Erdut – selo bogate povijesti

Erdut je srednjovjekovni grad koji se nalazi iznad Dunava. Ondje je u novom vijeku izgrađen i dvorac jedne plemićke obitelji. U današnje vrijeme, najviše je poznat po svojim bogatim vinogradima.

Ime Erdut spominje se prvi puta u 14. stoljeću, na početku kao naziv za šumski put („Erdod“). U smislu grada, prvi puta se javlja 1472. godine. Nije sigurno tko ga je izgradio. Neki smatraju da je to bila talijanska vojska, zbog sličnosti sa talijanskim građevinama tog razdoblja.

Godine 1526. Osmanlije su uspjele osvojiti Erdut. Samo godinu dana kasnije, plemićka obitelj Banffy, točnije Bartol Banffy, uspijeva pridobiti utvrdu u svoje ruke. To je bilo samo na kratko vrijeme jer su Osmanlije ponovno osvojili Erdut koji nakon toga ostaje u osmanskoj moći sve do 1687. godine. Početkom 17. stoljeća ovuda prolazi putopisac Prandstetter koji spominje loše stanje utvrde.

Nekoliko godina kasnije, 1697., na Erdutu boravi vojska koja govori kako se jedan zid utvrde urušio u Dunav. Do 1730. godine, Erdut je bio pod carskom upravom. Idućih godina mijenjalo se dosta vlasnika, a posebnu važnost ćemo dati Ervinu pl. Cséh de Szentkatalonu koji je na ovdje izgradio dvorac. Njegova obitelj bila je vlasnik Erduta sve do poslije Drugog svjetskog rata.

Utvrda je građena s tankim zidovima, ali sa više puškarnica, vjerojatno zbog straha od Osmanlija koji su bili u vojnim pohodima. Srednjovjekovni grad je ostao u ostacima dviju kula i zida. Utvrda ima i stambenu namjenu, a to se vidi po širokom stubištu i freskama pronađenim u kapelici na drugom katu, kao i pronađenom kaminu. Jedna kula je četvrtastog oblika i u srednjem vijeku ima funkciju branič-kule. Nalazi se u sredini grada. Druga kula je okruglog oblika i bolje je sačuvana. Imala je tri kata i stambenu namjenu.

Krajem 19. stoljeća, Ervin pl. Cséh de Szentkatalon umjesto okrugle kule gradi grobnicu za svoju obitelj. Jedan kat je spustio, dodao je toranj i grb obitelji Cszeh i Adamović.

Dvorac Adamović-Cszeh, izgrađen krajem 18. ili početkom 19. stoljeća, imao je uz veliki, poznati vinograd i svoje gospodarske prostore, stambeni dio i podrume koji se koriste i danas. Na jednom dijelu dvorca stoji i poligonalna kula. U dvorcu Adamović-Cszeh, Irena pl. Cszeh živi sve do 1973. godine. U ovom dvorcu potpisan je 1995. godine Erdutski sporazum.

Na Erdutu postoje i dvije crkve, katolička i pravoslavna. Katolička crkva Svih Svetih izgrađena je 1807. godine u baroknom stilu. Pravoslavna crkva Sv. Arhangela Gavrila je iz 1764. godine. Obje crkve su obnovljene od 2003. do 2005. godine zbog preživljenog bombardiranja.

Postoji legenda o erdutskoj kuli. Zbog straha od neprijatelja, gospodari dvorca odlučili su da je ovo dobro mjesto za osmatračnicu. Kako bi zaštitili svoje umrle, grobnicu su napravili u podrumu. Kada su krenuli graditi, vidjeli su da sve što sagrade noću se sruši. Radnici su gospodarima rekli da su to vile koje kažu da se mora u glavni stup ulaza ugraditi lijepu mladu ženu koja još doji dijete. Priča se pročula, a selo se prepalo i počelo je skrivati mlade žene. Tako je jednoga dana mlada žena sa djetetom donijela jednom radniku ručak. Čim su ju ugledali, odmah su ju zazidali na ulaz. Uspjela ih je nagovoriti da ostave otvore za gledanje i da može dojiti dijete. Nakon što je majka umrla, radnika i dijete nikada više nisu vidjeli. Legenda je nadopunjena u novije vrijeme kada su pljačkaši opljačkali grobnicu i srušili stup u kojem su našli kostur visine 180 cm i pletenicu dugu 150 cm. 

Grad Erdut promijenio je mnogo vlasnika. Poseban je po mnogočemu, od srednjovjekovnoga grada do poznatog vinograda koji se koristi i danas. Turistička zajednica povezala je obje priče i organizirala srednjovjekovni sajam pod nazivom „Vinski grad Erdut“.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.