O Lošinju i lošinjskom moru dovoljno govori činjenica da je još prije 2000 godina Apoksiomen ondje duboko zaronio i nije se dao van. Lošinjske plaže, kristalno čisto more i romantična mjestašca samo su neki od razloga zašto rujan ove krajnje neobične godine iskoristiti za posjet ovom otoku. I Apoksiomenu, naravno.
Lošinjske plaže
Prije odlaska na put, istražili smo koje sve plaže obavezno moramo posjetiti. Ukoliko niste obožavatelji gradskih plaža, svakako se odlučite otisnuti na avanturu pronalaska najljepših lošinjskih plaža, a za što vam na Lošinju savjetujem najam bicikla jer automobilom, a i na noge, vjerojatno nećete pronaći sve one koje na početku pikirate.
Ako moram birati najljepšu na otoku, a možda i jednu od najljepših općenito biram Uvalu Liski. Put do nje nije niti malo jednostavan i lagan (biciklom bi vjerojatno bio lakši); Sunce nas je upržilo i izmučilo, ali dolaskom u Uvalu mogla sam samo uzviknuti RAJ! Prekrasna, predivna šljunčana uvala s nekoliko preslatkih kućica, brodica, galebova i svega nekoliko ljudi. More je toliko kristalno čisto da još s prilične udaljenosti možeš vidjeti kamenčiće u vodi, baš kao da se nalaze ispod stakla. Neprocjenjiv mir vrijedan zujanja po lošinjskim kaldrmama. Ribicama smo bili toliko zanimljivi (valjda nema puno ljudi), da su stalno plivale za nama. Doista kao da smo došli u neki drugi svijet. Sva 3 sata provedena ondje djelovala su mi toliko utopijski da se ne sjećam kad mi je nešto bilo tako teško kao napustiti ju.
Na putu od Malog prema Velom Lošinju, uz samu magistralu nalazi se stjenovita uvala tako jarke boje mora da je to čudo. Uz plažu se proteže šetnica vitalnosti koja spaja Mali i Veli Lošinj i stvarno se isplati prehodati ju. Uvala pruža pogled na otvoreno more i cijela je stjenovita. Nevjerojatno mi je da je tako lijepa i posebna plaža tik uz cestu, ali ne treba se previše čuditi jer je uglavnom sve na Lošinju nevjerojatno.
Osim plaža za ljude željne mira i tišine, na Lošinju se mogu pronaći plaže i s raznim sadržajima i beach barovima. Meni najsimpatičnija, bila je plaža Ridimutak, na kojoj se nalazi sve. Kad kažem za sve stvarno tako mislim jer na ovoj plaži možeš pronaći šljunak, kamenčiće, travu, sunce, hlad, pijesak, a čak i preslatki “bazenčić” unutar mora za klince. Ridimutak se nalazi na samom početku Lošinja, pokraj benzinske crpke prije ulaska u Nerezine. Beach bar je predivno uređen, a osim toga imaju veoma ukusnu klopicu, prefine koktele i super kul vrste piva.
Tri lošinjska mjesta
Podno planine Osorščice nalaze se Nerezine. Ukoliko imate Lošinj u vidu, osim ljetne opreme ubacite i gojzerice jer je put od Nerezina do vrha dobro markiran i uzbudljiv. Na ulicama ovog mjesta nećete sresti mnogo ljudi niti u samoj špici sezone. Tako je mirno i spokojno, a najveći broj posjetitelja su obitelji koje ovdje bezbrižno mogu ljetovati s djecom. Mjesto ima nekoliko restorančića u kojima se može naći za svakog ponešto, a cijene su doista pristojne. Isto to mogu reći i za kafiće. Meni su Nerezine najposebnije u smiraj dana kada more, umirujuće samo po sebi, i mirnoća mjesta posebno dolaze do izražaja. Osim toga, u Nerezinama sam pojela valjda najfiniji slatkač ikad, u slastičarnici Moby Dick, pa savjetujem da ju posjetite. Sve u svemu, Nerezine su sinonim za mir, odmor i punjenje baterija.
Veli Lošinj. Prije zvan Velo selo, nekada davno bio je veći od Malog Lošinja. Simpatično i prepuno kapetanskih kućica ovo naselje bilo je pravi mamac za brojne povijesne ličnosti. Ovo mjestašce odiše pomorskom poviješću i sasvim je jasno koliko pomorstvo ovom mjestu znači. Tako je cijela postava muzeja koji se nalazi u Kuli posvećena pomorstvu koje je kroz povijest imalo tako značajnu ulogu. Na vrhu Kule nalazi se vidikovac koji pruža super pogled na crkvu i more s jedne i na mjesto s druge strane. Uz crkvu se proteže divna šetnica koja te, prateći obalu, dovodi do malene kapelice, groblja i divnog pogleda na more i divne plažice. Ovo autentično i šarmantno mjesto zaslužuje da mu se posveti vrijeme i da se istraži sve zanimljivo što krije.
Ako kažemo da je doći na Lošinj, a ne posjetiti Mali Lošinj jednako kao doći u Dalmaciju, a ne vidjeti more, sa sigurnošću mogu reći da je doći u Mali Lošinj, a ne posjetiti muzej Apoksiomena jednako kao biti u Parizu i ne vidjeti Eiffelov toranj (bila sam u Parizu, vidjela sam Eiffelov toranj, ali ne sjećam se da sam bila obuzeta dojmom pod kakvim sam bila gledajući Apokisomena) . Muzej je, malo reći impozantan. Doista je nevjerojatno da se čitav muzej svodi na to da vidiš jedan jedini kip, a da te čitavo vrijeme drži u fokusu i zainteresiranog. Prva prostorija nudi informacije o grčkim atletama općenito, kao i o samom Apoksiomenu. U drugoj prostoriji nalazi se mini kino i tamo sve te stvari možete vidjeti i čuti na filmiću. E kada se tako lijepo informirate dolazite do tzv. “bijele sobe”, blještavo bijele, a u njoj je gospodin grčki atleta iz lošinjskog podmorja. 2 metra nevjerojatno lijepog i očuvanog kipa koji je pod morem proveo 2000 godina. Odmah mi je pala na um ona izreka o muškarcima i vinu. Iako je doista nevjerojatan, Mali Lošinj ne čini samo Apoksiomen. Poseban je doživljaj slušati klape pod vedrim lošinjskim nebom, a još posebnije je gledati zalazak sunca s Tematskg vidikovca Providenca koji pruža pogled na cijeli lošinjski arhipelag i još malo više. Nema te cijene koja može platiti ovaj pogled za vrijeme zalaska sunca. Ovaj zalazak u top 3 je zalaska u mom životu i jedva ga čekam ponoviti.
Dok sam bila djevojčica, igrajući se sa svojim lutkama ponovno sam proživljavala trenutke koji su mi bili posebni. Danas baš tako, pišući članak, ponovno sam prošetala ulicama Nerezina, Malog i Velog Lošinja i okupala se u nevjerojatnom lošinjskom moru. Nadam se da ste i vi prošetali sa mnom i da sam uspjela prenijeti djelić dojma koji me, zbog ovih mjesta, još uvijek obuzima.
FOTO – Dorine razglednice
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
