP Pakrac“. Privremenim sjedištem SUP-a određeni su Okučani, a sekretaru SUP-a je naloženo da razradi organizaciju stanica javne bezbjednosti s njihovim sjedištima.
U travnju 1992. ministar unutrašnjih poslova RSK donio je, na osnovu odredbi Zakona o unutrašnjim poslova iz veljače 1992., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova RSK. Potrebno je spomenuti da su na ustroju i organizaciji službe unutrašnjih poslova sudjelovala i tijela vlasti SFRJ. U Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove SFRJ osnovana je radna grupa koja je surađivala sa predstavnicima krajinskih vlasti na izradi nacrta organizacije milicije pobunjenih Srba. Pravilnikom iz travnja 1992. uređene su i organizacijske jedinice, te njihova unutrašnja struktura, zapadnoslavonskog SUP-a. Prema tome, Sekretarijatu unutrašnjih poslova Pakrac sa privremenim sjedištem u Okučanima trebale su biti podređene sljedeće organizacijske jedinice: stanice javne bezbjednosti (SJB) u Grubišnom Polju, Daruvaru, Okučanima te njoj podređenim odjeljenjem milicije (OM) u Staroj Gradišci, te stanice javne bezbjednosti u Novskoj i Podravskoj Slatini. Sjedište stanica koje nisu bile pod kontrolom pobunjenih Srba nalazilo se „privremeno“ na okupiranom području.
Međutim, ustroj zapadnoslavonskog SUP-a nikada nije bio u potpunosti sukladan ustroju određenom Pravilnikom iz travnja 1992. Organizaciju milicije u zapadnoj Slavoniji pratili su brojni problemi. Jedan od njih, posebno zbunjujući za istraživače ove tematike, je neujednačenost nazivlja pojedinih organizacijskih jedinica unutar sekretarijata unutrašnjih poslova. Pravilnikom je bilo određeno da će na području svake općine Srpske oblasti Zapadna Slavonija djelovati stanica javne bezbjednosti. Međutim, početkom veljače 1992. ustrojene su stanice milicije opće nadležnosti (SMON) u Okučanima i Pakracu, te nešto kasnije i stanica milicije opće nadležnosti Daruvar. Tako je u organizacijskom ustroju na području zapadne Slavonije stanice javne bezbjednosti zamijenio naziv stanice milicije opće nadležnosti, a u listopadu 1992. stanice javne bezbjednosti i službeno su, „nakon analize rada u proteklom periodu i skučenosti prostora oblasti“ preimenovane u stanice milicije opće nadležnosti, no ponekad se za njih koristio i termin stanice milicije (SM). Sva tri termina povremeno su se koristila još 1993. godine.
Pitanje naziva samog sekretarijata unutrašnjih poslova na području zapadne Slavonije bio je jedan od problema koji ga je pratio tijekom čitavog razdoblja njegova djelovanja. U veljači 1991. godine policijska postaja u Pakracu privremeno se odmetnula od MUP-a Republike Hrvatske i stavila pod nadležnost SUP-a SAO Krajine, te postala Općinski sekretarijat unutrašnjih poslova Pakrac. Intervencijom snaga specijalne policije, vraćena je u sastav MUP-a RH. Početkom otvorenog rata u ljeto 1991. organiziran je i Sekretarijat unutrašnjih poslova Okučani kojeg su činili “pročišćeni” kadrovi pakračke policijske stanice i novoprimljeni milicajci. U izvještaju o petomjesečnom radu SUP-a Okučani početkom 1992. godine navedeno je: „jer smo sve pripadnike milicije srpske nacionalnosti koji su radili u MUP-u Hrvatske i potpisali lojalnost (Republici Hrvatskoj op.a.) poskidali iz sastava i primili smo nove ljude koji su se pokazali u borbi i svojim ponašanjem dokazali da mogu biti pripadnici SUP-a“.
Tijekom druge polovine 1991. godine, okupacijom dijela zapadne Slavonije, u skladu sa situacijom na bojištu u dokumentima pobunjenih Srba sjedištem sekretarijata ponekad se navodio grad Pakrac, a ponekad Okučani. Nakon Sarajevskog primirja i ustroja sustava vlasti RSK, u siječnju 1992. godine ustrojen je SUP Pakrac sa privremenim sjedištem u općini Okučani. Spomenuti Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u MUP-u RSK navodi isti naziv, no usprkos službenom imenu, SUP je zbog sjedišta u Okučanima često nazivan SUP Okučani. U listopadu 1992. godine načelnik odjeljenja zajedničkih poslova SUP-a donio je odluku o promjeni naziva SUP-a Pakrac u SUP Okučani, uz napomenu da područje njegove nadležnosti ostaje nepromijenjeno u odnosu na odluku MUP-a RSK od 24. siječnja 1992. godine, dakle uključujući područje općina Daruvar, Grubišno Polje, Okučani, Podravska Slatina i Novska. Odluku je krajem ožujka 1993. potvrdio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova nadležan za područje zapadne Slavonije, Krsta Žarković. Međutim, i nakon službene promjene imena ovo pitanje nije u potpunosti riješeno te, iako je u upotrebi najčešće bio naziv SUP Okučani, ponekad se koristio termin „Sekretarijat unutrašnjih poslova“ bez oznake sjedišta a službeni pečat i dalje je glasio „Sekretarijat unutrašnjih poslova Pakrac“. Pitanje ustaljenog službenog nazivlja državnih i javnih institucija uopće je bilo poprilično problematično tijekom postojanja RSK, što je u konačnici i očekivano i nije čudno s obzirom da se radilo o umjesto „sklepanoj“ paradržavi na tlu Republike Hrvatske.
Još veći problem pri ustroju sekretarijata unutrašnjih poslova u zapadnoj Slavoniji bilo je pitanje njegove teritorijalne nadležnosti. Naime, Vanceovim planom definirano je da područje pod zaštitom UN-a u zapadnoj Slavoniji čine općine Grubišno Polje, Daruvar i Pakrac, te zapadni dio općine Nove Gradiške i istočni dio općine Novska. No, nakon uspješnih oslobodilačkih operacija hrvatske vojske i policije u jesen i zimu 1991. pod kontrolom pobunjenih Srba ostalo je samo 500 km² zapadne Slavonije. Područje općina Grubišno Polje, Daruvar te najveći dio općine Pakrac nije bilo pod kontrolom pobunjenih Srba, te je Srpsku oblast Zapadna Slavonija najvećim dijelom činila novoformirana općina Okučani, koja je obuhvaćala okupirane dijelove općina Nova Gradiška i Novska. Usprkos tome, prema planovima krajinskih Srba, sekretarijat unutrašnjih poslova na području zapadne Slavonije trebao je obuhvaćati stanice milicije nadležne za sve općine koje su činile područje pod zaštitom UN-a u zapadnoj Slavoniji, a predviđena je i stanica milicije za općinu Podravska Slatina koja nije bila dijelom područja pod zaštitom UN-a. Pobunjeni Srbi u zapadnoj Slavoniji planirali su naime područje čitave UNPA Zapad, a i šire, podvesti pod svoju vlast, pri čemu se računalo na pomoć mirovnih snaga UN-a.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Ovaj rad predstavlja skraćenu i dijelom prerađenu verziju izvornog znanstvenog rada autorice Janje Sekula Gibač pod naslovom Janja Sekula, „Ustroj i djelovanje Sekretarijata unutrašnjih poslova Okučani“ objavljenog u zborniku Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990. – 1995.: nositelji, institucije, posljedice, ur. Ivica Miškulin, Mladen Barać, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje ; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Slavonski Brod – Zagreb, 2012.
