Domovinski rat Izdvojeno

Proizvodnja oružja u Hrvatskoj na početku Domovinskog rata

Na početku Domovinskog rata, hrvatski su branitelji osjećali drastično pomanjkanje oružja. Na raspolaganju je bilo znatno više ljudi koji su bili spremni ići u borbu nego što je bilo oružja koje su mogli koristiti pa su svi bili svjesni da se moraju snaći uz pomoć dostupnih oružja i materijala te izvući najbolje iz toga. Stoga su se svi pogoni koji su se bavili kovinama okrenuli proizvodnji oružja, iako bi to ponekad bilo samo nekoliko komada. U tim pogonima se i servisiralo oružje iz ranijih ratova kako bi ono bilo upotrebljivo, makar na kratke staze. U tom periodu, u upotrebu se vratio samostrijel koji je bio tretiran kao športski rekvizit pa se mogao lagano nabaviti. I neka druga, inače sportska oružja su u tom periodu preinačena za potrebe bojišta. Prvo oružje koje su radnici u pogonima počeli proizvoditi u značajnijim količinama su bile strojnice.

STROJNICA ZAGI M 91

Strojnica je proizvedena u zagrebačkoj tvrtki „Likaweld“ i djelomično je temeljena na strojnicama Sten Gun i MP 38/40. M 91 radi na načelu slobodnog povratnog trzaja zatvarača i predviđena je za pojedinačno i rafalno ispaljivanje. U strojnicu je ugrađen regulator paljbe no položaji samoga regulatora su loše riješeni, pa je bilo teško odrediti kada je strojnica, odnosno regulator u kojem položaju. Ipak, položaj se mogao provjeriti uz pomoć ručice zatvarača. Nedostaci M 91 su bili još i ti što je sustav kočenja bio nesiguran te je pri padu strojnice na tlo vrlo lako moglo doći do slučajnog opaljenja. Također su postojali i problemi s položajem nišanskih sprava i kundaka. Unatoč tome, Zagi M 91 je bila relativno precizna i stabilna strojnica.
Duljina strojnice s ispruženim kundakom je 850 mm, a duljina cijevi je 225 mm. Težina praznog oružja iznosi 3,15 kg. Strojnica ima spremnik kapaciteta 32 metka, a koristi streljivo kalibra 9 x 19 mm. Brzina ispaljivanja je 700 metaka u minuti, dok je brzina streljiva 389 metara u sekundi.

STROJNICA PLETER

Proizvedena je u pogonu „Oroplet“ iz Pleternice, a svojom konstrukcijom nalikuje strojnici Vigneron M2, francuskog podrijetla. Pleter je namijenjen borbi iz blizine, pa je time pripao postrojbama posebne namjene. Zbog svojih malih dimenzija i kratke nišanske linije, razdaljina na kojoj je učinkovita i precizna je 50 – 70 m. Strojnica ima mogućnost isključivo rafalne paljbe. Pleter je konstruiran 1991. godine, a naknadno je proizvedena i inačica sa skraćenom cijevi i integralnim prigušivačem pucnja.
Duljina strojnice s izvučenim kundakom je 699 mm, a duljina cijevi 220 mm. Koristi streljivo kalibra 9 x 19 mm i ima spremnik kapaciteta 32 metka. Težina strojnice je 3,15 kg. Brzina ispaljivanja je 600 metaka u minuti, a brzina streljiva je 390 metara u sekundi.

STROJNICA ŠOKAC

Razvijena je i proizvedena u tvornici „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu. Razvijana je relativno dugo i u više inačica kojima su se pokušavali ispraviti tehnički nedostaci prema savjetima MORH-a. Prvi prototip je izrađen u kolovozu 1991., dok su već 1992. godine proizvedene inačice P 1 i P 1 S s uklonjenim nedostacima i puno boljim tehničkim rješenjima. Uzor u tim boljim tehničkim rješenjima bila je strojnica PPŠ 41. Od PPŠ 41 je preuzet mehanizam okidanja i način rastavljanja. Zatvarač djeluje na načelu slobodnog povratnog trzaja. Šokac ima ugrađen regulator paljbe koji omogućuje pojedinačnu i rafalnu paljbu.
Usavršena inačica P 1 s ispruženim kundakom je duljine 810 mm, a duljina cijevi je 230 mm. Težina strojnice je 3,85 kg. Spremnik je isprva bio kapaciteta 30 metaka, no kako je zbog svog oblika i dužine činio teškoće, to je kasnije smanjeno na 25 metaka. Učinkovit domet je do 120 m pojedinačnom paljbom i do 80 m rafalnom paljbom. Brzina ispaljivanja je 950 do 1025 metaka u minuti, a brzina streljiva je 454 metara u sekundi. Strojnica koristi streljivo kalibra 9 x 19 mm.

STROJNICA CROGAR

Ova strojnica je izrađena u pogonu „S.K.M. d.o.o.“ u Garešnici. Napravljeno je nekoliko modela, od čega je jedan izrađen u pištoljskom kalibru 7,62 x 25 mm.
Duljina strojnice sa ispruženim kundakom je 870 mm, a duljina cijevi 250 mm. Koristi kalibar 9 mm Para. Ima spremnik kapaciteta 32 metka, a brzina samog streljiva je 390 metara u sekundi. Također, ima dvije mogućnosti paljbe – pojedinačnu i brzometnu.

HRVATSKA SNAJPERSKA PUŠKA EMM 992

Proizveden je u tvrtki „Elmech“. Za pušku je predviđen optički nišan s povećanjem 3,5 – 10 x 42, no s obzirom na visoku cijenu predviđenoh optičkog nišana, uglavnom su se montirale druge, jeftinije sprave. EMM 992 je predviđena za djelovanje do 1000 metara. Cijev je izrađena hladnim kovanjem s četiri žlijeba desnog koraka. Na vrh cijevi je postavljena plinska kočnica koja služi i kao skrivač plamena.
Duljina puške je 1230 mm, a duljina cijevi 670 mm. Težina iznosi oko 6 kg. EMM 992 je opremljena spremnikom kapaciteta 5 metaka. Koristi streljivo kalibra 300 Winchester Magnum, odnosno 7,62 x 66 mm.

STROJNICA ERO

Proizvedena je kao kopija izraelske strojnice Uzi. Spremnik je, kao i kod izraelskog izvornika, smješten u rukohvatu što omogućava bolju stabilnost i lakše mijenjanje spremnika. Ručica zatvarača je smještena na gornjoj strani kućišta te je time omogućena učinkovita upotreba strojnice i lijevacima. Regulator paljbe ima tri položaja – zakočeno, pojedinačno i rafalno i smješten je na vrhu rukohvata. Proizvođena je serijski od kraja 1992. godine. Cijev se izrađivala kovanjem dok su se ostali dijelovi radili mikrolijevanjem. Strojnica radi na načelu slobodnog trzaja zatvarača s predopaljenjem.
Duljina oružja s ispruženim kundakom je 650 mm, a duljina cijevi je 260 mm. Težina praznog oružja je 3,6 kg. Strojnica ima spremnik kapaciteta 32 metka i to je razlika od originala Uzi koji je imao mogućnost postavljanja spremnika i od 25 metaka. Brzina ispaljivanja je 670 metara u sekundi što je nešto brže od izvornika. Brzina streljiva je 396 metara u sekundi, a strojnica koristi streljivo kalibra 9 x 19 mm.

TVORNICA „JELEN“

Puškarska radionica „Jelen“ iz Turopolja iz svog je pogona izbacila nekoliko vrsta oružja na početku rata. Puškarski majstor te tvornice, Petar Vučetić, je konstruirano većinu oružja koje je izašlo iz tvornice „Jelen“.

VIŠECJEVNI BACAČ TROMBLONSKIH MINA
Na postolju s prilagodljivim nagibom je smješteno 16 cijevi kalibra 59 mm. Cijevi su povezane zajedničkim sustavom, a ispaljivanje se obavlja za svaku cijev posebno. Čitavo punjenje može se ispaliti za 20 – ak sekundi. Domet projektila je 900 metara.

JEDNOCJEVNI BACAČ GRANATA
Proizveden je u kalibru 49 mm i koristio se na području Policijske uprave Sisak. Domet bacača predviđen konstrukcijom je bio do čak 2000 metara, no upotrebljavao se uglavnom na razdaljinama do 400 metara.

JEDNOCJEVNI BACAČ RUČNIH BOMBI
Proizveden u kalibru istom kao i bacač granata, 49 mm. Domet je bio 700 metara. Oružje je bilo jednostavno za upotrebu te se upotrebljavalo već pri prvim napadima na Hrvatsku.

PRERADA RAKETNOG SAMOKRESA M 8
M 8 je proizveden još 1942. godine u SAD-u. Nekadašnji suvlasnik radionice „Jelen“, Franjo Končić, preradio je ovaj samokres u bacač granata. Preinakama koje je napravio dobio je bacač granata kalibra 40 mm. Domet je bio 250 metara.

RUČNE BOMBE DOMAĆE IZRADE

Naoružanja ručnim bombama je uvijek nedostajalo pa su se one počele proizvoditi na raznim mjestima diljem Hrvatske. Uglavnom su bile punjene privrednim eksplozivom. Najčešće rabljeni eksplozivi bili su Vitezit i Amonal. U tvornici „Jelen“, ručne bombe su bile izrađivane na tokarskom stroju i punjene eksplozivom. U tvornici „TTM“ je proizvodnja bombi unaprijeđena lijevanjem tijela bombi. Proizvodnja bombi je bila zaista velika, te je dosezala i do 800 bombi dnevno koje su odmah po izlasku i tvornice prevožene na bojišnice. U splitskom brodogradilištu se proizvodila bomba poznata pod nazivom „škveranka“. Imala je valjkasti oblik i težila oko 0,8 kg. Koristile su se u postrojbama smještenima na području Dalmacije.

 

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

  1. Gracin, Z.; Domovinski rat; Čovjek i borba; Hrvatska knjiga; Zagreb, 1995. 
  2.  Vojna povijest; Naoružanje u Domovinskom ratu; 2018.; https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/naoruzanje-u-domovinskom-ratu-1242327
  3. Vojna povijest; Improvizirano oružje u Domovinskom ratu; 2018.; https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/improvizirano-oruzje-u-domovinskom-ratu-1257046
  4. Žilić, D.; Pješačko naoružanje u Domovinskom ratu; Ministarstvo obrane Republike Hrvatske; Zagreb, 2001.
  5. Đuro Gajdek; Snježana Pokorny; Čime smo branili Hrvatsku u Domovinskom ratu 1991.; Biblioteka Domovinskog rata; Zagreb, 2013.

O autoru

Marijana Dangubic

Magistra politologije, radno iskustvo stjecala je kao volonter portala Studentski.hr, zatim u TV produkcijskoj kući, te kao zaposlenik Udruge Rast na različitim projektima usmjerenima na podizanje kvalitete života hrvatskih branitelja i promicanje vrijednosti Domovinskog rata. Trenutno radi kao voditelj EU projekta „Neurotrening i biomehanika pokreta“ koji provodi Udruga Rast, a od 2018. godine piše za portal Braniteljski.hr na kojem je bila i glavna urednica.