U ponedjeljak 6. prosinca 2021. u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović u Zagrebu održana je promocija knjige „Kućna služinčad u Zagrebu 1880.-1914.“ autorice dr. sc. Katarine Horvat. Riječ je o knjizi koja obuhvaća 14 poglavlja na 346 stranica, uključujući i 1255 bilježaka. Recenzenti knjige su dr. sc. Željko Dugac i dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak, a objavila ju je nakladnička kuća Srednja Europa.
Knjigu su predstavili dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak, dr. sc. Damir Agičić i autorica dr. sc. Katarina Horvat. Dr. Horvat izrazila je zadovoljstvo što je knjiga doživjela toliko zanimanje javnosti te je naglasila da se u hrvatskoj historiografiji već duže vrijeme pridaje pažnja društvenoj povijesti, te kako joj je drago da se sve više piše i o povijesti tzv. malih ljudi, u stvari najvećeg dijela ljudskog društva.
Ovo istraživanje, kako je autorica istakla, bio je jedan bliži dodir sa slikama svakodnevice velikog broja ljudi koji su živjeli u razdoblju kraja 19. i početka 20. stoljeća. Radi se o svakodnevici koja nije vezana samo uz kućnu poslugu. Slike su to velikog broja ljudi koji su imali ozbiljne egzistenijalne brige i probleme vezane uz nezaposlenost, bolest i starost koje većina nas danas ipak ne poznaje ili ne poznaje u tolikoj mjeri.
Slike su to i posebno teških okolnosti za siromašne izvanbračne majke koje su ponekad dovodile do toga da su morale ostavljati svoju tek rođenu djecu, možda i zauvijek. Ta djeca, s druge strane, rasla su bez majke i gubila vezu s korijenima. Ništa od ovoga nije bilo vezano samo uz Zagreb, niti uz Hrvatsku i Slavoniju, procesi su to koji se, u većoj ili manjoj mjeri, odigravaju u cijeloj Europi.
Osvrnula se i na pitanje arhivskih izvora za ovu temu te naglasila da se upravo se u velikom broju spisa upravnih oblasti niže razine, kao što su općinska i gradska poglavarstva i redarstva, spisa s partukulranim podacim o jednoj ili dvije osobe, mogu dobro vidjeti te slike svakodnevnog života. Zaključila je i da za nju kao arhivisticu u Državnom arhivu u Zagrebu ovaj radni proces doveo do jedne više razine razumijevanja arhivskog gradiva i drugih izvora. Također, istakla je, da je pregledom velikog broja raznih spisa naučila i da nisu svi podaci istiniti te da dokumentima treba pristupati ponekad s dozom opreza i, ako je moguće, preispitati tvrdnje i pomoću drugih izvora.
Dr. Ograjšek Gorenjak rekla je da autorica u knjizi isprepliće metode socijalne, pravne i rodne povijesti te kroz svih 14 poglavlja vraća na nekoliko pitanja. Jedno je socijalno pitanje te kroz knjigu možemo pratiti kako se uopće moglo ući u taj svijet služinčadi, kako se zaposliti, što je značilo biti kvalificirani sluga, kako su živjeli, kako je izgledao njihov radni dan, koliku su plaću imali te što se događalo s njima kada su bili bolesni ili ostali bez posla. Autorica, kako je navela, posebnu pažnju posvećuje i statusu služinčadi u okviru obitelji te uspoređuje dvije situacije – s jedne strane situaciju u kojoj služinčad postaje prošireni dio obitelji, a s druge strane kako je njima bilo otežano osnivanje vlastite obitelji. Autorica je prikazala i drugu stranu medalje – što je za poslodavce značilo imati poslugu, je li se radilo o potrebi ili se radilo i o statusnom simbolu. U knjizi je, navela je, prikazan i još jedan aspekt – služinčad i njihova uloga u razmjeni ideja; oni su bili ti koji su prenosili građansku kulturu u šire građanske slojeve. Drugo pitanje koje se kroz knjigu provlači je pitanje zakona i zakonske regulacije. Navela je i kako knjiga obiluje brojnim tablicama i grafikonima koji nam daju pregled spolne i dobne strukture služinčadi, no uz tu brojčanu, dobivamo i humanu dimenziju i prikaz sudbina pojedinih služavki.
Dr. sc. Agičić istakao je da je knjiga izazvala veliko zanimanje te je autorici postavio nekoliko pitanja u vezi arhivskih izvora koje je koristila pri istraživanju i zatim pisanju knjige. Dr. sc. Horvat odgovorila je da su izvori vrlo opsežni, no nisu koncentrirani u jednom ili nekoliko arhivskih fondova nego se o toj problematici podaci mogu pronaći u mnogim fondovima te je zbog toga istraživanje dugotrajnije. Izvori za povijest posluge mogu se naći u periodici, u raznim spisima Gradskog poglavarstva u vezi bolnica, služinskih knjižica, u vezi redarstva itd. i u drugim fondovima i zbirkama te stoga postoji mogućnost daljnjih istraživanja ove tematike.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
