Domovinski rat Izdvojeno Povijest

Memorandum SANU – problem rastućeg srpskog nacionalizma (II. dio)

Nakon što smo se u prethodnom članku upoznali s time što je Memorandum SANU, kako je nastao te tko su njegovi autori. U ovom ćemo se članku osvrnuti na to kako je SANU vidio „Krizu jugoslavenske privrede i društva“ te „Položaj Srbije i srpskog naroda“. Radi se o dvije teme na koje je Memorandum ustvari bio podijeljen.

Kriza jugoslavenske privrede i društva (1. dio Memoranduma SANU)

            Memorandum SANU sastoji se od 10 manjih točaka i dvije veće cjeline. Prva od te dvije naziva se „Kriza jugoslavenske privrede i društva“. Upravo taj, prvi dio Memoranduma, u kojem je puno manje zastupljen problem rastućeg srpskog nacionalizma, koji nas možda i više zanima, predstaviti ćemo tek u kratkim crticama.

Prva točka Memoranduma bavi se privrednom krizom u Srbiji, ali i Jugoslaviji. Goruća tema inflacije bila je glavna misao oko koje su se autori vrtjeli ističući i problem rasta nezaposlenosti.  U drugoj točki autori ulaze u raspravu o razlozima iz kojih je proizašla spomenuta kriza. Dotičući se te teme u pitanje su doveli politiku samoupravljanja. Na umu moramo imati kako je samoupravni koncept društva u Jugoslaviji doživio vrhunac ustavnim promjenama iz 1974. godine. Od tada je samoupravljanje postalo model upravljanja cijelim društvom. Sve organizacije morale su postati – samoupravne. Sustav se počeo jako širiti i vodoravno i okomito, osnivane su vrlo komplicirane i neučinkovite Udružene samoupravne interesne zajednice – USIZI, koje su trebale ponovno po načelima samoupravljanja donositi ključne odluke za svoja interesna područja. 

Treća točka Memoranduma bavi se podređenim položajem srpske privrede u odnosu na onu slovensku i hrvatsku. Uzroke i korijene takvog stanja autori vide još u drugoj polovici 40-ih godina 20. stoljeća kad se stvarala druga Jugoslavija, odnosno u odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Četvrta točka bavi se osjetljivom temom moralne krize u jugoslavenskom društvu koja ga teško pritišće ne ostavljajući mu prostor za napredak. Uzroke za takvo stanje stvari vide u ideološkoj krizi društva. Također navode kako:

Na moral masa razorno deluje i nezaposlenost. Nepotizam je sveopšta pojava, davanje prvenstva rođacima prilikom zapošljavanja postalo je skoro običajno pravo.

Posljednja, ali ne i manje važna točka ovog dijela Memoranduma pokušava dati sliku gdje se nalazi Jugoslavija u odnosu na moderne europske zemlje.

Položaj Srbije i srpskog naroda (2. dio Memoranduma SANU)

U drugom dijelu prijedloga SANU naglašena je potreba izrade programa o integraciji cjelokupnog srpskog naroda u Jugoslaviji bez obzira na republičke granice. Prvi je prijedlog bio presudan za sudbinu Kosova i njegova ubrzanog puta prema samostalnosti koje će se rješavati dugi niz godina, a ne znam možemo li ga i u današnje vrijeme smatrati riješenim. Drugi je prijedlog bio integracija srpskog naroda bez obzira na republičke granice koji je i doveo do svega onoga što se događalo na ovim prostorima 90-ih i otvorene velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatih velikosrpskih programa (Načertanije, Srbi svi i svuda, Homogena Srbija..) samo je moderniziran za svoje vrijeme. Još jednom je pokrenuto pitanje o Srbima, koji su brojnim migracijskim i kolonizacijskim valovima prije više stoljeća napustili područje matične države.

Memorandumu je tako pripala uloga da nakon gotovo pola stoljeća mirovanja oživi srpski hegemonizam prema tzv. „srpskim zemljama“ odnosno područjima koja povijesno nikada  nisu pripadala srpskoj državi i gdje su Srbi između 16. i 18. stoljeća našli svoj dom. Glavna tvrdnja odnosno teza koja se provlači kroz cijeli taj dio jest da decentralizacija vodi dezintegraciji Jugoslavije i da su Srbi diskriminirani jugoslavenskim Ustavom iz 1974. godine.

U Memorandumu se ističe kako granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer je Ustav iz 1974. nanio mnogo štete Srbiji, posebice zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova i razvodnjavanja federacije. Naravno, potpuno je zanemarena činjenica da je Ustav iz 1974. godine osigurao autonomnim pokrajinama toliko potrebnu demokratsku perspektivu štiteći pokrajine od centralističkih pokušaja Srbije.

Osnovna poruka Memoranduma o Srbima kao najbrojnijem narodu bila je ova: na Kosovu, Srbi su godinama podvrgnuti zastrašujućem genocidu (od 1690. do 1912. pola milijuna Srba napustilo je Kosovo, a to se nastavilo i u narednim vremenima). Služeći se navodnim izgonom srpskog naroda s Kosova tvorci Memoranduma kao da su željeli pojačati staru kampanju protiv kosovskih Albanaca. U općoj sotonizaciji pripadnika tog naroda sastavljači memoranduma optužili su većinski kosovski narod između ostalih gnjusnih stvari za česta silovanja. Zanimljivo je da se iz izvješća Ministarstva unutrašnjih poslova na Kosovu za razdoblje između 81. i 88. može naići na podatak koji govori da su u tom razdoblju, dakle i nakon Memoranduma, na Kosovu počinjena samo 134 prijavljena silovanja. Još je zanimljivija činjenica da su od tih 134 silovanja, Srpkinje bile žrtve tek 16 puta, dakle 16 puta u 8 godina. To dovoljno govori o vjerodostojnosti tog dijela Memoranduma te baca sumnju i na mnogo ostalih brojki koje se čine pretjeranima i neutemeljenima.

Neutemeljene su i optužbe na račun Hrvatske, a one se uglavnom svode na asimilaciju i zatiranje svega srpskog. U Hrvatskoj su, prema tvorcima Memoranduma, Srbi bili podvrgnuti suptilnoj asimilaciji koja je provođena na mnoge načine poput nametanja vjere, pisma ili ukidanja srpskih društava (npr. „Prosvete“ koja je ukinuta 1980. godine). Ipak, u Memorandumu je propušteno reći kako je i niz hrvatskih nacionalnih ustanova poput Matice Hrvatske i njezinih publikacija također ukinut te je to tada bila sveopća pojava.

Također, demografska istraživanja, ne potvrđuju prenagljene tvrdnje Memoranduma o ogromnoj ugroženosti odnosno asimilaciji Srba. Naime, u prvom poslijeratnom popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je bilo 543 tisuće Srba, a u vrijeme popisa 1981. godine 531 tisuću Srba. Sasvim je očigledan pad od 12 tisuća no Memorandum se ne trudi prodrijeti u dublje uzroke već mu je lakše nagrditi sliku o Hrvatima.

Na pojavu smanjenja broja Srba u Hrvatskoj utjecalo je više razloga. Jedan od njih skriven je u činjenici koja je dobro poznata, a odnosi se na to kako se nakon 1960-ih velik broj Srba izjašnjavao kao Jugoslaveni, a kada je ta pojava Srbima prestala donositi političku, materijalnu i općenito raznu korist opet raste njihov broj. Tako ih na popisu iz 1991. godine ima 581 tisuća. Također, tu su sve češće migracije manjinskih naroda u svoje matične zemlje. Tako Srbi odlaze u Vojvodinu iz nerazvijenih krajeva poput Like, Korduna i Banije, dok se u Hrvatsku slično sele Hrvati iz BiH.

U konačnici da zaključimo priču o Hrvatskom problemu, ocjena prema kojoj izuzimajući period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u prošlosti nisu bili toliko ugroženi koliko su danas bila je najveća prijetnja Hrvatskoj i optužba protiv nje. Zato je Memorandum, od kad je prvi put potpuno objavljen, a to je bilo 1989. godine, shvaćen kao javni poziv upućen svim Srbima na obranu ugrožene nacije i njezino pripajanje matičnoj zemlji tj. Srbiji.

Memorandum SANU u praksi

Od jeseni 1986. godine, kada je stanovništvo Jugoslavije prvi put doznalo za Memorandum, pa do kraja 1987. trajala je žestoka novinska i politička kampanja protiv njegovih osnovnih poruka. Pobjedom struje Slobodana Miloševića u Komunističkoj partiji Srbije prestaju napadi na memorandum i SANU. S porazom staroga komunističkog vodstva Srbije mijenja se odnos prema Memorandumu i srpskom nacionalizmu. Štoviše, Memorandum je imao i izravan utjecaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao provesti u djelo. Poput antibirokratske revolucije i ideje o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Nazor, Ante. Počeci suvremene hrvatske države (kronologija procesa osamostaljenja Republike Hrvatske: od Memoranduma SANU 1986. do proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991.). Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.

Valentić, Mirko. Rat protiv Hrvatske 1991.-1995.: velikosrpski projekti od ideje do realizacije. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2010.

O autoru

Borna Marinić

Magistar povijesti, Radno iskustvo stjecao je u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji. Autor je nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Urednik je portala Domovinskirat.hr te Facebook stranice Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat, također uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju.