Domovinski rat Heroji Domovinskog rata Izdvojeno

Mirotvorac dr. Ivan Šreter – otmica i ubojstvo

Dr. Ivan Šreter rodio se 22. prosinca 1951. godine u Pakracu. Njegov otac bio je krojač, a majka domaćica. Nakon završene Srednje fizioterapeutske škole u Pakracu, u Zagrebu je diplomirao na  Medicinskom fakultetu te specijalizirao fizijatriju. Tijekom studija sam se uzdržavao jer je ostao bez oca. Nakon rada u pakračkoj bolnici postaje ravnatelj bolnice u Lipiku. Nije se ženio, no posvojio je dječaka Vitomira.

Sredinom kolovoza 1991. godine započeo je opći napad pobunjenih Srba na zapadnoslavonske gradove i mjesta. Nekoliko dana ranije, 12. kolovoza 1991. proglašena je Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija i pobunjeni Srbi, uz pomoć JNA, kreću u zauzimanje teritorija buduće srpske paradržave.

Mjesecima ranije trajali su napadi na hrvatske policajce i civile koji su postajali sve češći i intenzivniji te su upućivali na skorašnji početak općeg napada srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Hrvatska strana bila je svjesna skorašnje eskalacije rata na području zapadne Slavonije i sukladno mogućnostima, pripremala se za obranu. Dana 11. kolovoza 1991., nekoliko dana prije početka napada, u Milanovcu kod Virovitice održan je sastanak štabova Narodne zaštite općina Pakrac, Daruvar, Podravska Slatina, Virovitica i Grubišno Polje na kojem je oformljen Regionalni krizni štab za zapadnu Slavoniju. Na njegovo čelo izabran je Ivan Šreter.

Početkom otvorenog rata, dana 18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi u Kukunjevcu u blizini Pakraca oteli su dr. Ivana Šretera. U dokumentu organa bezbjednosti 32. korpusa JNA zabilježeno je 24. kolovoza 1991.: „teritorijalci prema neproverenim podacima drže predsjednika HDZ-a Šretera, koga su kidnapovali prvog dana. Sa sobom je imao torbu dokumenata i 52.000 maraka“. Prema svjedočanstvu Slavka Degoricije koji je u ime hrvatskih vlasti pregovarao s pobunjenim Srbima, oslobađanje Šretera pokušalo se provesti i preko međunarodnih kontakata. Degoricija svjedoči i kako se oslobađanje Šretera iz zatočeništva pokušalo dogovoriti i preko Milorada Pupovca, koji je pak od Degoricije tražio intervenciju u slučaju zarobljavanja dvojice liječnika koji su surađivali s pobunjenim Srbima. Degoricija je odgovorio da će pokušati ishoditi puštanje zarobljenih liječnika te je od Pupovca zatražio da on isto učini u Pakracu, zatraži od tamošnjih pobunjenih Srba puštanje dr. Šretera. Ubrzo nakon što su zarobljeni liječnici srpske nacionalnosti pušteni na slobodu, Pupovac je izvijestio Degoriciju da nije uspio dogovoriti puštanje dr. Šretera jer je pobunjenim Srbima potreban liječnik te će, čim osiguraju dolazak drugog liječnika, pustiti dr. Šretera na slobodu. Međutim, nakon nekoliko dana Degoricija je saznao da je dr. Šreter ubijen prije više od mjesec dana. Još tragičnije,  u zarobljeništvu nije obavljao liječnički posao već je mučen od prvog dana zarobljavanja. Dr. Šreter je najvjerojatnije odveden u logor Bučje, koji su pobunjeni Srbi osnovali u blizini Pakraca, i zatim je ubijen, a točni podaci i okolnosti njegova ubojstva do danas su nepoznati. Degoricija smatra da se radilo o namjernom zavaravanju, odnosno da je M. Pupovac bio svjestan Šreterove sudbine od početka dogovora o razmjeni.

Ivan Šreter nalazio se na čelu pakračkog HDZ-a od njegova osnivanja u lipnju 1990. godine. Prema svjedočenju Đure Vidmarovića, koji je radio na osnivanju HDZ-a u Moslavini i zapadnoj Slavoniji, na osnivanju stranačkih ogranaka u pakračkoj i daruvarskoj općini radilo se polako i s pomirljivošću, kako bi se izbjegli incidenti i politički sukobi (do kojih je usprkos tome dolazilo), izbjeglo uznemiravanje pripadnika srpske manjine i time daljnje širenje protuhrvatskih osjećaja. Upravo iz tog razloga izabran je liječnik Ivan Šreter za čelnika pakračkog HDZ-a. Smatralo se da će upravo njegova popularnost i ugled među lokalnim pučanstvom, humanizam i tolerancija, pomirljivost kojom je zračio, kao i činjenica da nikada nije nastupao s antisrpskih pozicija, doprinjeti smirivanju situacije i boljim hrvatsko-srpskim odnosima na području općine, za koju se već u to doba pretpostavljalo da će biti „problematična“.

O takvom njegovu djelovanju svjedoči i govor koji je održao prilikom obilježavanja prve obljetnice Dana državnosti (ustrojavanja višestranačkog hrvatskog Sabora) pred zgradom općine gdje je policija upravo netom prije okupljanja uklonila zastavu s četiri ćirilična slova „S“. Predsjednik pakračkog HDZ-a Ivan Šreter u govoru je između ostalog naglasio „Srbi, osudite četništvo. Budimo zajedno pod hrvatskom, talijanskom, čehoslovačkom i srpskom zastavom ali nam ne stavljajte četnička obilježja na našu zajedničku općinsku zgradu. Nitko od nas ne promiče i ne podržava ustaštvo, pa nemojte ni vi četništvo i živjet ćemo zajedno“.

Nažalost, kako će pokazati događaji nešto više od godinu dana kasnije, blagost, dobrota i miroljubivost kojom je nastupao i djelovao Ivan Šreter nije značila ništa u krvavom ratu koji je ubrzo nastupio. Štoviše, upravo je takav čovjek posebno iritirao vođe srpske pobune koji su radili na radikalizaciji hrvatsko-srpskih odnosa i pokretanju rata. Ivan Šreter je stoga, odmah po početku otvorenog rata u zapadnoj Slavoniji zarobljen, mučen i zatim ubijen, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Njemu u čast, odlukom Hrvatskog sabora 18. kolovoz proglašen je Nacionalnim danom mirotvorstva.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori i literatura:

Slavko DEGORICIJA, “Nije bilo uzalud”, Zagreb 2008.

Đuro VIDMAROVIĆ, „Dr. Šreter – velik čovjek, cijenjeni liječnik i hrvatski mučenik“, u Dr. Šreter, Svjedočanstva, ur. Božidar PROSENJAK, Zagreb 2005.

Antun ERJAVEC, “Pakrac i Lipik uoči rata 1991. godine. Prvi pucnji u Hrvatsku”, Poglavarstvo grada Pakraca, Pakrac 2001.

Ivica DEBIĆ, Ante DELIĆ, “Otkos”, Bjelovar, 1999.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 32. korpus JNA

O autoru

dr. sc. Janja Sekula

dr. sc. Janja Sekula

Povjesničar i arhivist, znanstveni suradnik. Zaposlena u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Primarno se bavi proučavanjem razdoblja Domovinskog rata, posebice problematikom srpske pobune te ustroja i djelovanja srpske paradržave na okupiranom području Hrvatske. Objavila je niz znanstvenih i stručnih radova u znanstvenim časopisima i publikacijama, te sudjelovala na većem broju znanstvenih skupova, tribina i okruglih stolova. Uglavnom radi na gradivu pobunjenih Srba koje je zarobljeno u operacijama „Bljesak“ i „Oluja“, koje najprije arhivistički sređuje, a zatim znanstveno analizira i kontekstualizira te objavljuje u formi znanstvenih radova. Povremeno objavljuje i publicističke članke i zanimljivosti o manje poznatim momentima srpske pobune i okupacije (posebice u zapadnoj Slavoniji) na portalu braniteljski.hr te pojedinim časopisima.