Strani dragovoljci u Domovinskom ratu (I. DIO)

Iza skraćenice CFIVA skriva se Udruga međunarodnih dragovoljaca obrambenih snaga Republike Hrvatske (eng. The Croatian Forces International Volunteers Association), a iza same udruge skrivaju se članovi koji imaju nevjerojatne priče. Nevjerojatne priče iz razloga što su kao stranci prepoznali značaj Domovinskog rata, prepoznali patnju, razljutili se na reakcije vlastitih država te odlučili vlastite živote uložiti u pakao 90-ih godina i oslobođenje Hrvatske te zaštitu civila.

Prilikom obilježavanja lokalnih i državnih obljetnica, mediji s vremena na vrijeme poprate njihove priče i probleme s kojima se danas susreću, među kojima je najbitniji problem onaj što mnogima i dalje nije priznat status hrvatskih branitelja. Motiv za priznajom, često će ovi međunarodni dragovoljci priznati, ne dolazi kao monetarna motivacija, već prosto kao zahtjev za priznanjem što su učinili i kroz što su sve prošli kako bi pomogli onima kojima je pomoć najviše trebala.

NAJVIŠE SUDIONIKA IZ ENGLESKE I FRANCUSKE

U Domovinskom ratu zabilježeno je sudjelovanje ukupno 456 međunarodnih dragovoljaca iz čak 35 države. Neki spisi spominju preko 560 stranih dragovoljaca, no povjesničari tvrde da je moguć broj i preko 1000 stranaca. Ipak, držat ćemo se medijski zastupljene brojke od 456 stranih branitelja koji će nam pomoći oslikati priču o hrabrim strancima koji su kroz medije vidjeli patnju i odlučili doći u ratom razorenu Hrvatsku. Od njih 456, 65 je poginulo na bojišnici, a 84 je ranjeno u borbi.  

Najviše sudionika bilo je iz Engleske, njih čak 139. 15 Engleza položilo je život na bojišnici, a 21 ih je ranjeno. Iza Engleske, najviše sudionika iz inozemstva bilo je iz Francuske – 69, od kojih je 8 poginulih, a 21 je ranjeno. Među Francuzima svakako je istaknut Jean-Michel Nicolier, jedan od heroja Vukovara.

Ukupno 55 njemačkih državljana doprinijelo je borbama u Domovinskom ratu, od kojih je 15 poginulo, a 10 ranjeno. Mađarskih državljana bilo je ukupno 33, od kojih 2 poginula, a 5 ranjeno. Iz Nizozemske je došlo 27 državljana te su zabilježene 2 poginule te 2 ranjene osobe. 15 australijskih državljana sudjelovalo je na hrvatskim bojišnicama, od kojih je 1 poginuo, a 2 su ranjena. S područja Sjedinjenih Američkih Država zabilježeno je ukupno 17 osoba – među njima, 3 su poginule, a 1 je ranjena. Austrijskih državljana zabilježeno je 10, od koja su 2 poginula, a 1 je ranjen. Dobrovoljci su pristizali i iz Švicarske (4, od kojih 2 poginula), Belgije (4, od kojih 1 poginuo, a 2 ranjena), Kanada (7, od kojih 3 poginula), pa čak i Portugala (2 dobrovoljca, od kojih 1 poginuo). Po jedan ili dva strana dragovoljca bila su podrijetlom iz Bjelorusije, Bolivije, Čilea, Estonije, Finske, Gambije, Indonezije, Japana, Južnoafričke Republike, Libije, Palestine, Portugala, Švicarske, Turske i Zimbabwea

NEPRIZNAT STATUS BRANITELJA

Prema podatcima iz 2012. godine, od 456 dragovoljca, tada je samo 20 imalo priznat status hrvatskog branitelja. Za strane dragovoljce ovo je donekle bolna tematika u medijskim istupima iz razloga što se osjećaju zaboravljeno, za razliku od ratnih godina kada su bili dio hrvatske zajednice te s njom djelovali kao jedno. Danas na teritoriju Republike Hrvatske žive mnogi strani dragovoljci koji su se odlučili skrasiti u državi za koju su pomogli izboriti slobodu, pronašli su obitelj i prijatelje, naučili jezik i doprinose svakodnevnom funkcioniranju okružja u kojem žive.

Jedan od takvih branitelja je i Gaston Besson, francuski dragovoljac koji je na hrvatsko tlo pristigao kao novinar. Nakon što je kroz svoju kameru vidio patnju ljudi, odlučio se ostaviti kamere i prihvatiti kalašnjikova. U intervjuu za prilog Nove TV istaknuo je kako je bilo primjetno kako su ljudi na bojišnicama nosili uniforme, no kako nisu bili vojnici. Besson, kao bivši vojnik, shvatio je da njegovo vojno iskustvo može pomoći u borbama te da postoji način kako pozitivno utjecati na konačni ishod rata. Najviše ga je boljelo što su ljudi oko njega „umirali kao muhe“. Besson je ratno djelovao u trokutu Nuštar – Vinkovci – Cerić, te se pridružio HOS-ovcima zbog njihove borbe na prvoj liniji. Besson je istaknuo često u medijima kako su se svi strani dragovoljci nadali kako će francuska i britanska vojska doći u pomoć HV-u, te su vjerovali u međunarodnu pomoć, te su ostali u nevjerici kada su saznali da nitko ne dolazi. To im je bilo neshvatljivo, jer ako su oni individualno mogli doći, zgroženi postupcima vlastitih vlada, te su uložili sve novce koji imaju u opremu, nisu vidjeli razloga zašto se i drugi ne bi mogli mobilizirati.

Raymond Van Der Linden nizozemski je dragovoljac koji se krajem 80-ih i početkom 90-ih planirao priključiti Legiji stranaca, no kada je čuo za Domovinski rat putem medija i oglasa humanitarne organizacije, odlučio je kako će biti korisniji tamo gdje je stvarno potreban i gdje mu razum govori da ide. Van Der Linden borio se na gotovo svim ratištima, uključujući i operaciju „Oluja“. Tijekom rata bio je ranjen triput te je jedan od rijetkih stranih dragovoljaca koji su dobili status ratnog vojnog invalida.

PRVA NIZOZEMSKA VOLONTERSKA JEDINICA

Van Der Linden bio je član postrojbe nizozemskih dragovoljaca koja je djelovala na području Like, zajedno sa Johannesom Tilderom, nizozemskim državljaninom koji je sa HV-om sklopio ugovor i oformio 1. nizozemsku volontersku jedinicu. Jedinica je djelovala u sklopu 19. bojne HOS-a, no u praksi je funkcionirala kao samostalna skupina podređena 118. brigadi. Prema riječima Van Der Lindena, Tilder kao osnivač jedinice, imao je stroge i visoke standarde koje je očekivao od svih članova jedinice, a u komunikaciji im je pomagao Ivica Štimac koji je pomagao u procjeni terena i vođenju jedinice.

Andre Van Der Aart još je jedan Nizozemac iz posebne nizozemske postrojbe koji je bio motiviran očitom nepravdom koja se događala na hrvatskom tlu. Opisao je u medijskim istupima kako su se prvi tjedni pretvorili u kaos jer su svi bili zgroženi postupcima Srba koji su ubijali civile protivno svim međunarodnim aktima pod kojima su nizozemski vojnici bili obrazovani i učeni o ratovanju i branjenju. Primarni poslovi ove nizozemske izvidničke postrojbe bila je prikupljanje podataka, izvidnica, čišćenje terena, eliminacija otpora i dostava podataka u stožer. Nizozemska postrojba raspuštena je u ožujku 1992. godine, no oni koji su htjeli mogli su se priključiti postojećim postrojbama unutar Hrvatske vojske.

Johannes Tilder, osnivač nizozemske dragovoljačke jedinice, poginuo je 1994. godine. Prije Domovinskog rata pohađao je vojnu školu izviđačko-padobranskog smjera, te je djelovao u sklopu NATO-a u Njemačkoj do 1990., kada nakratko pristupa Legiji stranaca. Preko humanitarne organizacije Hrvatska pomoć u studenom 1991. godine dolazi u Hrvatskoj, te na području Gospića djeluje u sklopu 1. nizozemske volonterske jedinice. Tijekom rata dobio je čin poručnika, a neko vrijeme je služio i kao glavni inspektor za izvidničko-diverzantsku obuku Hrvatske vojske u Gospiću. U travnju je zarobljen, a potom su ga Srbi pred kamerama prisilili na priznanje zločina u operaciji Medački džep, kao i cijenu nizozemsku jedinicu. Te optužbe ostaju nedokazane i neutemeljene. Prilikom bijega, Tilden je streljan u leđa te bačen kraj ceste. Njegovo tijelo danas leži u Aleji branitelja na Mirogoju.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.