Domovinski rat Izdvojeno

Presuda za ratni zločin u Saborskom

Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci, kojom je pripadnik srpskih teritorijalaca Đoko Jakšić u odsutnosti osuđen na jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika u Saborskom u studenom 1991. Vrhovni sud je precizirao da je Jakšić pri ulasku u Saborsko nakon savladavanja otpora, zajedno s još dvojicom muškaraca rukovodio vojnim postrojbama i zapovijedio likvidaciju hrvatskih civila, rušenje kuća i sakralnih objekata te pljačku imovine.
Najviši sud je naveo da su u Saborskom ubijena najmanje 32 civila. Sud je pojasnio da je optuženiku kao olakotna okolnost cijenjena prijašnja neosuđivanost, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjeno smrtno stradavanje najmanje 32 civila koji su ubijeni strijeljanjem, vješanjem, zapaljenjem i rezanjem motornom pilom. Uz to, otegotnim je cijenjeno i da je nastupila velika materijalna šteta na civilnim i sakralnim objektima. Prema presudi, optuženik je u inkriminirano vrijeme bio načelnik štaba TO i pomoćnik komandanta bataljuna te jedan od zapovjednika koji je izdavao naredbe za ubijanje civila govoreći da su to sve ustaše i da ih treba ubiti.

U njegovom ratnom putu piše da je uspješno rukovodio ratnim operacijama prilikom osvajanja Saborskog i Slunja. Promaknut je u čin majora. Kao zapovjednik srpskih snaga nije se ustručavao zastrašivanja i motiviranja svojih vojnika propagandom. Tako u Zapovijedi komande 145. brigade TO Plaški 3. pješačkom bataljunu za obranu, komandant Đoko Jakšić 24. rujna 1992. piše da će „Ustaško-Muslimanska koalicija nezadovoljna sadašnjom situacijom i postignutim rezultatima u ovom građansko-genocidnom ratu nad Srbima u RS-Krajina i SR-BiH“ nastojati upotrijebiti velike sile agresije „na našim prostorima s ciljem da povrate ustašku vlast, te zajedno s muslimanskom braćom zaokruže NDH državu“. Tvrdi da se vrši izmjena i pojačavanje brojnog stanja u „brigadama brinjskoogulinskoj i slunjsko-karlovačkoj“, te stalno učestale provokacije u „graničnim pojasevima NDH i RS-Krajina“. Navodi da obavještajni podaci govore da će „ustaška – ogulinska brigada, potpomognuta snagama iz Rijeke, te dijelom muslimanskih snaga“ krenuti „u dva pravca napada komunikacija Josipdol – Vojnovac – Plaški i M. Sabljaci – Kunić – Plaški, spajajući snage u Plaškom frontom po dolini“ te se istovremeno spojiti s „lijevo-krilom ustaško slunjskom brigadom koja napada pravcem Kamenica – Tržić – Primišlje – Slunj“. Zastrašivanje i motiviranje vojnika širenjem propagande u ovoj zapovijedi se očituje i u tvrdnji da je „za očekivati da će ustaše biti krajnje nemilosrdne, ne ustručavajući se od klanja, silovanja i palenja“.

Jakšić je još 26. svibnja 1994., u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora, presudom Županijskog suda u Karlovcu (Kazneni postupak protiv opt. Nikole Medaković i dr.). Presudom Vrhovnog suda RH od 26. lipnja 1996., između ostalog, uvažena je žalba optuženog Đoke Jakšića te je ukinuta prvostupanjska presuda. Predmet je u odnosu na njega i četvoricu drugih optuženika, vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci od 19. lipnja 2020., Đoko Jakšić je u odsutnosti osuđen zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na kaznu zatvora u trajanju 14 godina te zbog kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika na 3 godine zatvora. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu 15 godina zatvora. Vrhovni sud RH, odlučujući o žalbi branitelja optuženika podnesenoj protiv prvostupanjske presude donesene u ponovljenom postupku, u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2021., odbio je kao neosnovanu žalbu branitelja optuženika te potvrdio prvostupanjsku presudu.

S obzirom da je Jakšić osuđen u odsutnosti, nedostupan je hrvatskom pravosuđu. I dalje nijedna osoba koja je sudjelovala u okupaciji Saborskog, ubijanju civila, paljenju kuća, rušenju sakralnih objekata, kulturnih i povijesnih spomenika te pljački imovine u velikim razmjerima nije provela niti dana u zatvoru za navedena kaznena djela.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Naslovna fotografija: Ispraćaj poginulih Saborčana nakon “Oluje”, autor Miro Brozović

Literatura:
– Presuda Županijskog suda u Karlovcu, K-9/94-101, Karlovac, 26. 5. 1994.
– Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Kž-rz 22/2020-4, Zagreb, 16. 11. 2021.
– Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: dokumenti, Knjiga 5. Dokumenti vojne provenijencije „Republike Srpske Krajine“ (srpanj – prosinac 1992.), ur. Mate Rupić. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2009.
– Strižić, Ivan. Ogulinski kraj u Domovinskom ratu, I, Obrana i oslobađanje ogulinskoga kraja od srbijanske agresije i okupacije 1991.-1995. Ogulin: Ogranak Matice hrvatske Ogulin, 2013.

O autoru

Ivan Vuković

Ivan Vuković

Magistar povijesti (istraživački smjer moderne i suvremene povijesti) i magistar edukacije povijesti. Autor nekoliko stručnih radova, članaka, izložbi, spomen-sobe o Domovinskom ratu. Bio suradnik i stručni sugovornik u dokumentarnom programu HRT-a, predavač na znanstvenoj tribini. Kao nastavnik povijesti, radi u dvije i radio u nekoliko osnovnih i srednjih škola karlovačko-ogulinskog područja.