Iz prošlosti Domovine Izdvojeno Povijest

Prikaz knjige “Mate Granić: Diplomatska oluja” – I. dio

Dugogodišnji potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar vanjskih poslova, Mate Granić jedna je od najzanimljivijih figura hrvatske političke scene 90-ih godina 20. stoljeća. Kao (su)kreator vanjske politike utjecao je na mnoge procese koji su Republiku Hrvatsku smjestili na položaj koji ona danas zauzima u Europi i svijetu.

Već 2005. godine Granić je objavio knjigu Vanjski poslovi – iza kulisa politike, a njegova memoarska knjiga Diplomatska oluja – Sjećanja najdugovječnijeg Tuđmanovog ministra izdana 2019. godine u nakladi Večernjeg lista izazvala je veliku pažnju u široj javnosti. Na samom predstavljanju knjige pojavili su se najviši državni dužnosnici – tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković te predsjednik hrvatskog Sabora Gordan Jandroković. U Diplomatskoj oluji Granić, kao jedan od ključnih sudionika stvaranja i međunarodnog priznanja države, iz prve ruke otkriva ključne događaje iz tog turbulentnog vremena stoga ne čudi da je knjiga izazvala niz burnih reakcija na političkoj sceni. To je izazvalo interes i autora ovog teksta, kao povjesničara, jer je pretpostavio da se radi o djelu koje ima i velik historiografski značaj.

 

Već sam naslov prvog poglavlja Predsjednik Tuđman: Nemam pravo na ostavku otkriva da se radi o štivu koje će javnosti otkriti do sada nepoznate detalje iz života hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, poput onoga da je Tuđman 1991. godine razmišljao o ostavci, nakon što mu je HDZ-ov Klub zastupnika odbio potvrditi sastav Vlade nacionalnog jedinstva. Mate Granić taj i slične podatke donosi iz prve ruke jer mu se kao jednom od najbližih suradnika tijekom Domovinskog rata, predsjednik Tuđman često povjeravao u razgovorima „u četiri oka“. Nadalje, Granić progovara o bombardiranju Banskih dvora i pokušaju atentata na Franju Tuđmana koji ga je nakon toga imenovao glavnim pregovaračem s JNA.

O teškim ratnim danima progovara s posebnim naglaskom na 18. studeni 1991. kada je upravo on na konferenciji za medije objavio da je Vukovar okupiran. Uz pregovore s JNA, Mate Granić tih je dana vodio intenzivnu diplomatsku ofenzivu prema međunarodnoj zajednici kako bi se Hrvatska što prije priznala. Nakon ispunjavanja niza uvjeta, koje Granić navodi, uslijedilo je 15. siječnja 1992. napokon Međunarodno priznanje. Bila je to značajna pobjeda politike Franje Tuđmana i hrvatskih branitelja, ali pred diplomacijom je stajao ogroman posao jer je gotovo trećina teritorija Republike Hrvatske u tom trenutku bila okupirana, a svijet nije ni pomišljao na vojno rješenje tog pitanja.

 

Poraz velikosrpske politike u Hrvatskoj, politiku Slobodana Miloševića usmjerio je prema Bosni i Hercegovini. Upravo je rat u BiH tema drugog poglavlja pod nazivom Izetbegović: Vi nama srednju Bosnu, a mi vama sve južno i zapadno od Prozora. U njemu nam Granić otkriva Tuđmanove stavove prema BiH s naglaskom na odnos s muslimanima odnosno Bošnjacima. Kada govori o početku rata u BiH, Granić ističe nespremnost međunarodne zajednice za takav sukob iako su mnogi pokazatelji govorili kako će upravo ona biti nova meta velikosrpskog agresora. Demistificirajući teze o planovima za podjelu Bosne između Miloševića i Tuđmana, Granić ističe činjenice koje ukazuju kako je Tuđman od početka bio za cjelovitost i neovisnost BiH.

U lipnju 1993. godine Tuđman je Graniću povjerio jedan od najbitnijih resora u Vladi RH – Ministarstvo vanjskih poslova. Odmah po imenovanju uputio ga je da će on biti glavni za pregovore s Muslimanima koji su tada već bili u otvorenom sukobu s Hrvatima u BiH. Otkrivamo kako je međunarodna zajednica vršila velik pritisak da se taj sukob što prije okonča te kako je to ključni preduvjet za kraj rata u toj državi. Razgovore između sebe i ministra vanjskih poslova BiH, Harisa Silajdžića, Granić je detaljno opisao. Oni su već u jesen 1993. urodili plodom te je dogovoreno da hrvatska strana organizira pomoć za Lašvansku dolinu, kasnije poznat kao Bili put za Novu Bilu, a bošnjačka strana konvoj za Maglaj.

U ovom je poglavlju opisana i uloga SAD-a čija je inicijativa bila ključna kako bi se uspostavio dijalog s Bošnjacima. Ipak najzanimljiviji detalj poglavlja su dva susreta Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića koji je početkom 1994. na njima nudio Hrvatima područje južno i zapadno od Prozora za teritorij srednje Bosne koji se nalazio pod kontrolom HVO-a. Predsjednik Tuđman te je ponude odbio uz riječi „Ne pristajem, ne možemo to učiniti Hrvatima u srednjoj Bosni!“ Papa Ivan Pavao II. primio je Matu Granića u veljači 1994. ohrabrujući ga u pronalaženju mirnog rješenje za rat s Bošnjacima. Između ostalog, navodi Granić, papa mu je kazao „Rat između Hrvata i Bošnjaka treba prestati, to je vaša zadaća i to je zadaća predsjednika Tuđmana, kojeg lijepo pozdravite i kažite mu da ću, zaustavite li rat, doći u Hrvatsku.“

 

Treće poglavlje knjige Diplomatska oluja pod nazivom I Clinton je morao nagovarati Izetbegovića da prihvati mir naglasak stavlja na washingtonske pregovore koji su rezultirali sklapanjem mira između hrvatske i bošnjačke strane. Da bi osigurao bolju poziciju Hrvatske u pregovorima Granić je posjetio Bonn, Rim, Vatikan i Ženevu u jednom danu. Idućeg dana već je letio za Washington, no prije toga opisao je razgovor s Tuđmanom te noći, koji je trajao od ponoći do 2,30. Nakon što su usuglasili uvijete pod kojima će Hrvatska sklopiti mir s Bošnjacima, Granić je Tuđmana pitao postoje li bilo kakve obveze Republike Hrvatske koje proizlaze iz njegovih sastanaka s Miloševićem u Karađorđevu i Tikvešu 1991. godine na što mu je predsjednik dao negativan odgovor. Washingtonske pregovore sa strane Amerikanaca vodili su Charles Redman i Warren Christopher, državni tajnik SAD-a i jedan od najbližih suradnika tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona. O tome kako su tekli i završili pregovori, odnosu Clintona i Tuđmana i mnogim drugim temama koje je Granić otkrio u drugom dijelu knjige, pisati ćemo idućeg tjedna.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

O autoru

Borna Marinić