Memorandum SANU – problem rastućeg srpskog nacionalizma

Nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. godine u Jugoslaviji su zapuhali „prvi vjetrovi demokracije“. Prvi povici nezadovoljstva s postojećim uređenjem zemlje koje se temeljilo na Ustavu iz 1974. dolazili su iz Beograda. Komunističko vodstvo Srbije bilo je protiv Ustava iz 1974. godine jer Socijalistička Republika Srbija nije imala manevarski prostor kao druge Republike – u prvom redu kao Hrvatska i Slovenija. Dvije autonomne pokrajine Srbije (Kosovo i Vojvodina) s pravom veta, u slučaju kada bi Beograd pokušao ugroziti njihova autonomna prava, mogle su blokirati srbocentrizam. U pomalo uzavrele rasprave uključio se 1983. godine i Centralni Komitet Saveza Komunista Jugoslavije ne želeći ostati po strani. Osnovana je posebna partijska Komisija koja će raspravljati o ustavnim i drugim promjenama u Jugoslaviji. Partijsko rukovodstvo SR Srbije pokazuje već tada želju da pri pripremi nacrta ustavnih i drugih promjena sudjeluje i Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU). Prema tome SANU u projekt ne ulazi sama, nego nakon inicijative srbijanskog političkog rukovodstva. U svibnju 1985. godine izabrana je radna grupa koja dobiva zadaću izrade opsežne studije o političkom i gospodarskom stanju u Jugoslaviji. Ta studija naknadno je prerasla u dokument koji je danas poznat pod nazivom „Memorandum SANU“. Kroz ovaj te naredni članak izložiti ćemo na koji je način Memorandum utjecao na problem rastućeg srpskog nacionalizma.

Razlozi stvaranja Memoranduma SANU

U samom uvodu Memoranduma, njegovi autori navode razloge zbog kojih su se odlučili na izradu jedne tako opsežne studije. Autori se javnosti obraćaju idućim riječima:

Srpska akademija nauka i umetnosti smatra se obaveznom da u ovom sudbonosnom trenutku saopšti svoja viđenja društvenog stanja sa ubeđenjem da time doprinosi traženju izlaza iz sadašnjih nedaća. Priroda ovog dokumenta, međutim, ne dozvoljava udaljavanje od ključnih pitanja jugoslovenske stvarnosti. U ta pitanja se, na žalost, mora svrstati, neodređen i novijim zbivanjima silno aktualizovan težak položaj srpskog naroda. 

Iz navedenog lako se da iščitati kako autore najviše muči unutarnje stanje u Jugoslaviji u smislu gospodarske krize te težak položaj srpskog naroda u istoj. Kroz to gledište stvaran je Memorandum SANU te je ispisano 70 stranica teksta koji ću izložiti i nastojati dati interpretaciju jednog  njegovog dijela koji se dotiće pitanja rastućeg srpskog nacionalizma.

Tvorci Memoranduma SANU

Radnu grupu koja je bila zadužena za izradu Memoranduma SANU tvorilo je 16 članova Srpske akademije nauka i umetnosti. Uglavnom su to bili intelektualci, većinom poznati u srpskom javnom životu kao priznati stručnjaci u njihovim poljima rada. Na čelu te skupine nalazio se Dobrica Ćosić – srpski književnik i političar. U II. svjetskom ratu borio se kao partizan, a od kraja 1960-ih počeo se suprotstavljati Titovoj politici. Prije svega nezadovoljan ustavnim preuređenjem SFRJ, Ćosić postaje jedan od najpoznatijih političkih disidenata u Jugoslaviji. Krajem 1980-ih prometnuo se u jednog od predvodnika i ideologa srpskog nacionalističkog pokreta u tadašnjoj Jugoslaviji. Zanimljivo je kako Ćosić nije potpisan kao autor Memoranduma, no poznato je kako je Memorandum napravljen upravo pod njegovom paskom nakon koje je dobio epitet „Oca nacije“.

Među autorima našao se i otac bivšeg Predsjednika Republike Srbije, Borisa Tadića – Ljubomir Tadić koji je bio jedan od predvodnika studenskih prosvjeda na beogradskom univerzitetu 1968. godine. Uz Tadića, od akademika koji su vodili te demonstracije i kasnije stvarali Memorandum SANU ističe se i jedan od najznačajnijih srpskih filozofa 20. stoljeća – Mihajlo Marković. Velik dio memoranduma koji govori o privrednim problemima Jugoslavije sastavio je jedan od vodećih srpskih ekonomista 80-ih – Kosta Mihailović. Kao autori Memoranduma navode se i Dušan Kanazir, predsjesnik SANU, profesor biologije te potpredsjednik SANU, poznati srpski književnik Antonije Isaković.

Da ne predstavljamo sve autore već samo pojedine da se stekne uvid u profil osoba koje su stvarale ovaj značajan dokument, spomenut ćemo se na kraju tek Vasilija Krestića, srpskog povjesničara s izrazitim nacionalističkim, velikosrpskim stavovima. Upravo je Krestić sastavljao dio o položaju Srba u Hrvatskoj koji će biti tema narednog članka.

Objava (nedovršenog?) Memoranduma SANU

Rad gore navedenih osoba prekinut je u rujnu 1986. godine kada je navodno nedovršeni Memorandum ukraden pod sumnjivim okolnostima i objavljen  u javnosti preko novina “Večernje novosti” u dva nastavka 24. i 25. rujna 1986. godine. „Večernje novosti“ bile su tada bile najtiražnije novine u Jugoslaviji, a kasnije su postale poznate i kao Miloševićevo glasilo. Znakovit je i komentar novinara Aleksandra Đukanovića koji je objavio Memorandum u novinama, Đukanović piše da sadržaj Memoranduma „zvuči kao novi poziv na novo prolijevanje krvi“. U trenutku kada je ukraden, Memorandum je imao 70 stranica, a izazvao je burne reakcije u čitavoj Jugoslaviji, zbog svojih pogleda na stanje nacije i zahtjeva za temeljitom reorganizacijom države.

U drugom članku pozabaviti ćemo se sadržajem spomenutih 70 stranica s posebnim naglaskom na to kako je SANU te 1986. godine vidio „Krizu jugoslavenske privrede i društva“ te „Položaj Srbije i srpskog naroda“.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.