Raspravno vijeće u presudi Stanišiću i Simatoviću utvrdilo postojanje udruženog zločinačkog pothvata čiji je član bio i Slobodan Milošević

Bivši čelnici Službe državne sigurnosti Srbije, Jovica Stanišić i Franko Simatović, osuđeni su 30. lipnja ove godine na po 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bosanskom Šamcu, a oslobođeni za druge zločine. Raspravno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove je, prema tada objavljenom sažetku presude, utvrdilo da su Stanišić i Simatović znali da su sudionici udruženog zločinačkog pothvata dijelili namjeru da se s velikih područja Hrvatske i BiH, prisilno i trajno ukloni većina nesrpskog stanovništva. No, nije dokazano da su Stanišić i Simatović sudjelovali u navedenom udruženom zločinačkom pothvatu. Tada nije precizirano tko su bili sudionici udruženog zločinačkog pothvata, no u presudi koju je Mehanizam objavio 6. kolovoza ove godine, a koja sadrži 296 stranica, navedena su imena i prezimena sudionika udruženog zločinačkog pothvata.

            Raspravno vijeće zaključuje da je zajednički zločinački cilj dijelilo visoko pozicionirano političko, vojno i policijsko rukovodstvo u Srbiji, SAO Krajini, SAO Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu i Republici Srpskoj, s ključnim članovima koji su varirali ovisno o području i vremenu izvršenja zločina. Prema presudi, ti članovi bili su Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić (Badža), Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović (Arkan).

            U presudi Mehanizma se, osim Jovice Stanišića i Franka Simatovića, ne navode još neki članovi udruženog zločinačkog pothvata koji se navode u optužnici, a to su Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Mićo Stanišić i Vojislav Šešelj. Izvan razumne sumnje je dokazano da je barem od kolovoza 1991., postojao zajednički zločinački cilj da se nasilno i trajno ukloni, činjenjem zločina progona, ubojstava, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvata i bosanskih Muslimana, s velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

            Suđenje poticatelju ratova na prostoru bivše Jugoslavije, bivšem predsjedniku Srbije i SR Jugoslavije Slobodanu Miloševiću, nikada nije završeno, jer je umro 11. ožujka 2006. Zato je od povijesnog značenja da je Raspravno vijeće u prvostupanjskoj presudi Stanišiću i Simatoviću utvrdilo postojanje udruženog zločinačkog pothvata čiji je član bio i Slobodan Milošević.

            Stanišiću i Simatoviću se u izdržani dio kazne priznaje vrijeme provedeno u pritvoru. Stanišić je u pritvoru odslužio pet godina i četiri mjeseca, a Simatović šest i pol godina od izrečene kazne od 12 godina zatvora. Odvjetnici Stanišića i Simatovića uložili su žalbe na osuđujuću presudu. Traže da Žalbeno vijeće presudu ukine, odnosno preinači u oslobađajuću ili alternativno, izrekne blažu kaznu.

            Glavni tužitelj Serge Brammertz žalbom traži da kazna Stanišiću i Simatoviću bude pooštrena te da ih se osudi kao članove udruženog zločinačkog pothvata. Traži da se navedeni dvojac osudi i za zločine na području SAO Krajine, SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema te Zvornika, Doboja i Sanskog Mosta. Konkretno, riječ je o zločinima nad Hrvatima i ostalim nesrbima u Hrvatskoj te nad bosanskim Hrvatima i bosanskim Muslimanima u BiH. U presudi Stanišiću i Simatoviću iznesene su konstatacije u vezi s brutalnim ubijanjem civila nesrpske nacionalnosti i drugim zločinima koje su srpske snage počinile od listopada do prosinca 1991. na području Hrvatske Kostajnice, Baćina, Lipovače, Vukovića, Poljanka, Saborskog, Škabrnje, Bruške i drugih mjesta.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.