Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu 7. listopada 2021. predstavljena je knjiga “Usta širom zatvorena” izv. prof. dr. sc. Ivice Miškulina. Knjiga je objavljena u nakkladi izdavačke kuće AGM. Uz autora, knjigu su predstavili urednik knjige Stjepan Bekavac i dr. sc. Jakov Žižić, predavač s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Predstavljanje knjige koncipirano je kao dijalog urednika, autora i recenzenta. U uvodnom dijelu rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić čestitao je autoru, ujedno i profesoru na Hrvatskom katoličkom sveučilištu na knjizi, za koju je istakao da je vrlo važna, jer je bitno proučavati povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), odnosno razdoblje od 1945. do 1990. godine. Navedeno razdoblje, smatra, bitno je za razumijevanje današnje svakodnevice te društvenih, političkih i povijesnih procesa u današnjoj Hrvatskoj, istakavši da je ovo razdoblje povijesti mnogima još djelomično nepoznato.
Autor dr. sc. Ivica Miškulin predstavio je knjigu i istakao da ona predstavlja analiziranu i kontekstualiziranu kronologiju načina pravosudne, kazneno-pravne, prekršajne i upravno-administrativne represije nad pravom na izražavanje slobodnog mišljenja u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SRH) u posljednjem desetljeću njezina postojanja. Napomenuo je da je najizraženiji i najpoznatiji oblik udara na slobodno mišljenje (famozni članak 133 Krivičnog zakona SFRJ) ukinut tek u ljeto 1990. godine, nakon smjene vlasti. Naglasio je i da smatra neprihvatljivim one današnje javne aktere koji smatraju da je SRH (i SFRJ) bila liberalna jednostranačka država u kojoj se moglo sve, no da njegova analiza pokazuje da su neki, doduše, mogli mnogo toga napraviti, no da je bio jako velik broj onih, koji su zbog želje i poriva da izraze svoje temeljno opredjeljenje putem izrečenog ili napisanog mišljenja, bili za to kažnjeni. Pravi junaci ove knjige, naglasio je, obični su ljudi, koji su smatrani nebitnima, a koji su za verbalni delikt osuđeni na 4 ili 5 mjeseci zatvora.
Ova knjiga, naglasio je, donekle dotiče i one koji su smjeli javno kritizirati režim, ali zbog toga nisu snosili nikakve sankcije, dakle pripadnici partije, različitih državnih institucija i sl. „provjereni kadrovi“, što sugerira da su u društvu postojali građani prvog i drugog reda, te kako smatra da takva društva nisu civilizirana, te da se s njima ne treba identificirati na bilo koji način.
Miškulin je posebno upozorio da je prema rezultatima njegovih dosadašnjih istraživanja, koja još nisu završena, Hrvatska bila jedna od republika u kojima je u tom razdoblju najsustavnije kršeno pravo na javno izražavanje. Primjerice u Sloveniji i Srbiji u drugoj polovini 80-ima nema velikih suđenja zbog izgovorenih nepoćudnih riječi, dok ih druge strane u SRH ima. Po njegovu sudu, kad je u pitanju domašaj kaznenopravne represije nad izgovorenim nepoćudnim riječima, Hrvatska, iako često nazivana drugom najnaprednijom jugoslavenskom republikom, koja tek što nije bila spremna za ulazak u Europsku zajednicu, prije nego li su ti „grubi nacionalisti zeznuli stvar početkom 90-ih godina“, bila je jedna od republika u kojima je najsustavnije kršeno pravo na slobodno izražavanje.
Dr. sc. Jakov Žižić naglasio je kako knjiga ima vrijednost jer u Hrvatskoj postoji sveprisutni lijevi povijesni revizionizam, koji iz vrlo jasnih ideoloških političkih pobuda nastoji reinterpretirati upravo dio prošlosti s kojim se bavi knjiga, znači zadnju dekadu komunističke Jugoslavije, te kako se takvim revizionizmom nastoji „posvijetliti“ tu tamnu stranu Jugoslavije. U tom narativu, naglasio je „mračne su devedeste“, a onda se ovo razdoblje nastoji „posvijetliti“ i prikazati kao jednu antitezu i suprotnost „mračnim devedesetima“. Što je, kako je zaključio, nevjerojatno jer se radi o jednom nedemokratskom totalitarnom režimu koji je, kako knjiga prikazuje, sustavno kršio ljudska prava, i kao što vidimo u knjizi, pravo na slobodu govora koje je temeljno ljudsko pravo, kao i sloboda tiska i izražavanja te organiziranja. Također, zaključio je da je osamdesetih godina nakon Titove smrt Partija slaba, jako rascjepkana i podijeljena i ne može kontrolirati cjelokupno društvo te se iz toga razloga obračunava i s najobičnijim vicevim i psovkama i najbanalnijim kritikama.
Navedeni su još mnogi konkretni podaci o suđenjima, kaznama i sudbinama osuđenih osoba koji se mogu pronaći u knjizi, a predstavljanje knjige završeno je odgovorima na pitanja publike.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
