Josip Jović u osiguranju povijesne utakmice hrvatske reprezentacije

Na slici: Stoji s rukama preko kacige – Pero Tominac iz Cetingrada. Stoje s lijeva na desno: Jozo Andrešić iz Crvenica kod Tomislavgrada, Josip Gotovac iz Otoka kod Vinkovaca, Željko Magdić iz Podmelnice kod Slunja, Josip Jović iz Aržana; u prvom redu (čuče) s lijeva na desno: Jozo Kovačević iz Srđana kod Tomislavgrada, Marko Grgić iz Vrbanje kod Županje i Ivan Ljubić iz Zaprešića.

Sport i sportski uspjesi mogu imati značajnu ulogu u predstavljanju manjih država na međunarodnoj sceni, pogotovo onih koje su tek nedavno stekle svoju samostalnost. U slučaju Hrvatske, tijekom tri desetljeća njezine samostalnosti, sportski uspjesi osiguravali su joj svjetsku popularnost, nesrazmjernu njezinoj veličini. Nogomet, među sportovima nedodirljiv po svojoj planetarnoj popularnosti, poslužio je Hrvatskoj da se uvrsti u prestižno društvo najjačih svjetskih sila, barem kad je o sportu riječ.

Kontinuirani uspjesi osigurali su hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji kultni status, odanost i povjerenje na kojima bi joj danas mogle pozavidjeti mnoge institucije. Veliki rezultati hrvatske nogometne reprezentacije, postizani ponekad i uz teške okolnosti, navijačima su često bili putokaz kako se veliki trud, rad i požrtvovnost ipak nagrađuju.

Ovakav poseban status hrvatske nogometne reprezentacije gradio se od njezinih samih početaka i njezine prve utakmice protiv Sjedinjenih Američkih Država, čiju obljetnicu obilježavamo ovih dana. Puno je toga već napisano o peripetijama kroz koje su prolazili službenici Hrvatskog nogometnog saveza i hrvatski članovi Nogometnog saveza Jugoslavije, da bi se ova utakmica odigrala. Igrači su na ovu, zapravo neslužbenu utakmicu, dolazili riskirajući kazne u svojim klubovima, neki u vlastitom aranžmanu iz inozemstva, neki preko Bosne i Hercegovine zbog barikada oko Knina.

Na ovoj utakmici po prvi puta je predstavljen kockasti dres, djelo akademskog slikara Miroslava Šuteja, koji će se u raznim inačicama zadržati do danas. Ovaj dres, zbog svoje originalnosti i rezultata koji su u njemu postignuti, postao je jedan od rijetkih hrvatskih brendova koji je prepoznatljiv u doslovno svakom kutku planete.

Rezultat ove prijateljske utakmice ostao je u drugom planu. Hrvatska je pobijedila SAD 2 – 1, golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića, a za SAD je gol zabio Troy Dayak. Prvi kapetan hrvatske reprezentacije bio je veliki Cico Kranjčar.

Utakmica je odigrana u sklopu višednevne proslave povratka spomenika banu Jelačiću na središnji trg u Zagrebu. Manje je poznato da su u osiguranju utakmice sudjelovali i redarstvenici, polaznici tečaja „Prvi hrvatski redarstvenik“ koji je nedugo prije toga završio. Neodigrana utakmica između Dinama i Crvene Zvezde nekoliko mjeseci ranije, odnosno neredi koji su se dogodili na njoj, još je bila „friška“ u sjećanjima, a novoizabranim hrvatskim vlastima bilo je važno da se manifestacije oko proslave povratka spomenika odviju bez incidenata. To je naravno vrijedilo i za međunarodnu utakmicu s uglednim gostima. Da sve prođe besprijekorno, uz dotadašnje milicijske snage, angažirani su i redarstvenici koji su nakon završenog tečaja završili po bazama u Lučkom, Tuškancu ili Rakitju. Među njima se nalazio i Josip Jović, prvi poginuli branitelj Domovinskog rata.Josip Jović od 5. listopada 1990. bio je pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Rakitje.

Osim u osiguranju, novopečeni hrvatski policajci nalazili su se u i na tribinama, u civilnoj odjeći. Kako je navedeno u članku Jutarnjeg lista: „A budući da su organizatori strahovali od izgreda i ubačenih provokatora, poslužili su se i malim lukavstvom. Naime, tisuću ulaznica bilo je podijeljeno polaznicima policijske škole i ti su mladići bili poslani na sjevernu tribinu. Kapacitet sjevera za tu je utakmicu bio 5000 gledatelja, toliko je ulaznica i tiskano, pa je tako svaki peti gledatelj na sjeveru bio policajac, naravno, u civilu. No, nije bilo nikakvih incidenata, pa su i naši mladi policajci iz Šimunske uživali u utakmici za pamćenje.“

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.