Danas procjenjujemo ljude po tome što i koliko imaju, i tako jedni vrijede više od drugih. Ali po kojim kriterijima? Materijalnim? Diplome su materijalne, a domoljublje nije.
Danas procjenjujemo ljude po tome što i koliko imaju, i tako jedni vrijede više od drugih. Ali po kojim kriterijima? Materijalnim? Diplome su materijalne, a domoljublje nije. No, diplome stječemo kako bi radili i usavršavali se u onome što volimo, a obično volimo talente s kojima smo rođeni. Tu izbora nema! Nema ga ni kad je u pitanju domoljublje, ili voliš ili ne voliš svoju zemlju!
U Domovinski rat pošli su ljudi različitih profila i s različitim motivima, ali Hrvatsku su obranili ljudi koji su znali prihvatiti i upravljati različitostima. Znam, i ne treba mi statistika jer poznajem ljude s kojima živim, da su u Domovinski rat, između ostalih, pošli i studenti. Po nekim statistikama u RH ima oko 11% visokoobrazovanih, a neka istraživanja o hrvatskim braniteljima pokazala su da je postotak visokoobrazovanih unutar te populacije 25%. Neodgovorno je tvrditi da su Hrvatsku branili ljudi „s manje škole“.
Ima ljudi koji su Domovinu pošli braniti iz studentskih klupa i nakon rata nisu smogli snage završiti fakultete, ima onih koji ih jesu završili i onih koji su fakultet upisali nakon završetka Domovinskog rata. No, istina je da su ovu zemlju branili i obrazovani i neobrazovani ljudi, kako su najbolje znali i mogli.
Nažalost, problem počinje nakon rata – dok su se jedni borili s traumama, neki više, neki manje, „zdravi i/ili obrazovani“ su loše upravljali Hrvatskom. Imali su obrazovani ljudi prilike pokazati koliko znaju i koliki su domoljubi. A jesu li? Kakvu Hrvatsku danas imamo i kakva će biti za 10 godina? Na niz načina ovaj je narod razočaran i problemi hrvatskih branitelja utopljeni su u masi brojnih drugih. Sustavno i dugoročno bavljenje njihovim problemima trebalo je proizvesti programe za njihovo kvalitetno uključivanje u izgradnju i razvoj Hrvatske. Oni su i u miru dokazali da su organiziran i sposoban dio hrvatskog društva.
„Bogatiji“ pak, i „oni s više škole“ trebali su pokazati da rješenje nije umirovljenje hrvatskih branitelja, no nisu! I zato su njihove diplome nevažne. Usput, nevažno je danas tko ima diplomu jer smo i to obezvrijedili, no to je jedna druga tema.
Zbog toga me više zanima što smo za Hrvatsku napravili nakon 1995. kada su za uspjeh bili važni znanje i vještine? Jesmo li željeli ovakvu Hrvatsku? Znalci znaju upravljati različitostima, pa tako i različitim razinama i profilima obrazovanja. Hrvatski branitelji, da to nisu znali, ne bi obranili Hrvatsku. Domoljublje se iskazuje i danas, radom za dobrobit Hrvatske i prihvaćanjem naroda onakvim kakav je i kakvoga imamo, a ne ignoriranjem i priželjkivanjem onoga čega nemamo!
