Dana 25. lipnja 1991. godine Hrvatski sabor na temelju rezultata referenduma donio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Taj čin je u Zagrebu kao i u mnogim drugim hrvatskim gradovima obilježen svečanostima i narodni veseljem. No, slavljenički zanos nije se osjetio u Glini, na čijim su ulicama aktivisti SDS-a uoči referenduma o neovisnosti kidali plakate koji su pozivali na referendum, a sama provedba referenduma prošla je u napetoj atmosferi, uz policijske patrole koje su obilazile glasačka mjesta. Noćna miniranja hrvatskih kuća, pucnjava na hrvatske zastave i vatrena proslava pobijede Crvene zvezde u finalu europskog klupskog natjecanja bili su svakodnevica na Banovini.
Sljedeći dani biti će u svijetu upamćeni po intervenciji JNA u Sloveniji u pokušaju ovladavanja graničnim prijelazima, kao i po otporu slovenske TO i policije. Ali do oružanog sukoba je u ranim jutarnjim satima 26. lipnja 1991. došlo i u Hrvatskoj. Reakcija SDS-ovih lokalnih političara na poteze Sabora bila je brza. Svega par sati poslije odluke u Saboru, dok se još slavilo u Zagrebu, glinski čelnici na tajnoj sjednici ratnog vijeća donose odluku o mobilizaciji dobrovoljačkih odreda. Razvoj događaja kao i glasine o skorom napadu na Policijsku postaju primorali su policiju na obrambene pripreme. Osiguranje postaje bilo je raspoređeno u tri kruga, autopatrole raspoređene su na tri ključna pravca udaljene do 700 metara od postaje. Pješačke ophodnje smještene su u ključnim ulicama do 200 metara udaljenosti od postaje, te osiguranje oko same zgrade policije. Dogovor s Policijskom upravom Sisak bio je da u slučaju napada policajci drže prohodnim ulazak u grad iz Petrinje i izdrže pola sata pa će im pomoć stići.
Napad na Policijsku postaju Glina
Oko 4:15 sati počinje paljba na patrolu koja uspijeva pobjeći prema bolnici, ozlijeđenih nije bilo ali je oštećen auto. Ta patrola nije se priključila obrani stanice već je prešla rijeku Glinu i izašla iz grada. Druga patrola zarobljena je na pola Karlovačke ulice. Na teren je tad poslana treća patrola na koju je pucano prvo kod bolnice, a zatim i kod stare ljekarne. Jedan policajac je zarobljen dok se drugi, iako teško ranjen, probio pješice do zgrade policije gdje je izvijestio kako je vidio tridesetak martićevaca koji se kreću prema policijskoj postaji. Načelnik PP Glina Kvakić odmah je izvijestio PU Sisak i zatražio pomoć. Procjena je bila da se policajci unutar objekta mogu obraniti, računalo se i na policajce iz drugog kruga osiguranja koji su se nalazili u okolnim kućama te uz rijeku Glinu. Čak se i zadnja patrola koja se nalazila na punktu spram Majskih poljana povukla u Jukinac i tamo čekala rasplet događaja. Oko 4:30 počeo je napad i na samu zgradu policije. Pod paljbom su bili svi prozori zgrade, tromblonskim minama napadači su pokušali pogoditi unutrašnjost zgrade ali kako su gađali iz gradskog parka pod kutom, nisu uspijevali nego su se mine aktivirale s vanjske strane. Do 5:30 trajala je žestoka razmjena vatre. Oko 5 ujutro ranjen je i drugi policajac. U tom trenutku u postaji je bilo trinaest policajaca od kojih su dva ranjena. Oko šest sati ujutro policijsku postaju nazvao je „komandant obrane mesta“ zahtijevajući predaju policajaca u roku od 15 minuta. Pucnjava se nastavila, no nakon 15 minuta predstavnik pobunjenih Srba ponovno je nazvao postaju. Načelnik je ovaj puta prihvatio razgovor jer se za to vrijeme nije pucalo pa je na taj način kupovao vrijeme iščekujući pomoć iz smjera Petrinje. Postaja je naizmjence bila pod vatrom, a zatim pod pritiskom na predaju. Do policajaca dolazi informacija da je u pomoć krenula Antiteroristička jedinica policije iz Lučkog i poruka da se drže, što je djelatnicima jako podiglo moral i dalo snagu za daljnji otpor. Između sedam i osam sati u postaju je uspjelo ući nekoliko civila koji su policajce izvijestili o stanju izvan postaje, naglasivši da je zgrada opkoljena sa svih strana te da se u Glinu uopće ne može ući. To je obeshrabrilo već umornu posadu postaje. Nakon novih poziva na predaju i obećanja da će policajci biti pušteni, uvjereni u nemogućnost obrane postaje, u 8:08 sati policajci su izašli i predali se. Zapovjednik postaje Kvakić podnio je izvještaj o predaji policajaca te se sam predao u 8:12 sati. Zarobljeni policajci nakratko su zadržani u prostorijama obližnjeg Autobusnog kolodvora, zatim su odvedeni prema Željezničkom kolodvoru i dalje na Pogledić brdo. Nisu se ni tamo dugo zadržavali nego su dalje vođeni do sela Hajtić a zatim do Šamričkih Brđana. Nažalost, zarobljeni policajci nisu bili svjesni da je pomoć bila vrlo blizu. Dok su zarobljene policajce vodili ulicama Gline iznad njih je prošao helikopter MUP-a koji je prevozi pripadnike ATJ Lučko i devet pripadnika Posebne jedinice policije PU Sisak.
Pomoć policajcima iz Siska i Zagreba
Iz smjera Petrinje dolazilo je pojačanje napadnutim policajcima, sa dva borbena oklopna vozila pokušali su se probiti do centra grada i napadnute postaje. Kod benzinske postaje u Jukincu (dijelu grada spram Petrinje) došlo je do borbenog kontakta s „martićevcima“. Na tom ulazu u grad Glinu pobunjeni Srbi postavili su cestovnu barikadu, što nam govori kako djelatnici PP Glina nisu uspjeli u svom planu održavanja veze sa Petrinjom radi dolaska pojačanja. Uz borbe kod benzinske postaje u 8:55 specijalci su se probili gradskog parka. Ubrzo zatim oklopni transporter JNA iz petrinjskog garnizona, a potom i tenkovi JNA stižu u Glinu. Vojska je prvo zauzela položaje ispred Policijske postaje a zatim se postavila između pobunjenih Srba i specijalne policije. Oko 10 sati policija je ušla u PP Glina i zatekla uništenu, demoliranu i opljačkanu zgradu.
Četa tenkova i transportera JNA zapriječila je cestu Petrinja – Glina u Marinbrodu, u Prekopi, kraj pogona Željezare u Glini te cestu spram Viduševca. Na taj način potpuno je onemogućeno slanje pojačanja u Glinu cestovnim pravcem. Glavnina 2. bojne 2. A brigade ZNG-a pod zapovjedništvom Drage Matanovića zbog zapreka na cesti, krenula je pravcem Sisak – Petrinja – Graberje – Slana – Hađer – Viduševac – rijeka Glina. Jedina mogućnost bila je forsiranje rijeke Gline kod nogometnog igrališta, te su na opće iznenađenje ušli u grad kod parka i zauzeli borbene položaje. Pristupili su ukopavanju i utvrđivanju položaja dok su cijevi tenkova JNA bile uperene u njih. Položaj im je bio izuzetno nepovoljan jer su bili pritisnuti sa svih strana, sa rijekom Glinom iza leđa preko koje je napravljen improvizirani prijelaz od dasaka na tri čamca. Borbe u Glini završile su oko 10 sati nakon što su specijalne jedinice MUP-a preuzele zgradu PP Glina, a povremena pucnjava potpuno se smirila do 12 sati.
Prilikom napada na Glinu poginuli su jedan djelatnik MUP-a Tomislav Rom, jedan pripadnik „martićevaca“ Dragiša Stefanović te dvoje civila. Ranjeno je šest policajaca (od kojih tri pripadnika ATJ Lučko) i četiri civila te nepoznati broj terorista. Svih 16 zarobljenika iz Policijske postaje završilo je u kninskom zatvoru, gdje su podvrgnuti mučenju.
Napadom na Policijsku postaju Glina počeo je rat na Banovini. Osim Gline oružani sukobi šire se i na područje općine Dvor na Uni, a ratno stanje ubrzo se proširilo i na općine Hrvatska Kostajnica, Vrginmost i Petrinja. U samom gradu Glina oklopna jedinica JNA uspostavila je „tampon zonu“ kako bi spriječila daljnje sukobe. U praksi je to značilo zaštitu za pobunjene Srbe, a blokadu policijskih jedinica. Svojim oklopnim vozilima JNA je zapriječila ulaze u grad Glinu, a unutar grada napravila je novi obruč oko zgrade Policijske postaje blokirajući tako snage MUP-a Republike Hrvatske. Jedini put za smjene i opskrbu do zgrade policije vodio je preko položaja gardista smještenih između Policijske postaje i nogometnog igrališta tik uz rijeku Glinu te zatim preko improviziranog prijelaza na rijeci kojim su se poslužili gardisti za ulazak u grad. Iza jedinica JNA, slobodno su se kretali pripadnici pobunjeničkih skupina, preuzevši tako kontrolu nad većinom grada uz zaštitu armije. Također, pobunjeni Srbi često su tijekom srpnja napadali policajce i gardiste u i okolo zgrade Policijske postaje, u čemu ih JNA nije ometala. Prema tome možemo zaključiti da funkcija oklopne jedinice JNA nije bila razdvajanje zaraćenih strana već zaštita srpskih pobunjeničkih skupina. S druge strane, zbog djelovanja jedinice armije, policajci i gardisti mogli su jedino čuvati položaj i trpjeti napade pobunjenih Srba, a svaki pokušaj čišćenja Gline od terorista nužno bi značio sukob sa JNA. U stvarnosti, grad Glina bio je pod okupacijom pobunjenih Srba, a JNA brinula se da tako i ostane.
Nakon mjesec dana pat pozicije, postalo je jasno da snage pobunjenih Srba ne mogu same istjerati jedinice MUP-a i ZNG-a iz Gline, te da će za to biti potreban angažman JNA. Tako su krajem srpnja 1991. godine zajedničkim napadom jedinice armije i odreda pobunjenika iz Gline istjerane snage hrvatske policije i garde, a u listopadu će se fronta stabilizirati na rijeci Kupi.
