U ranijim tekstovima bilo je riječi o nastanku srpske milicije te o njezinu ustroju i djelovanju tijekom okupacije. Osim temeljne milicije, u Republici Srpskoj Krajini (RSK) je djelovala i specijalna milicija, pod nazivom Posebna jedinica milicije (PJM), koja je znatnim dijelom imala ulogu vojne snage pobunjenih Srba. Posebice je to bilo izraženo u razdoblju do osnivanja Srpske vojske Krajine (SVK) u studenom 1992. godine. Na primjeru zapadnoslavonske PJM prikazat će se u uloga ovih policijskih jedinica u krajinskom sustavu unutrašnjih poslova ali i obrani RSK od „vanjskih i unutarnjih neprijatelja“.
Već je spomenuto da je okupirano područje zapadne Slavonije od kraja 1991. godine bilo je sastavnim dijelom srpske paradržave Republike Srpske Krajine . Dotadašnja SAO Zapadna Slavonija ulaskom u sastav RSK bila je jedna od njezina tri oblasti, Srpska oblast Zapadna Slavonija. Zakonom o unutrašnjim poslovima RSK iz veljače 1992. godine osnovana je Posebna jedinica milicije „za borbu protiv terorizma i obezbeđenje“, koja se prema odredbama ovog zakona trebala popunjavati djelatnicima Ministarstva unutrašnjih poslova.
U travnju 1992. Savezni sekretarijat za narodnu obranu SFRJ naredio je Glavnom štabu TO RSK osnivanje Uprave posebnih jedinica milicije i osam brigada milicije: 75. brigade u Kninu, 79. u Korenici, 80. u Vojniću, 83. u Petrinji, 85. u Okučanima, 87. u Vukovaru, 90. u Belom Manastiru, 92. u Benkovcu. Uprava PJM trebala je biti podčinjena Ministarstvu obrane RSK, no nakon osnivanja podčinjena je Ministarstvu unutrašnjih poslova RSK. 85. brigada PJM djelovala je kao jedna od organizacijskih jedinica SUP-a Okučani. Komandir brigade 1992. godine bio je Milenko Babić.
Posebne jedinice milicije imale su zadatak „štitit stanovništvo od upada neprijatelja“ a ne obavljati poslove čuvanja reda i mira. Osim toga, brigade PJM angažirane su i na očuvanju sigurnosne situacije na području Krajine. Primjerice, u lipnju 1992. PJM je imala zadatak razoružati, raspustiti i onemogućiti djelovanje raznih paravojnih grupa koje su pljačkale i vršile nasilje nad stanovništvom, djelujući mimo vojnih struktura vlasti u Krajini.
Nakon demobilizacije krajinske Teritorijalne obrane (TO) sredinom 1992. godine, Posebne jedinice milicije uglavnom su popunjavane ljudstvom iz jedinica TO-a. Suprotno Vanceovom planu, kojim je trebala biti provedena demilitarizacija područja pod zaštitom UN-a, ovako ustrojene Posebne jedinice milicije zatim su zaposjedale položaje sa kojih su se povukle jedinice JNA i TO. Osim toga, Posebna jedinica milicije iz zapadne Slavonije angažirana je tijekom druge polovine 1992. u borbama oko „Koridora“ u Bosanskoj Posavini.
Ustrojem Srpske vojske Krajine u studenom 1992. godine Posebne jedinice milicije podčinjene su Glavnom štabu SVK i postale su sastavnim dijelom vojske RSK.
Međutim, i nakon toga u pojedinim SUP-ovima nastavile su djelovati manje jedinice PJM. Krajem rujna 1993., s namjerom „vraćanja ugleda Ministarstvu unutrašnjih poslova, kao i zauzimanja značajnog mjesta u sistemu odbrane Republike Srpske Krajine“ u Ministarstvu unutrašnjih poslova ponovo je ustrojena Uprava posebnih jedinica milicije. Uprava posebnih jedinica milicije izvršavala je posebne poslove i zadatke Službe državne bezbjednosti: otkrivanje, hvatanje i likvidiranje diverzantsko-terorističkih grupa i pojedinaca, uspostavljanje u većem obimu narušenog javnog reda i mira, fizičko osiguranje određenih osoba i objekata, obrambene pripreme ratnog sastava Uprave PJM, stručno osposobljavanje pripadnika Uprave PJM, praćenje i predlaganje materijalno-tehničkog opremanja Uprave PJM u skladu sa najnovijim svjetskim dostignućima iz područja naoružanja, tehničkih sredstava i milicijske opreme, vođenje propisane evidencije, te izvršavanje drugih poslova i zadataka koji joj se narede.
Upravi PJM bile su podčinjene Posebne jedinice milicije Sjeverna Dalmacija, Zapadna Slavonija, Banija, Kordun, Lika, Baranja, Istočna Slavonija i zapadni Srijem i Specijalna jedinica milicije MUP-a RSK a Upravi su bile podčinjene i helikopterska jedinica i dobrovoljačka jedinica „Cigina“ (poznata i kao „Cigina grupa“). Posebne jedinice milicije u vrijeme kada nisu angažirane u okviru Uprave PJM bile su podčinjene regionalnim sekretarijatima unutrašnjih poslova. Načelnik Uprave PJM bio je Krsta Žarković.
Regionalne Posebne jedinice milicije imale su aktivni i rezervni sastav, a po potrebi su u njihov sastav uključeni i pripadnici stanica milicije sekretarijata unutrašnjih poslova kojima su bile podčinjene. U travnju 1994. PJM Zapadna Slavonija imala je 50 aktivnih pripadnika. Sjedište PJM Zapadna Slavonija bilo je u naselju Cage u blizini Okučana. U sastavu PJM Zapadna Slavonija bilo je i Riječno odjeljenje PJM. Krajem 1993. komandir PJM Zapadna Slavonija bio je Veljko Kapetanović. Sredinom 1994. komandir PJM Zapadna Slavonija bio je Gojko Savanović, a 11. rujna 1994. komandirom PJM imenovan je Miodrag Prodanović koji je na toj dužnosti ostao do oslobađanja zapadne Slavonije u svibnju 1995.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Ovaj rad predstavlja skraćenu i dijelom prerađenu verziju izvornog znanstvenog rada autorice Janje Sekula Gibač pod naslovom Janja Sekula, „Ustroj i djelovanje Sekretarijata unutrašnjih poslova Okučani“ objavljenog u zborniku Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990. – 1995.: nositelji, institucije, posljedice, ur. Ivica Miškulin, Mladen Barać, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Slavonski Brod – Zagreb, 2012.
