Nastanak i djelovanje Kontraobavještajne službe (KOS)

KOS, kontraobavještajna služba koja je bila sastavni dio JNA u nekadašnjoj SFRJ, nastala je 1946. godine kada je OZNA razdvojena na civilne i vojne službe koje dobivaju nova imena; Uprava za istraživanje i dokumentaciju (UID), Uprava državne bezbednosti (UDBA), Vojnoobavještajna službu (VOS) i Kontraobavještajna služba (KOS).

Zadaća KOS-a bila je borba protiv unutrašnjeg neprijatelja, suprostavljanje fašističkoj i ekstremnoj emigraciji, borba protiv težih slučajeva razbijanja moralno političkog jedinstva i zaštita tajnosti, a glavni cilj bio je očuvati diktaturu Josipa Broza Tita pod svaku cijenu i pri tome se nisu birala sredstva.

Jedna od KOS-ovih glavnih meta bila je hrvatska politička emigracija koja je zagovarala samostalnu Hrvatsku među relevantnim krugom ljudi u inozemstvu. U svibnju 1945. godine veliki broj Hrvata se iselio iz Hrvatske neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. U prvoj skupini iseljenika nalazili su se vojnici NDH, državni činovnici, dužnosnici raznih nekomunističkih organizacija i stranaka, njihove obitelji i brojni civili koji su bježali pred partizanima koji su svim potezima nakon Drugog svjetskog rata okaljali ime stečeno u Narodnooslobodilačkoj borbi. Iako partizani nisu imali službenu politiku masovnog ubojstva (za razliku od četnika, nacista i ustaša), dogodile su se brojne likvidacije ratnih zarobljenika. Oni koji su se uspjeli spasiti bili su smješteni u izbjegličke logore. Dio ih je ostao u Europi, a većina se iselila u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku. Drugi val iseljavanja dogodio se koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina. Uglavnom se radilo o mladićima koji su, pretežno iz ekonomskih i političkih razloga, ilegalno prelazili granicu.

Najveći broj Hrvata iselio se krajem šezdesetih godina i sedamdesetih kad je Beograd na čelu s Titom otvorio granice i omogućio odlazak na “privremeni rad”. Posljednje značajnije iseljavanje dogodilo se nakon Karađorđeva i sloma Hrvatskog proljeća. Prema dosadašnjim saznanjima, jugoslavenska tajna služba je diljem svijeta od 1946. do 1990. godine likvidirala 68 hrvatskih emigranata, a petero ih je netragom nestalo.

Nakon smrti Josipa Broza Tita, 10-ak godina prije raspada Jugoslavije, KOS se aktivno dao u službu Slobodana Miloševića i samim time otvorenije u službu velikosrpske politike, koja je od samog njegovog osnutka u KOS-u igrala značajnu ulogu, naslijeđenu još iz OZNE. KOS je proveo niz prikrivenih akcija u službi velikosrpske politike prije i nakon osamostaljenja Hrvatske. Obavještajne službe imale su za zadatak nizom operacija, sredstvima psihološkog rata umanjiti međunarodni ugled Hrvatske, pouzdanje hrvatskog naroda u vodstvo države, u vojno-obrambene snage i povjerenje u sposobnost Hrvatske da opstane u nametnutom ratu. Operacije “Labrador” i “Opera” bile su akcije koje je KOS od kolovoza 1991. provodio u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu. Te su akcije bile dio specijalnog rata protiv Hrvatske koji se vodio intenzivnom medijskom propagandom i terorističkim akcijama, a počeo je puno ranije nego sama oružana agresija na RH.

“Opera”je naziv za “Operativnu grupu za propagandni rad”. Grupa je formirana početkom jeseni 1991. i sastojala se od petnaestak srpskih novinara, snimatelja i tehničara, koji su sudjelovali u medijsko-propagandnom ratu protivih Hrvatske, stavljanjem u opticaj dezinformacije i montiranih video reportaža kroz domaće i svjetske medije. Neke od subverzivno-propagandnih metoda “Opere” bile su slanje faksova na lažno pripremljenim memorandumima raznih izmišljenih organizacija, pisanje pisama adekvatnog sadržaja u ime određenih organizacija i slanje na određene adrese (pr. da su prilikom raketiranja hrvatskih vojnih snaga tobože poginuli neki njemački vojni instruktori), montaža video zapisa u cilju prikazivanja lažnog stanja sa svrhom obmane stranih novinskih agencija (pr. ubijeni hrvatski civili predstavljani su kao srpski), sastavljanje lažnih ili kompromitirajućih tekstova i objava u vodećim medijima u regiji, pisanje i plasiranje raznih letaka (pr. pozivi na otpor “podivljalim ustašama”, na južnom bojištu u kasnu jesen 1991.), plasiranje raznih dezinformacija prema potrebama rukovodećih ljudi. Najčešće se manipuliralo brojkama i nazivima negativnog prizvuka pa se tako nerijetko “desetci hrvatskih branitelja” pretvaraju u “tisuće povampirenih ustaša”.

U noći s 18. na 19. kolovoza 1991., u središtu Zagreba, u 4 sata i 50 minuta odjeknula je jaka eksplozija u zgradi Židovske općine, a deset minuta poslije i druga eksplozija na židovskom dijelu zagrebačkoga groblja Mirogoj. Srpski mediji su isti dan počeli s optužbama da su eksplozije rezultat hrvatskog antisemitizma i fašizma, odnosno obnove NDH. Stvarna istina je bila da je ova operacija (operacija Labrador) bila još jedan zadatak KOS-a, s ciljem kompromitiranja Republike Hrvatske svjetskoj javnosti.

KOS je odradio jako, jako dobar posao i za vrijeme Druge Jugoslavije i za vrijeme stvaranja neovisne Hrvatske i Domovinskog rata. Hrvatska je 1990-ih morala krvlju dokazivati da nije agresor, a i dan danas moramo dokazivati tko je bio pravi unutrašnji neprijatelj u Jugoslaviji, tko se suprostavljao totalitarnoj i ekstremnoj vladavini pojedinca, tko je svojim centralizmom i nametanjem velikosrpstva ustvari razbijao moralno političko jedinstvo.

Osim toga, agenti KOS-a su ovim djelovanjem godinama stvarali svoju agenturu, buduću petu kolonu koja će u konačnici biti presudna u podizanju i vođenju pobune hrvatskih Srba. Gotovo svi ključni vođe pobune, od Martića, Babića, preko Paspalja i Hadžića, bili su registrirani suradnici ove kontraobavještajne službe.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.