Napad na Zagreb tijekom operacije Bljesak – Martićeva i Čeleketićeva osveta

Kao što možemo vidjeti iz prethodnog članka, u napadu na grad Zagreb gađani su isključivo civilni ciljevi. Naravno, raketiranje svakoga grada, pa tako i milijunskoga grada Zagreba ratni je zločin, a posebno je bestijalno gađanje dječje bolnice, nacionalne kazališne kuće, gimnazije, doma umirovljenika.

Zanimljivo je da su nakon napada na Zagreb mediji pobunjenih Srba objavili kako je u Zagrebu nastupio veliki kaos, te da je predsjednik Tuđman napustio Zagreb i povukao se na Brijune. Apsurdno je što su gotovo svi stanovnici na okupiranim područjima na televiziji mogli pratiti posjet predsjednika Tuđmana Traumatološkoj bolnici u Draškovićevoj.

U srpskim se medijima tvrdilo da se radi tek o „eksplozijama u centru grada i na Plesu“, a u ponekima se novinama pojavilo uobičajno objašnjenje za srpska razaranja hrvatskih ali i bosanskohercegovačkih gradova, odnosno kako se radi o „izrežiranom snimku nekoliko namjerno zapaljenih automobila“. Ubrzo su se ipak i u Srbiji pojavile informacije o raketiranju Zagreba, a odgovornost za to pripisana je ekstremistima u Kninu (Slobodan Milošević i Milan Martić bili su u to vrijeme u sukobu).

Predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine Milan Martić je tijekom rata u nekoliko navrata prijetio da će napasti Zagreb. Također, Martić je u nekoliko navrata izjavio da je on osobno zapovjedio raketiranje Zagreba, primjerice 3. svibnja u Bosanskoj Gradišci, prilikom posjeta srpskoj vojsci koja se povukla iz zapadne Slavonije izjavio je: „Kao protumjeru za ono što vam je Tuđman ovdje uradio, granatirali smo sve njihove gradove: Sisak nekoliko puta, i Karlovac, Zagreb jučer i danas. To je urađeno za vas. Danas je uslijedio ultimatum, ako nastave da napadaju naše opkoljene snage, mi ćemo nastaviti sa napadom na Zagreb i uništiti njihove gradove.“

Slično je izjavio i u radijskom intervjuu 5. svibnja 1995. godine: „To naređenje sam izdao ja lično kao odmazdu Franji Tuđmanu i njegovom stožeru za naređenje koje je on izdao da se izvrši agresija na Zapadnu Slavoniju“. U razgovoru sa sa specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda Yasushijem Akashijem 5. svibnja 1995. Martić je prijetio daljnjim  ”masivnim napadima na Zagreb koji će ostaviti 100.000 mrtvih“.

Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) osudio je Milana Martića za ovaj ali i mnoge druge zločine na 35 godina zatvora. Haški sud zaključio je da se prilikom raketiranja Zagreba radilo o oružju koje će u gusto naseljenim sredinama rezultirati nanošenjem velikih žrtava. Martićeva obrana tvrdila je da se radilo o zakonitoj odmazdi po međunarodnom običajnom pravu, no Haški sud odbacio je taj argument, naglašavajući da nisu iscrpljena sva ostala sredstva, posebice jer su još uvijek trajali mirovni pregovori hrvatskih vlasti sa pobunjenim Srbima.

Jedan od odgovornih za napad je svakako i tadašnji komandant Srpske vojske Krajine Milan Čeleketić, koji je otprilike dva tjedna nakon raketiranja izjavio: „U 10 sati i 20 minuta mi vršimo prvo dejstvo, rezultati su takvi da je tamo bilo svega i svačega“. Osim toga Čeleketić je izrazio žaljenje što to djelovanje nije bilo jače, napomenuvši da bi i atomsku bombu bacio na hrvatske gradove, samo da ju je imao.

Zanimljivo je napomenuti, vezano uz samu operaciju Bljesak i oslobađanje zapadne Slavonije, da je Skupština RSK zahtijevala je da međunarodna zajednica prisili Hrvatsku na povlačenje s područja koje su hrvatske snage oslobodile u zapadnoj Slavoniji, a predsjednik RSK Milan Martić je 17. svibnja, na sastanku u Kninu s posebnim izaslanikom glavnog tajnika UN-a Yasushijem Akashijem, tražio da se stanje u zapadnoj Slavoniji vrati na „ono od prije hrvatske agresije, uz bezuslovno proglašenje tog područja zaštićenom zonom UN“.

 Županijski sud u Zagrebu osudio je 2020. godine Milana Martića na sedam godina zatvorske kazne za napad na Karlovac, dok je za Jastrebarsko oslobođen. Nepravomoćna presuda izrečena je i Milanu Čeleketiću, koji je osuđen na 20 godina za napade na Zagreb i Karlovac početkom svibnja i lipnja 1995. Za Jastrebarsko je također oslobođen.

Vijeće Županijskog suda u Zagrebu u obrazloženju presude naglasilo je da su ovi zločini počinjeni uz potporu vojnog vrha SRJ, što je već ranije ustvrdio utvrdio i Haški sud. Predsjednik sudskog vijeća  je istaknuo kako se niti u jednom trenutku ovdje nije radilo o građanskom ratu.

Počast žrtvama raketiranja grada tijekom Bljeska grad Zagreb je odao imenovanjem Trga svibanjskih žrtava 1995. godine i otvaranjem ovoga Memorijalnog centra raketiranja Zagreba 1991./1995. godine.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.