JNA i pobunjeni Srbi okupirali dio Lipika

Ofenziva združenih snaga Jugoslavenske narodne armije i Teritorijalne obrane kojoj je bio cilj okupacija Pakraca i Lipika, kulminirala je 12. listopada 1991. okupacijom južnog i zapadnog dijela Lipika. Kao što smo već pisali, 6. listopada, dok su praktički sve raspoložive hrvatske snage iz Pakraca i Lipika sudjelovale u deblokadi ovog područja u Batinjanima i Gornjoj Obriježi, pobunjeni Srbi i JNA pokušali su okupirati dio Lipika.

Snage banjalučkog korpusa 6. listopada spuštaju se iz Donjeg Čaglića i ulaze u Lipik. Zbog slabog naoružanja branitelji se povlače sjeverno od rijeke Pakre i tamo zauzimaju položaje. S obzirom da je među braniteljima vladala pomutnja, neki su ostali među neprijateljima u dijelu Lipika južno od Pakre te je tako poginuo zapovjednik lipičkog voda ZNG-a Zdravko Mance. Lipičkim braniteljima tada u pomoć dolazi interventna skupina sačinjena od branitelja iz Pakraca i Prekopakre. Zajedničkim snagama odbijaju napad taj dan.

Međutim, već sljedeći dan snage JNA i pobunjenika ponavljaju napad, a branitelji uspijevaju iz trećeg pokušaja minirati zidani ili tzv. turski most na rijeci Pakri u Dakić sokaku. Ponovno je jakim otporom odbijen napad, a pripadnici JNA neobjašnjivo miniraju i ruše most na potoku Šeovici koji se nalazi južnije od Pakre. Neki branitelji taj potez objašnjavaju dolaskom postrojbe Orah, čiji su pripadnici poznatiji kao Merčepovci, na pakračko ratište, što je izazvalo strah kod pobunjenika.

Grupica od 30-ak Merčepovaca 11. listopada došla je u Lipik i smjestila se u Hotelu, čime su ojačali obranu. Općenito, hrvatske snage zauzele su položaje sjeverno od rijeke Pakre, dok su JNA i pobunjeni Srbi zauzeli položaje južno od potoka Šeovice. Područje između Pakre i Šeovice u narednom kratkom razdoblju ostat će ničija zemlja.

Tih dana pobunjeni Srbi i JNA u potpunosti zaposjedaju i Kukunjevac, kojeg su hrvatske snage iz Lipika još uvijek koristile kao komunikaciju prema Kutini. Tako 7. listopada zarobljavaju grupu mještana nesrpske narodnosti koja je ostala u selu te iz nje izdvaja branitelje Viktora i Stjepana Binu te civile Viktora Binu starijeg i Antuna Binu koje likvidiraju.

Hrvatske snage nisu svjesne da prolaz kroz Kukunjevac nije moguć. Sljedeći dan, 8. listopada, u zasjedi u Kukunjevcu pogiba policajac iz Virja, Željko Babec. On je bio u grupi policajaca koja je iz PP Pakrac poslana na osiguranje lipičke bolnice. Nekoliko dana prije, otišao je kući na odmor te se zajedno s kolegom Željkom Želimorskim vraćao u Lipik. Upali su u zasjedu u kojoj je Babec ubijen, a Želimorski ranjen, ali se uspio izvući.

Tri dana kasnije, 11. listopada u Poljani okuplja se grupa od 13 branitelja, pretežno Merčepovaca predvođeni domaćim braniteljem Blaškom Skenderom, koja planira proboj preko Kukunjevca u Dobrovac, gdje su se nalazila tri njihova ranjena suborca. Oni su prethodnih dana ranjeni pokušavajući se probiti iz Lipika preko Dobrovca i Kukunjevca prema Kutini.

Već praktički na početku Kukunjevca upali su u zasjedu. Borbeno oklopno vozilo (BOV) pogođeno je projektilom iz ručnog bacača te se odmah zapalilo, a branitelji svjedoče da su vozač i suborac na mitraljezu pred njihovim očima izgorjeli. To su bili Ivo Ban i Ratimir Dragić, pripadnici Merčepove jedinice, koji su došli braniti ovaj kraj iako ih za njega ništa nije vezalo. Nažalost, njihova tijela nisu nikada pronađena i oni se i danas vode kao nestali. Ostali branitelji nadljudskim naporima uspjeli su se izvući iz zasjede i pri tome su svi ranjeni.

Novi napadi JNA na Lipik kreću 11. listopada. Tog dana s tri tenka i dva transportera spuštaju se iz Donjeg Čaglića prema Lipiku. Postavljaju pontonski most na potoku Šeovici te dolaze to rijeke Pakre preko koje ne mogu. Branitelji na najbližem punktu počinju uzvraćati vatru, međutim tenk ih ubrzo neutralizirao. Tom prilikom poginuo je Dražen Peter, a teško su ranjeni Franjo Jaković i Zvonko Klaić. Ipak, napredovanje agresora taj dan je zaustavljeno. Tijekom noći postavljaju novi pontonski most, ovaj put na Pakri i kreću u konačno osvajanje Lipika.

Prvo tenkovi JNA ulaze u najjužniji slobodni dio, tzv. Mljekarsku ulicu, gdje zatiču nespremne branitelje koji nisu očekivali prodor s te strane. Naime, neprijatelj je prešao Pakru nesmetano jer na punktu koji je branio prijelaz više nije branitelja, s obzirom da su svi izbačeni iz stroja dan ranije ili tijekom prethodnih dana. Branitelji u Mljekarskoj ulici, tko je kako znao, povlače se prema centru grada. Zatim neprijatelj tenkovima kreće prema centru grada i prema benzinskoj postaji. Kod Hotela dolazi do žestokog okršaja i tu je dio snaga JNA privremeno zaustavljena i ima znatne gubitke.

Ostatak snaga JNA ipak napreduje sporednim ulicama do centra Lipika te odlaze u zapadni dio, gdje zarobljavaju grupu branitelja i civila koji se nisu uspjeli izvući. Tijekom prijepodneva u Prekopakri se organizira pomoć te kreće prvi protunapad koji je bio izrazito nekoordiniran. Ipak, branitelji uspijevaju nanijeti gubitke neprijatelju, ali nisu ga uspjeli spriječiti u napredovanju. Tom prilikom pogiba domaći branitelj Ivan Farkaš. U Lipiku vlada potpuni kaos te se većina branitelja povlači prema sjevernim dijelovima grada, gdje se okupljaju i u poslijepodnevnim satima kreću u protunapad. Međutim, i ovaj je bio neuspješan, pogibaju trojica branitelja – domaći Franjo Sarvaš i Nikola Oršanić te Marjan Karaula iz Kutine, a hrvatske snage povlače se prema Prekopakri i Filipovcu.

Međutim, JNA ne zauzima cijeli Lipik. Zaustavljaju se na glavnoj prometnici od Pakraca prema Kutini te tu utvrđuju obranu, iako je sjeverni i istočni dio Lipika ostao prazan. Razlog zaustavljanja može biti u nepoznavanju ovog terena, odnosno pogrešna interpretacija geografske karte. Naime, u Ratnom dnevniku 5. korpusa JNA navodi se da je tog 12. listopada osvojen Lipik, dok se 28. studenog, kada je grad gotovo potpuno okupiran, navodi da su ovladali dijelom Filipovca. Dakle, moguće je da je JNA smatrala da su svoj cilj ispunili, odnosno da su osvojili Lipik, iako je njegov sjeverni i istočni dio ostao slobodan. Njega branitelji ponovno zaposjedaju 14. listopada i uspostavljaju novu crtu obrane koja će se održati do spomenutog 28. studenog.

Padom dijela Lipika i potpunom okupacijom Kukunjevca u teškoj situaciji našli su se i branitelji u Dobrovcu, s obzirom da su bili opkoljeni s dvije strane. Iz tog razloga, 12. listopada organizirano je povlačenje. Međutim, već 18. listopada organizira se izviđanje sela te se utvrđuje da je ono prazno. Zbog toga se nekolicina branitelja vraća u selo i raspoređuje po starim punktovima. Međutim, sljedeće jutro, 19. listopada pobunjenici ulaze u selo i u njemu ubijaju Ivu Egredžiju, Željka Šuvaka i Nikolu Kozića, nakon čega se ostali branitelji povlače iz sela.

Ovaj proboj neprijatelja, branitelji Lipika nazivaju prvim padom, iako je dio grada ostao neokupiran. Međutim, taj sjeverni i istočni dio grada držali su malobrojni branitelji i nadljudskim su naporom sprječavali prodor pobunjenika i JNA prema Pakracu i Prekopakri. Ipak, unatoč hrabrosti, JNA i pobunjenici ulaze u preostali dio Lipika 28. studenog i praktički ga potpuno okupiraju. Međutim, u njemu se nije dugo zadržao te je Lipik oslobođen već početkom prosinca 1991. godine.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.