Iako je od druge polovice 1989. godine u Jugoslaviji postojala deklarativna suglasnost da se izvrši demokratizacija društva i uvede politički pluralizam, pod utjecajem raspada socijalizma na istoku Europe, događaji koji su pratili zakonodavna i ustavna rješenja toga pitanja nesumnjivo su govorili u prilog činjenici da srpski vladajući politički krugovi neće olako pristati na konfederalne odnose unutar Jugoslavije, a poglavito ne na osamostaljivanje pojedinih republika.
Približavanjem prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, opća situacija u pojedinim dijelovima Hrvatske postajala je sve napetija. Tijekom primopredaje vlasti u Zagrebu kao demonstraciju sile, JNA na “redovnu vojnu vežbu” upućuje padobranski puk koji se smješta na aerodromu Pleso. Već tijekom lipnja i srpnja srpski politički predstavnici u Hrvatskoj javno i nedvosmisleno odbacuju prijedloge Amandmana na Ustav SRH i jasno daju do znanja da će upotrijebiti sva sredstva, pa i nepolitička, za ostvarivanje svojih ciljeva. U takvim okolnostima početkom srpnja 1990. godine Predsjedništvo, još uvijek SRH, donosi odluku da se krene u formiranje lojalne oružane sile, kao garanta provođenja političke volje legalno izabrane vlasti. Budući da su jugounitaristi držali i položaje i radna mjesta, Hrvati nisu mogli računati niti na svoju vojsku. Postojeću saveznu vojsku držali su velikosrbi i jugounitaristi, a Hrvatska još nije imala odriješene ruke za osnivanje vlastite vojske.
Tadašnje prilike – nametnule su nekoliko bitnih odrednica koje su se morale ispoštovati. Prvenstveno pitanje legalnosti i legitimnosti takve oružane sile, kako prema republičkim, tako i prema saveznim zakonima. Slovenski model jačanja Teritorijalne obrane u Hrvatskoj nije mogao biti sprovedan, kako zbog činjenice da je tijekom svibnja 1990. Hrvatskoj oduzeto oružje TO, pa bi svako naoružavanje bilo nelegitimno, a također i zbog dvojne odgovornosti TO, kako republičkim organima, tako i Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu. Uporište za formiranje hrvatske oružane sile ipak je pronađeno u čl. 25 Zakona o unutrašnjim poslovima u kojem zakonodavac daje ovlast republičkom sekretaru za unutrašnje poslove da formira po potrebi društvene situacije, odnosno političkog stanja, onoliki broj jedinica posebne namjene, koliko ocjeni da je potrebno. Tijekom srpnja 1990. tadašnji republički sekretar za unutrašnje poslove g. Josip Boljkovac izdao je zapovjed o ustrojavanju oružane postrojbe u vidu tečaja za redarstvenike.
Dana 21. srpnja 1990. godine objavljen je formalni natječaj za prijem djelatnika u tadašnji RSUP. Iako je RSUP pokušao djelomično sprovesti prijem i preko tadašnjih Općinskih sekretarijata za unutrašnje poslove, isti su mahom ignorirali odluku i u potpunosti je opstruirali. Obzirom da je taj sustav bio paraliziran na taj način, prišlo se regrutaciji putem ogranaka HDZ-a, pri čemu je iskorištena samo infrastruktura stranke, a jedini kriterij za odlazak na tečaj bila je dragovoljnost i domoljublje. Uspješnosti ovakve regrutacije najbolje govori činjenica da je jedinica okupljena u svega desetak-petnaest dana. Zadaću formiranja zapovjedništva dobio je Marko Lukić, tadašnji zamjenik zapovjednika jedinice za posebne namjene RSUP-a. Kriteriji za zapovjednke i satnija i bojni, kao i instruktore, bio je prvenstveno profesionalnost i dobrovoljnost da preuzmu dužnosti.
Već 1. kolovoza 1990. godine održan je prvi sastanak zapovjedništva i isti dan sastanak sa budućim zapovjednicima vodova, a poradi prihvata budućin pripadnika jedinice. Dana 5. kolovoza 1990. godine na prostoru današnje Policijske akademije u Zagrebu postrojene su dvije bojne sa ukupno oko 1800 pripadnika. Tri dana kasnije 8. kolovoza 1990. godine smotru jedinica izvršio je Predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je tom prilikom rekao:
Vi morate biti predstavnici nove demokratske suverene vlasti Hrvatske i zadobiti povjerenje ljudi. Morate biti odlučni i odrješiti, nepomirljivi, ali krajnje uljudni i kulturni. Svaki čovjek mora vas osjetiti kao svojega čuvara, kao svoga predstavnika. I u tom smislu, ja vas molim, ali i zapovijedam, da se pojavite na ulicama, u selima i gradovima, i da budete ono što će od vas zahtijevati vaš ministar i što će vrhovništvo Hrvatske zahtijevati – da budete zaista jamstvo mira i poretka Republike Hrvatske.”
Planirana dvomjesečna obuka prekinuta je već devet dana kasnije. Dana 17. kolovoza, tri helikoptera sa pripadnicima naše postrojbe presreli su borbeni zrakoplovi JNA iznad prostora Like i zapovjedili im, pod prijetnjom rušenja, vraćanje na polazno uzletište, odnosno u Zagreb. Ovim činom JNA je nedvosmisleno pokazala što misli o izraženoj volji građana Hrvatske. Od tog trenutka, umjesto obuke, svih 15 satnija izvršava vojno-redarstvene zadaće diljem Republike Hrvatske.
Postrojbe koje je iznjedrio tečaj Prvog hrvatskog redarstvenika bile su osnova hrvatskih istaknutih postrojba i postrojba posebne namjene. Iz ovog tečaja nastale su ATJ Lučko, Jedinice za posebne namjene Rakitje (koja je prerasla u 1. gardijsku brigadu HV), vojna policija na Tuškancu, brojne specijalne postrojbe MUP-a RH te prve brigade ZNG-a.
IZVOR: Udruga veterana SJP Alfa Zagreb
