Domovinski rat Izdvojeno

Stradanje vukovarske gradske četvrti Sajmište (drugi dio)

Terenska istraživanja na području Negoslavaca u potrazi za nestalim osobama

U odnosu na cjelokupno stradanje mještana Sajmišta tijekom agresije na Vukovar, ekshumirani su i identificirani posmrtni ostaci najmanje 134 osobe pri čemu je najveći dio asaniran od strane postrojbi JNA nakon okupacije Vukovara pa do ožujka 1992. godine te prenesen u asanacijsku (sekundarnu) grobnicu na Novom groblju u Vukovaru i konačno ekshumiran od travnja do srpnja 1998. godine, nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja.

Jedna od tako pronađenih primarnih masovnih grobnica bila je ona na Gelesovoj doli gdje je, prema dosadašnjim saznanjima, bilo pokopano najmanje 28 osoba usmrćenih tijekom napada na Sajmište. Kako stoji u optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv pripadnika TO Petrova gora: Tijekom napada došao je do kuće u Ulici Svetozara Markovića broj 256 u kojoj se u podrumskim prostorijama sklonilo više civila. Zajedno s još desetak pripadnika paravojnog odreda civilima je prijetio da će im baciti bombu i tako ih istjerao iz podruma. Među njima su bile i tri žene s djecom, od kojih je bilo dvoje osmogodišnje djece te trogodišnje i dvogodišnje dijete. Tereti ih se da su sedmorici muškaraca (rođenima 1964., 1967., 1958., 1958., 1954., 1956. i 1936. godine) zapovjedili da legnu na zemlju licem prema tlu. Na dvorištu su ih, pred ženama i djecom, svi zajedno zlostavljali udarajući ih rukama, nogama i kundacima pušaka po glavi i tijelu, pri čemu su muškarca rođenog 1958. godine uhvatili za kosu i udarali mu glavom o beton. Kada je njegovo tada osmogodišnje dijete uplašeno prizorom počelo glasno plakati, 50-godišnjak je prišao djetetu te mu uperio cijev puške u glavu i zaprijetio. Potom se ponovno pridružio ostalim pripadnicima odreda i nastavio udarati oca i ostale muškarce koji su ležali na tlu. Kada su ih prestali tući, uz prijetnju oružjem istjerali su ih iz dvorišta te ih proveli niz Ulicu Svetozara Markovića prema predjelu tzv. Gelesove dole. Ondje su sve dovedene muškarce, osim jednog muškarca (rođenog 1936. godine), nepoznati pripadnici srpskih paravojnih formacija istog dana ubili hicima iz vatrenog oružja. Navedeni muškarac (1936.) preživio je te se uspio vratiti u jednu kuću, ali su i njega narednih dana nepoznati pripadnici srpskih paravojnih formacija ubili u blizini pruge u Proleterskoj ulici.

Upravo činjenica kako je najveći broj primarnih grobnica odnosno mjesta pronalaska posmrtnih ostataka koncentriran na području užeg središta grada, Sajmišta te Mitnice  govori o težini proživljenog stradavanja Grada Vukovara.

***

U odnosu na isključivo područje Sajmišta, neophodno je spomenuti i pronalazak masovne grobnice u listopadu 1999. godine, a u kojima su pronađeni posmrtni ostaci deset osoba nestalih i nasilno odvedenih od siječnja do travnja 1992. godine.

Tako su, nakon prikupljenih saznanja i naredbe Županijskog suda u Vukovaru u razdoblju od 11. listopada 1999. godine do 13. listopada iste godine, u Vukovaru, u Novoj ulici kbr. 28 iz bunara izvađeni posmrtni ostaci, a već tada je utvrđeno kako se radi o najmanje deset osoba različitog spola i dobi. Radilo se, naime, o posmrtnim ostacima osoba koje su nakon okupacije Grada Vukovara, ostale na području istoga te u razdoblju od siječnja do travnja 1992. godine nasilno odvedene, usmrćene i ubačene u predmetni bunar – masovnu grobnicu.  Od spomenutih deset osoba, valja napomenuti kako se radilo o usmrćivanju cijele jedne obitelji – Pakšec, supružnika Stjepana i Anice te njihove malodobne djece –  Damira i Daria. Naime, prema dokumentaciji u objavljenim radovima, razvidno je kako su 9. travnja 1992. godine, četveročlanu obitelj usmrtili hicima iz vatrenog oružja u obiteljskoj kući te njihove posmrtne ostatke bacili u spomenuti bunar. Uz navedeno, u istom su razdoblju ekshumirani posmrtni ostaci još dvije osobe iz pojedinačnih grobnica.

Specifičnost tih činjenica, a posebno uzevši u obzir kako se 30. godinu od početka Domovinskog rata s područja Sajmišta  pri Upravi za zatočene i nestale, traga se za deset hrvatskih branitelja i civila nestalih u rujnu 1991. godine, odnosno ukupno od rujna do studenog 1991. godine traga za 21 osobom s područja Sajmišta, nedvojbeno ukazuje na to kako se tek ima utvrditi puna razina stradavanja kako Sajmišta, tako i svih drugih područja Republike Hrvatske pri čemu poseban naglasak ostaje na utvrđivanju istine o sudbini osoba nestalih u Domovinskom ratu kao prioritetne humanitarne posljedice iz Domovinskog rata. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

1. Jurčević, J. (1993) Vukovarski otpor ratnoj agresiji Srbije 1991. Časopis za društvena istraživanja 2 (4-5)
2. Marijan, D. (2004) Bitka za Vukovar. Zagreb: Hrvatski institut za povijest; Slavonski Brod: Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest
3. Marijan, D. (2012) Slom Titove armije. JNA i raspad Jugoslavije 1987—1992. Zagreb: Golden marketing.
4. Ružić, S. (2019) Stradanje nesrpskog civilnog stanovništva na okupiranom području bivše općine Vukovar (1992.-1998.), Scrinia Slavonica, 19 (1).
5. Sučić, S. i Živić, D. (2007) Značenje Vukovarske bitke u stvaranju i obrani hrvatske države. U: Živić, D. i Žebec, I. (ur.) Vukovar – hrvatska baština i perspektive razvoja. Zagreb-Vukovar: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
6. Evidencija o ekshumiranim, identificiranim i neidentificiranim posmrtnim ostacima iz pojedinačnih, masovnih i asanacijskih grobnica
7. Evidencija o osobama nestalim u Domovinskom ratu i evidencija smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu za koje nije poznato mjesto ukopa

O autoru

Ana Filko

Ana Filko

Magistra socijalnog rada i magistra međunarodnih odnosa i diplomacije. Tijekom studija honorarno je radila u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata gdje se upoznaje s problematikom žrtava Domovinskoga rata. Profesionalni put nastavlja u Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja gdje se zadnje četiri godine primarno bavi pitanjem nestalih i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu s naglaskom na područje hrvatskoga Podunavlja. Povremeno objavljuje tekstove u svezi problematike pitanja nestalih, nasilno odvedenih i zatočenih osoba u Domovinskom ratu. Trenutno pohađa poslijediplomski doktorski studij povijesti na Fakultetu hrvatskih studija s temom masovnih grobnica žrtava Domovinskoga rata na području hrvatskoga Podunavlja.