Dolina Neretve imala je zasebnu ratnu sudbinu, koja se značajno razlikovala od ratnih zbivanja u Republici Hrvatskoj. To je ponajviše uzrokovano specifičnim zemljopisnim položajem zbog kojeg je Poneretvlje bilo pod utjecajem, jednako zbivanja u Dalmaciji kao u susjednoj BiH. Obzirom na rasplamsavanje rata 1991. u sjevernoj Dalmaciji, postao je sve očitiji nesrazmjer u naoružanju između agresora i branitelja. Stoga je svaka pa i najmanja količina oružja bila dragocjena. Luka Ploče kao izvozni portal oružja i opreme Jugoslavije, bila je hrvatskim braniteljima veoma bitna. Postajalo je sve očitije da se jedini put spasa hrvatskog naroda proteže kroz skladišta oružja u vojarnama JNA. Stoga je organiziran niz akcija oduzimanja oružja i ratnog materijala.
Priprema
Pripadnici 4. brigade su smislili plan o akciji zauzimanja velikog i slabo branjenog skladišta JNA Male Bare u blizini Ploča. Osim što je pripadalo JNA, glavnina pohranjenog oružja bila je u vlasništvu TO Ploče, Metković, Makarska i Vrgorac i imovina koju je JNA nezakonito otela u proljeće 1990. godine. Da bi se zadovoljili zahtjevi RH, JNA je dopuštala jednom tjedno predstavnicima općinskih štabova TO da obiđu oružje. Tako su se postupno u ove štabove postavljali prohrvatski orijentirani ljudi, preko njih se moglo doći do dragocjenih informacija o sastavu i snazi postrojbi koje su čuvale skladišta, o rasporedu objekata i poprilično točnom broju, tipu i vrsti naoružanja te na temelju toga planirati akcije. Pred samu akciju sakupljeno je što više podataka o rasporedu, snazi, osiguranju i moralu vojnika kao i o ratnom zrakoplovstvu u Mostaru.
Ustanovljeni su organizacijski štabovi, proučeni zemljovidi i stanje prometnica, tehnički detalji kidanja i ometanja telefonskih i radioveza, obilježena su i mjesta mogućeg desanta neprijateljskog zrakoplovstva. Također važan faktor bio je i pridobivanje nekoliko časnika i dočasnika na službi u garnizonu JNA u Pločama, a koje se uspjelo pridobiti na hrvatsku stranu. Sve pripreme i plan «Zelene table» završeni su do 9. rujna i predani Davorinu Domazetu, Imri Agotiću i Luki Bebiću koji su ga proanalizirali i potom dali odobrenje.
Tijek akcije
Predsjednik Predsjedništva SFRJ, Stipe Mesić izdaje sukladno svojim ovlastima zapovijed o povlačenju postrojbi JNA u vojarne. Rok za izvršenje ove zapovijedi bio je 48 sati. Vojni vrh tu je zapovijed odbacio kao nezakonitu. Hrvatsko vodstvo očekivalo je takav odgovor od Generalštaba JNA te je u osnovi ta zapovjed bila neka vrsta legitimnog pokrića za oružane operacije protiv JNA. Tog dana je u stožer akcije u Pločama stigao signal za početak akcije. Sve prometnice su stavljene pod kontrolu kao i prilaz luci Ploče, a svi domovi zdravlja i ambulante su stavljene u punu pripravnost. Utvrđeno je da se u napad kreće dana 13. rujna u 19:15 sati. Izabran je trentutak kad je u vojarnama određeno spuštanje zastave i početak večere. Pred sam početak akcije u 19:05, prekinuta je opskrba električnom energijom cijele doline Neretve. Ona je bila prisilna da bi se omelo evenutalno djelovanje ratnog zrakoplovstva.
Premda je bilo neizvjesnosti kako će se sve odvijati, stanje se razvijalo pozitivno bez ikakvih problema. Preko megafona je dano upozorenje o opkoljenju i dan je ultimatum od 5 minuta za predaju. Prema riječima zapovjednika Petra Šimca, stražar nije bio previše iznenađen, a zastavnik Zec s kojim se već prije stupilo u kontakt a koji je bio trenutni zapovjednik je većini vojnika jamčio sigurnost ako se predaju. Došlo je do određenog komešanja i pucanja u zrak ali bez ikakvih posljedica, više kao odraz nervoze kao i nesmotrenog i nekontroliranog ponašanja pojedinaca koji su skoro ugrozili akciju.
Akcija je trajala pola sata i svim vojnicima JNA je ponuđeno da pređu na hrvatsku stranu ili nesmetano odu kamo žele i da će im biti osigurana civilna odjeća i transport. Pristupilo se ukrcavanju oružja i taj dio akcije je uspješno završen. Međutim, napad na objekte u luci nije bio tako miran. Zgradama vojarne se nije moglo pristupiti zbog miniranosti, a miniranje je napravljeno nakon što su uočene pripreme za napad. Poziv na predaju je dočekan rafalnom paljbom.
Sa usidrenih minolovaca usljedila je paljba topovima na brodove koji su se pokušali približiti. Bez obzira na nepreciznu i paničnu paljbu ranjeno je nekoliko branitelja te su neke od granata nasumično pale i na grad. Međutim, ranije je napravljena evakuacija stanovništva pa nije bilo civilnih žrtava. Hrvatske snage su pogodile jedan brod i zapalile ga. Razmjena vatre i obostrano razmatranje situacije trajalo je još sat vremena kada se konačno ušlo u luku i zarobilo nekoliko crnogorskh rezervista koji su pristigli nekoliko dana prije same akcije.
U «Malim barama» je istovremeno trajao ubrzani utovar oružja, a nakon što su dva zrakoplova oko 22:45 izbacili prve rasvjetljujuće bombe usljedilo je raketiranje s još dva zrakoplova. Glavni cilj, uz vojarnu, bila je kolona kamiona ispred skladišta i na Jadranskoj magistrali. Teško ranjeni Ante Vrdoljak je od zadobivenih rana preminuo i on je bio prva hrvatska žrtva napada na Ploče. Zabilježeno je još ranjavanja, od kojih nekoliko teže ranjenih.
Oko 23:00 u Neretvanski kanal uplovila je i raketna topovnjača koja je pokušavala pogoditi čeličnu sajlu koja je blokirala izlaz minolovcima, što im je na kraju i uspjelo pomoću torpednih brodova koji su uplovili i prekinuli je, pa je usprkos oštećenjima svih 6 minolovaca uspjelo napustiti luku. Tada je flota od 11 brodova počela osvetničko gađanje luke Ploče te gospodarskih, civilnih i stambenih objekata. Zahvaljujući opreznosti nije bilo civilnih žrtava jer su stanovnici odavno bili po skloništima izvan tog područja.
S prvim zrakoplovnim raketiranjem odustalo se od daljnjeg ukrcavanja da bi se spriječio masakr te je počelo povlačenje. No, usprkos tome hrvatski branitelji su uz strahovit rizik nastojali izvući što više oružja iz Malih Bara. O tome svjedoči zapovjednik Petar Šimac:
«U trenucima raketiranja skakali smo u obližnje škrape i ljubili kamen, dok su preko nas letjeli komadi betona, kamenja i drvlja.»
Pri izvlačenju ozljeđen je i zastavnik Zec koji je pomagao hrvatskoj strani. U svitanje je prekinuta operacija «Zelena tabla» oko 4:30 jer je PZO potpuno zakazala. Oružjem se nije rukovalo na pravi način, a većina dostupnog je bila neispravna. Cijeli grad, luka i skladišta dolaskom jutra ostali su posve otvoreni za zračne napade. Budući da se nije znalo hoće li možda s brodova biti pokušan desant za ovladavanje neprijatelja nad gradom, sve prisutne hrvatske oružane snage su stavljene na raspolaganje u stanje opće pripravnosti. Nastavljeno je pojedinačno izvlačenje preostalog oružja iz skladišta unatoč povremenim raketiranjima koja su se nastavila tijekom cijelog dana, ali isključivo s ciljem uništenja preostalog oružja i onih koji ga pokušavaju uzeti.
Istog dana započeti su pregovori o primirju. Osnovni zahtjev JNA za to bio je da se oslobodi 12 časnika zarobljenih dan ranije. Dapače s brodova je upućen ultimatum o napadu i posvemašnjem razaranju grada ako se časnici ne oslobode. Omogućeno je da se časnici puste i nakon što su se javili brodovima iz vojarne, postignut je dogovor o primirju. U idućim danima nakon što su se vojarne ispraznile od svih vojnika u njihov krug su ušli policajci i počeli osiguravati prazan objekt, a za njima su usljedili i pripadnici ZNG-a. Konačno 25 rujna uklonili su se ratni brodovi ispred Ploča te je počela normalizacija života u gradu i okolici.
Ishod Zelene table
Za hrvatsko Poneretvlje najvrijedniji rezultat akcije «Zelena tabla» bilo je konačno oslobađanje cijelog kraja od okupacijske JNA vojske. Za cijelu Hrvatsku, a posebice za Dalmaciju najveća važnost te akcije bilo je zadobivanje velike količine raznih vrsta oružja i municije. Prema procjeni zapovjednika Petra Šimca iz Malih Bara je izvučeno 4800 pušaka, 20 PA topova, 190 PM, veća količina zolja, 500 pištolja, tisuće tromblona, ručnih bombi, mina, raznog streljiva, ukupno više od 300 tona raznog ratnog materijala. Ukupni rezultati bili su više nego dobri.
Snage obrane HV-a ojačale su u cijeloj Dalmaciji kao i Hercegovini, a dio je upućen na ostala ratišta u ostatku zemlje. Akcija je blagotvorno djelovala i na moral HV-a, a i na pučanstvo u cijelini. Tome je posebno pridonijela HTV koja je pratila cijelu akciju, te je prikazano na programu dva dana poslije akcije, čime se još više povećao efekt cijele akcije na hrvatski narod. Zbog svega toga operacija «Zelena tabla – Male bare» sigurno je jedna od najznačajnijih akcija 1991. u Dalmaciji.
U spomen na tu vojnu akciju, 14. rujna proglašen je danom grada Ploča.
- Raguž, J. Hrvatsko Poneretvlje u Domovinskom ratu. Metković: Ogranak matice hrvatske Metković; 2004.
- Jurić, I. Spomen-knjiga poginulim Neretvanima u Domovinskom ratu. Metković: Ogranak matice hrvatske Metković; 2001
