Okupacija Lipika o kojoj smo pisali prije nekoliko dana srećom nije dugo trajala. Ubrzo se pristupilo planiranju akcije oslobađanja. Dolaskom tada pukovnika Josipa Tomšića na čelo Operativne grupe Pakrac 4. prosinca, istog dana održan je sastanak zapovjednika postrojbi koje su trebale krenuti u oslobađanje. Operacija oslobađanja Lipika i okolice izvedena je pod kodnim nazivom „Orada“ i trajala je od 5. do 8. prosinca 1991. godine te su njome oslobođeni Lipik, Dobrovac i Kukunjevac. U ovoj akciji sudjelovali su Specijalna postrojba MUP-a RH-a (tzv. merčepovci), tenkovska četa bjelovarske 105. brigade HV-a, lipički branitelji koji su formacijski pripadali MUP-u, dobrovačka desetina I. satnije 76. samostalnog bataljuna HV-a, čakovečki 54. samostalni bataljun HV-a, križevačka 3. pješačka bojna 117. brigade HV-a, garešnički 73. samostalni bataljun HV-a, Samohodna protuoklopna bitnica 90 mm i bjelovarska Samostalna baterija haubica 122 mm.
Prvi dan operacije bio je djelomično uspješan. Jedan dio Specijalne postrojbe MUP-a došao je do završetka Ulice Ivana Gorana Kovačića na zapadu grada, dok su iz pravca Filipovca u Ulicu Nikole Tesle i Ulicu Ante Starčevića ušli drugi vod Merčepova grana, domaći branitelji i 1. satnija 54. samostalnog bataljuna. Tenkovska četa 105. brigade došla je do Ulice Matije Gupca, ali su se zbog nedostatka municije i nepovoljnog položaja tijekom dana vratili na početne položaje u Prekopakri. Dobrovačka desetina i Samostalni izvidnički vod iz 3/117. brigade (zvan Cikin vod) svoju akciju oslobađanja Dobrovca svode na izviđanje zbog loše koordinacije napada i snažnog neprijatelja. Istovremeno započinje i oslobađanje Kukunjevca, do tada jakog pobunjeničkog uporišta. S jugozapada, iz smjera Brezina krenuo je ostatak 54. samostalnog bataljuna, 73. samostalni bataljun te skupina HOS-a Pauci, dok je sa sjevera iz šume Turkovače krenuo ostatak 3/117. brigade. Do kraja dana s jugozapada su hrvatske snage došle do prvih kuća u Kukunjevcu dok su sa sjevera ušle u zaselke Smrtići i Sklizavac.
Sljedeći dan, 6. prosinca, bio je povijesni dan za Lipik i njegove građane. Hrvatske snage su uz manje poteškoće izbile u centar Lipika i u njemu uspostavile obranu. Čišćenje južnih dijelova grada nastavljeno je sljedeći dan te je obrana postavljena na potoku Šeovici čime je cijeli Lipik bio oslobođen. JNA je praktički sve karte bacila na očuvanje Lipika, pomoć su slale ostale postrojbe u zapadnoj Slavoniji – 329. oklopna brigada i 16. proleterska motorizirana brigada, međutim bez uspjeha. Glavne snage obrane su se raspale, već 6. prosinca zabilježeno je napuštanje položaja u Lipiku od strane 200 pripadnika 343. motorizirane brigade i Odreda TO Laktaši, dok se raspad postrojbi nastavio tijekom dana.
Iako 6. prosinca 1991. nije bilo pokušaja oslobađanja Dobrovca i Kukunjevca, ono je nastavljeno 7. prosinca te su ta dva sela stavljena pod kontrolu hrvatskih snaga do ranih jutarnjih sati 8. prosinca 1991. godine. Na novooslobođena područja, uz domaće branitelje istog dana raspoređena je varaždinska 104. brigada HV-a. U isto vrijeme na novljanskom bojištu, snage 1. gardijske brigade HV-a i ostatka 117. brigade iz Koprivnice između 7. i 9. prosinca oslobađaju Korita, Jagmu i Gornju i Donju Subocku, čime je cjelokupan zapadni dio tadašnje pakračke općine oslobođen.
U redovima pobunjenika nastao je kaos, snage JNA i lokalnih Srba u okolici Lipika povukle su se preko Save, a na područje južno od Lipika uvedena je 5. laka pješačka brigada. Naređeno je zaprečivanje ceste Lipik – Okučani na tri mjesta i pripreme za miniranje mostova na potoku Sloboština, kanala Strug i mosta na Savi kako ne bi došlo do daljnjeg prodora hrvatskih snaga. Tijekom operacije oslobađanja Lipika i okolice poginula su petorica hrvatskih branitelja: Bojan Trebušak, Kristijan Siniša Žepek, Željko Grganić Grga, zapovjednik voda Stjepan Vazdar Mama (svi iz Specijalne postrojbe MUP-a RH) i Dražen Jelušić (3/117).
Međutim, to nije bio kraj oslobađajućih akcija na pakračkom području u prvoj polovici prosinca. Dana 11. prosinca započela je akcija oslobađanja istočnog i jugoistočnog dijela Pakraca koji su bili pod kontrolom neprijatelja, te sela Japaga i Šeovica, koja su bila jedna od najvećih srpskih uporišta. Na glavnom smjeru napada išla je varaždinska 104. brigada HV-a, odnosno njezina 3. bojna i jedna satnija iz 2. bojne. Njima su pridodani domaći branitelji iz 2. satnije pakračkog 76. samostalnog bataljuna HV-a i ona je trebala od pakračke bolnice izbiti na Gavrinicu i tamo skupa s ostalim snagama osloboditi Japagu i Šeovicu. Na lijevom boku napada bile su Specijalna jedinica PU Bjelovarske Omega, Specijalna postrojba MIG (studenti dragovoljci s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu), pripadnici pakračkog MUP-a (koji su činili policajci iz Pakraca, Lipika, Bjelovara, Virovitice, Koprivnice, Križevaca, Čazme, …), križevačka 3. pješačka bojna 117. brigade HV-a te 3. satnija 76. bataljuna. Dio Omega, pakračkog MUP-a i 2. satnije 76. bataljuna trebao je Vinogradskom ulicom i Ulicom kneza Branimira također izbiti na Gavrinicu i spojiti se sa 104. brigadom, drugi dio „Omega“, postrojbe MIG i pakračkog MUP-a trebao je ovladati Ulicom Kalvarija (tada Ulica 40. divizije) i izbiti u Pakračke vinograde, Križevčani su trebali osloboditi Ulicu kralja Tomislava, Strossmayerovu ulicu i Gundulićevu ulicu prema Kusonju, a 3. satnija 76. bataljuna trebala je ovladati predjelom oko pilane i Šokačkim Kusonjama.
Akcija je bila djelomično uspješna. Napad na Gavrinicu i Pakračke vinograde nije uspio jer su snage neprijatelja bila jednostavne prejake, a hrvatske snage jednostavno nisu imali dovoljno protuoklopnog naoružanja. U tom napadu hrvatske snage ipak su uspjeli ovladati Šokačkim Kusonjama, predjelu oko pilane, Ulicom kralja Tomislava i Kalvarija, Strossmayerovom i Gundulićevom ulicom. Napad je pokušan i sutradan, ali opet bezuspješno. Uz teritorijalne dobitke, pozitivan ishod akcije bilo je i vezivanje neprijateljskih snaga na ovo područje čime je oslabljena njihova obrana na sjeveru i istoku, odnosno pravcima na kojima su napadale požeška 123., virovitička 127. i slatinska 136. brigada HV-a. U ovoj akciji, prema dostupnim informacijama život je izgubilo 7 hrvatskih branitelja. Poginuli su Miljenko Banić (104. brigada), Adolf Fogl i Stjepan Lenče (76. bataljun), Damir Salopek, Damir Babuk, Slavko Jagarinac i Darko Strugar (MUP RH, PU Virovitička). Djelomičan neuspjeh ove akcije možemo tražiti u činjenici da su u JNA znali da se planira napad već 7. prosinca u 00:35, dakle više od četiri dana od njezina početka, što sugerira snažno djelovanje pete kolone. Hrvatske snage u drugoj polovici prosinca nastavile su s oslobodilačkim akcijama, koje su završile potpisivanjem Sarajevskog primirja početkom siječnja 1992. godine.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Literatura:
Benković, Stjepan; Križan, Branko: Kako se branio Lipik, Udruga branitelja Lipika 1991. godine i Grad Lipik, Lipik, 2016.
Križan, Branko; Benković, Stjepan: Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik 1991.-1995., Grad Pakrac i Grad Lipik, 2009.
Martinić Jerčić, Natko: „Operacija Papuk-91 (oslobađanje širega papučkog područja u jesen i zimu 1991./1992. godine)“, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, Vol. 8, Bjelovar, 2014., str. 45-69
Raguž, Jakša: „Borbeno djelovanje Posebne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar Omege 1991. godine“, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, Vol. 8, Bjelovar, 2014., str. 71-131
Rukljić, Ivan i dr.: 104. brigada Hrvatske vojske, Zapovjedništvo 104. ˝R˝ brigade Hrvatske vojske, Varaždin, 1994.
Štubelj, Božidar i dr.: Križevačke ratne postrojbe u Domovinskom ratu 1991.-1995., Grad Križevci i Koordinacija udruga Domovinskog rata, Križevci, 2011.
Tomšić, Josip: „Borbene aktivnosti Operacijskog sektora Pakrac od 4. prosinca do 31. prosinca 1991.“, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, Vol. 8, Bjelovar, 2014.
Ratni dnevnik 5. korpusa JNA (16.08.1991.-07.12.1991.), Komanda 5. korpusa JNA
