Međunarodni dan nestalih osoba – 30. kolovoza

Rješavanje pitanja osoba nestalih u Domovinskom ratu

Republika Hrvatska poduzela je niz mjera kako bi osigurala miran i nesmetan demokratski razvitak te obnovu područja izloženih razornim djelovanjima i posljedicama tih djelovanja od početka velikosrpske agresije, pa tijekom Domovinskog rata, do završetka mirne reintegracije. Unatoč tome, 29-u godinu od početka Domovinskog rata Republika Hrvatska putem Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 1.896 hrvatskih državljana, branitelja i civila nestalih u ratnim okolnostima na području Republike Hrvatske.

Unatoč mirotvornoj politici Republike Hrvatske, od 1991. do 1995. godine pretrpljena su teška materijalna i ljudska razaranja koja su izmijenila demografsku sliku Republike Hrvatske.

Specifičnost uništavanja pokazuje kako se nije radilo tek o neracionalnom nasilju nego djelovanju sa svrhom etničkoga čišćenja i postupaka koji obilježavaju genocid. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, donio je presudu u sporu o primjeni Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida kojeg je 1999. godine Republika Hrvatska pokrenula protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, a današnje Republike Srbije, prema kojoj je izražena potpuna uvjerenost kako su na različitim lokacijama u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, Banovini, Kordunu, Lici i Dalmaciji počinjeni zločini koji čine actus reus genocida na štetu Hrvata od strane JNA i drugih srpskih i crnogorskih snaga.

Prve masovne grobnice nastale su već u srpnju 1991. godine na području Banovine (stradalih u operaciji „Žaoka“), a zatim i u drugim područjima izloženim agresiji: hrvatskom Podunavlju, zapadnoj Slavoniji, Lici i Dalmaciji. Iako su pronađene na svim ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske, najviše ih je otkriveno upravo na području hrvatskoga Podunavlja. Upravo je rasprostranjenost masovnih grobnica i brojnost žrtava neoborivi dokaz etničkog čišćenja i najbolji pokazatelj karaktera agresije koju je pretrpjela Republika Hrvatska.

Karta 1.: Prikaz broja otkrivenih  masovnih grobnica na području Republike Hrvatske (Izvor: autorski rad)

Takvi su događaji nametnuli potrebu stvaranja procesa otkrivanja skrivenih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica. Već 1991. godine, u samom jeku rata, Vlada Republike Hrvatske osnovala je Komisiju za traženje osoba nestalih u ratnim djelovanjima u Republici Hrvatskoj sa svrhom prikupljanja i obrade podataka o civilnim i drugim žrtvama i nestalim osobama s područja zahvaćenih ratnim djelovanjem, a kojom je određena suradnja s Međunarodnim odborom Crvenog križa za pitanja traženja nestalih osoba. Uz navedenu, osnovana je i Komisija za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj  koja je provodila repatriranje i razmjenu zarobljenika.

U svibnju 1993. godine, potonje dvije Komisije objedinjene su u Komisiju za zatočene i nestale koja je u prvom redu bila zadužena za prikupljanje i obradu podataka o zatočenim i nestalim osobama, a 1995. godine i nakon operacija oslobađanja okupiranog područja Republike Hrvatske, u rujnu iste godine počinje s ekshumacijama kao središnje, provedbeno tijelo zaduženo za provedbu ekshumacija (od 1992. do 1995. godine, na slobodnom području Republike Hrvatske, ekshumacije je ad hoc provodilo Ministarstvo unutarnjih poslova, op.a.). Prva ekshumacija od strane spomenute Komisije provedena je području Banovine i to ekshumacijom posmrtnih ostataka 16 hrvatskih branitelja na lokaciji Vila „Gavrilović“.

Dosadašnjim tijekom procesa je, dakle od 1995. do 2020. godine, iz 150 masovnih, više od 1.300 pojedinačnih te asanacijskih grobnica ekshumirano posmrtnih ostataka 5.181 osobe od kojih je najveći broj upravo onih ekshumiranih iz prikrivenih masovnih i pojedinačnih grobnica većinom nastalih 1991./92. godine.

Iako se praktično od 1995. godine nalaze začeci razvoja “Hrvatskog modela traženja nestalih osoba“ od ožujka 2016. godine, kada na čelo Uprave za zatočene i nestale dolazi pomoćnik ministra Stjepan Sučić, a u mandatu ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, stvara se dodatan zamah i „Hrvatski model traženja nestalih osoba“ standardizira se kao model usmjeren na pronalazak nestalih osoba koji podrazumijeva faze od evidentiranja nestalih osoba pa sve do suradnje s obiteljima nestalih i nasilno odvedenih osoba. U kontekstu terenskih aktivnosti obuhvaća pet metoda. Prva od njih, koja je u dosadašnjem rješavanju sudbina nestalih imala ključnu ulogu, jesu ljudski izvori. Druga je disciplina zračno snimanje i analiza terena; treća bio-detektori, odnosno cadaver psi; četvrta elektronički senzori, odnosno geo-radari; peta strojna obrada odnosno probno iskapanje kao jedina metoda koja sa 100% sigurnošću može potvrditi lokaciju.

Unaprjeđenje Modela i kvalitetna međuresorna suradnja (MORH, MUP, obavještajne agencije i druga nadležna tijela RH) najbolje se očituje kroz rezultate ekshumacija pa su tako u siječnju ove godine iz masovne grobnice u Marincima ekshumirani posmrtni ostaci četiri hrvatska branitelja, što ne samo da je osiguralo mir obiteljima te dostojno počivalište braniteljima, nego dodatno pokazuje kako će, unatoč proteku od 29 godina, svi razmjeri proživljenog stradanja tek biti utvrđeni u punini. Valja napomenuti i kako je u sklopu Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja ustrojen Sektor za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, u sklopu kojega je primjena Hrvatskog modela traženja nestalih osoba dovela do ekshumacije posmrtnih ostataka 2.224 osobe od kojih se posebno ističe zadnja ekshumacija jame Jazovka u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci najmanje 814 žrtava.

Ekshumacija masovne grobnice u Marincima 18.01.2020. (Izvor: Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja)

Dakle, uz prvenstveno humanitarni aspekt, pitanje nestalih osoba značajno je za utvrđivanje pravnih i povijesnih činjenica što posljedično pridonosi kaznenom progonu odgovornih, javnom priznanju zlodjela nanesenih žrtvama, utvrđivanju reparacija obiteljima žrtava i konačno, ostvarenju prava na istinu obiteljima.

Ipak, unatoč usklađenom i standardiziranom postupanju koje je u svom sustavu uspostavila Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, nedostatak kvalitetnih informacija, koje posjeduju karakteristike točnosti, nedvosmislenosti, integriteta, jedinstvenosti i dosljednosti, čini temeljnu prepreku u procesu rješavanja preostalih slučajeva nestalih osoba. Nedostatak pouzdanih informacija međusobno je povezan s više varijabli pri čemu je osnovna protok vremena koji u velikoj mjeri utječe na iscrpljenost informacija te u konačnici i na pouzdanost i brojnost svjedoka tog vremena. Ne treba zaboraviti kako uz nedostatak informacija, ključni rizik čini i njihova nedostupnost. Ovdje posebno treba uzeti u obzir činjenicu kako se iste mogu nalaziti u vojnim arhivima u Beogradu. Primjera radi, tome u prilog govori i „Zapisnik sa sastanka sa predstavnicima Komiteta UN-a za zaštitu ljudskih prava održanog 8. oktobra 1993.“ gdje u prisutnosti Miloša Vojnovića kao predsjednika Vrhovnog suda RSK u Vukovaru, Milorada Trošića i Paje Nedića kao predstavnika RSK te Tatiane Termacic i Huberta Wielanda kao predstavnika UN-a, Daniela Studhaltera, predstavnika Međunarodnog odbora Crvenog križa, Božidar Petrović jasno iskazuje sljedeće: „U arhivu JNA postoje dokazi da je vukovarska bolnica redovno izveštavala Zagreb o poginulima tokom rata“.

Prevladavanje rizika nedostatka informacija još uvijek je jedna od ključnih prepreka. Navedeno je posebno uzeto u obzir prilikom donošenja Zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu pa su tako danas istim propisane prekršajne odredbe za osobe koje zataje ili odbiju pružiti informacije odnosno dokumentaciju koja bi pomogla rješavanje sudbina nestalih (članak 53. Zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu). Također, nakon donošenja Pravilnika o načinu nagrađivanja informacija i dokumentacije, započela je implementacija instituta nagrađivanja informacija odnosno dokumentacije koja dovede do rješavanja slučajeva nestalih osoba. (više: Pravilnik o načinu nagrađivanja za dostavljene informacije i dokumentaciju o osobama nestalim u Domovinskom ratu)

U skladu sa značajem koje pitanje nestalih ima za obitelji koje su ostale iza nestalih osoba, ali i hrvatsko društvo u cjelini, Ministarstvo hrvatskih branitelja nastavlja s daljnjim unaprjeđenjem metodologije Hrvatskog modela traženja nestalih osoba u suradnji s nadležnim tijelima Republike Hrvatske te holističkim pristupom poduzimati sve napore kako bi rasvijetlila sudbine preostalih slučajeva nestalih osoba.

DEKLARACIJA O NESTALIM, ZATOČENIM I NASILNO ODVEDENIM OSOBAMA

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.