Tjelesno vježbanje u današnjim uvjetima života

Nedostatak kretanja (hipokinezija) u suvremenim uvjetima života je na žalost svakodnevna stvarnost i nepobitna činjenica, iako je opće poznato da je ljudsko tijelo stvoreno za kretanje.

Od najranije životne dobi, tjelesno vježbanje pozitivno djeluje na rast i razvoj, te funkcionalne sposobnosti organizma. Unatoč povećanju svijesti o tim pozitivnim učincima na zdravlje, preko 60% odraslih neredovito je aktivno ili potpuno neaktivno, a naročito brine što su djeca sve više tjelesno neaktivna.

Na samom početku važno je napomenuti razliku tjelesne aktivnosti od tjelesnog vježbanja. Tjelesna aktivnost obuhvaća svako kretanje tijela i određena je intenzitetom, trajanjem i učestalošću. Tjelesno vježbanje je podskupina tjelesne aktivnosti i ono je planirana, ponavljana, osmišljena aktivnost s ciljem povećanja i održavanja optimalne razine fitnessa, odnosno njegove srčano-dišne sastavnice.

Tjelesna aktivnost i prehrana preduvjet su za zdraviju populaciju i javnozdravstveni su prioritet Svjetske zdravstvene organizacije u razdoblju 2018. – 2030. godine, koja također ističe da bi tjelesna aktivnost trebala biti minimalno 30 min barem 3 puta tjedno. Ovaj se podatak odnosi na tjelesnu aktivnost, pa time osim planiranog vježbanja obuhvaća i ostale aktivnosti kroz dan (odlazak/dolazak na posao, rad na poslu, u kući i oko nje..). Tjelesna aktivnost ne mora biti sportska. Srednja razina tjelesne aktivnosti dovoljna je za smanjenje nekih od mnogobrojnih zdravstvenih rizika i prevencije bolesti. Pa tako, aktivnošću srednjeg intenziteta smatra se ona pri kojoj možemo normalno govoriti. U svakom slučaju poželjno je izabrati aktivnost koju volimo i u kojoj uživamo.

Jedan od načina integracije tjelesnog vježbanja u svakodnevni način život te stvaranje pozitivnih navika, odnosno zdravog načina života trebalo bi biti nastava tjelesne i zdravstvene kulture. Iako znamo da je broj školskih sati tjelesne i zdravstvene kulture nedovoljan da bi djeca stvorili neke pozitivne navike, a da ne govorimo o tome da bi kroz razne sportove s kojima se možda i prvi put susreću u osnovnoj školi neki od njih i odabrali, odnosno zavoljeli, a s kojim bi se u kasnijoj dobi nastavili intenzivno i baviti. Ovu „zdravu – pozitivnu“ naviku svakako bi trebalo usvojiti u djetinjstvu jer to je osnovni čimbenik za bavljenje bilo kakvim sportom u odrasloj dobi. Prema brojnim istraživanjima, odrasle osobe koje se redovito bave tjelesnom aktivnošću tu naviku usvojile se u ranoj dobi. Međutim, nikada nije kasno promijeniti navike i usvojiti tjelesnu aktivnost kao sastavni dio svakodnevice. Ona nam omogućava da i u starijoj dobi ostanemo što dulje samostalni i neovisni o tuđoj pomoći. Apsolutno su nužne sustavne promjene u školskim programima tjelesnog odgoja, povećanjem satnice ali i načina na koji se provodi tjelesna aktivnost.

Nažalost, današnja djeca su također sve više orijentirana sedentarnom načinu života. Većinu slobodnog vremena provode neaktivno, na društvenim mrežama, igrajući virtualne igrice i sl. što u konačnici stvara određene probleme u svakodnevnom životu.To je oblik ponašanja koje im moderno društvo nudi i koje doživljavaju kao ispravno.Taj se trend nastavlja i prelaskom iz osnovne u srednje škole i nadalje na fakultete.

Dolazak na fakultet, često i u novu sredinu iznimno je stresno razdoblje za svakog studenta. Čak i nakon početne prilagodbe sve je manje slobodnog vremena, a sve više učenja, obaveza i sjedenja. Osim toga, mladi koji su bili aktivno uključeni u natjecateljski sport, ako ne zadovolje kriterije ili da se opredijele za nastavak školovanja na fakultetima, često bivaju negativno selektirani nakon čega većina njih prestaje s tjelesnim vježbanje. Zdravom mladom čovjeku tjelesno vježbanje je nešto što se u današnjem užurbanom načinu života je nužno potrebno, iako se lako nađe opravdanje kako jednostavno ne stiže. Međutim, uz dobru organizaciju koja je ključ, svatko bi mogao (trebao) imati dovoljno vremena za tjelesno vježbanje.

Jedno od dobrobiti tjelesnog vježbanja za čovjekovo zdravlje je unapređenje općeg zdravstvenog statusa, kao i prevencija bolesti. Pa tako, znanstvene spoznaje koje su rađene u zadnjih desetak godina ukazuju na neospornu važnost tjelesne aktivnosti za zdravlje tj. dokazano je da je nedovoljna razina tjelesne aktivnosti povezana s razvojem različitih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, pretilost i hipertenzija. Procjenjuje se da tjelesna neaktivnost uzrokuje 1,9 milijuna prijevremenih smrti godišnje.
Nadalje, pokazuje se da je tjelesna aktivnost povezana i s mentalnim zdravljem, pa su tako tjelesno aktivnije osobe manje depresivne i rjeđe anksiozne.

Nadalje, osim zdravstvenih dobrobiti tjelesne aktivnosti na individualnoj razini, sve su češći znanstveni dokazi o dobrobitima tjelesne aktivnosti i u širem društveno-ekonomskom kontekstu.
Tjelesna aktivnost uvijek mora biti prilagođena dobi, fiziološkom stanju organizma, zdravstvenom stanju i vlastitim sklonostima. Svakako se preporučuje konzultacija s liječnikom, naročito ako bolujete od pojedinih bolesti.
Također, treba uzeti u obzir činjenicu da i emocije često igraju važnu ulogu pri unaprjeđenju kvalitete života.
Bez obzira na svakodnevne spoznaje o negativnim posljedicama ne kretanja po zdravlje čovjeka, pojedincu one neće ništa značiti ako ima negativan stav prema tjelesnom vježbanju. Svakako bi prvenstveno trebalo promijeniti stav i stvoriti nove „zdrave – pozitivne“ navike ali apsolutno su nužne i sustavne promjene u školskim programima tjelesne i zdravstvene kulture, povećanjem satnice ali i načina na koji se provodi tjelesna aktivnost da bi osobe u najranijoj dobi stvorili pozitivne navike za daljnje bavljenje bilo kojim sportom u odrasloj dobi.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.