Prilikom vrednovanja i zauzimanja stavova, potrebno je zaći u moralne i etičke sfere; osim konteksta događaja, potrebno je sagledati širu sliku – ljudski faktor, međusobne odnose, multiperspektivnost, razumijevanje teme izbjeglica, ratnih stradatelja, težinu teme rata. Već spomenuti povijesni izvori (referendumska pitanja, tekstualni izvori, fotografski materijal) pomažu učenicima senzibilizirati se s temom rata, a pogotovo temom Domovinskog rata na kojemu je srasla neovisna Republika Hrvatska.
Uvodne riječi u udžbeniku Školske knjige nabijene su emocijama: „suzdržavati u strahu“ , „…Miloševićevi pijuni plašili Srbe izmišljajući…“ , „…nebuloznim antisrpskim i proustaškim izjavama“ . Unošenje emocionalnog jezika u sami tekst utječe na percepciju učenika, stoga je diskutabilno koliko je ovakav jezik izražavanja dobar, odnosno loš. Alfin udžbenik se ne vodi ovakvim rječnikom – štoviše, mnogo korektnije iznose protivljenja i sukobe sa srpskim vojnicima, većinom opisujući protivljenje kao „agresivne ciljeve“ , bez upotrebe negativnih riječi kao u slučaju Školske knjige.
Empatijsko razumijevanje povijesti onemogućeno je u dijelovima u kojima se spominje masovna grobnica na Ovčari. U udžbeniku Školske knjige, Ovčara je spomenuta usputno:„Tom su prilikom pripadnici JNA i srpskih paravojnih snaga izvršili masovno smaknuće stotina civila koje su pokopali u masovnoj grobnici na Ovčari.“ Spominjanje Ovčare relevantna je činjenica, pogotovo za učenike koji se jednoga dana upute u Vukovar, ali i za vrijeme godišnje povorke prilikom obilježavanja godišnjice pada grada Vukovara. Ovo mjesto obilježeno je patnjom i vjerojatno će zauvijek podsjećati na veliki gubitak mnogih obitelji i stanovnika Vukovara i okolice. Razvijanjem svijesti o ovakvom činu učenike se osvještava o društvenoj osjetljivosti. Uostalom, ukoliko lekcije o Drugom svjetskom ratu sadrže čitava potpoglavlja o koncentracijskim logorima, nije razumljivo zašto ovakvi događaji ne dobivaju jednaki tretman. Alfa također sadrži samo jednu rečenicu o Ovčari: „Vukovar je zauzet 18. studenoga, a nakon toga agresori i pobunjenici na obližnjem su poljoprivrednom dobru Ovčara strijeljali ranjenike iz vukovarske bolnice i dio branitelja“ .
Zanimljivo je za primijetiti kako udžbenik Školske knjige ne nastoji sakriti činjenicu kako su i hrvatski državljani vršili diskriminaciju:“Kršenje ljudskih prava bilo je i na područjima koje je kontrolirala hrvatska vlast. S obzirom na to da se JNA raspadala, stanovi bvših časnika nasilno su otimani. Mnogi su Srbi otpušteni s posla bez opravdanog razloga, a nekima bespravno oduzeta imovina“ . Ovakvi dijelovi u udžbenicima su veoma vrijedni, jer pokazuju da u ratu ponekad nema pravila i kako nijedna bitka nije „čista“. Učenici iz ovoga mogu razviti multiperspektivnost i zaključiti kako u svakom događaju postoje crni dijelovi koje je ljudski prihvatiti, iako teško spomenuti.
Emocionalni aspekt povijesti učenicima pokazuje kako povijest nisu samo brojke i geografska imena. Ono im nastoji pokazati kako povijest čine ljudi sa vlastitim odlukama i postupcima, kako ti ljudi jesu pojedinci baš kao i učenici. Emocionalna dimenzija vjerojatno je nešto najsnažnije što sama povijest može pokazati i na što se često zaboravlja. Povijest je tu da nas nauči što radimo dobro, što radimo loše i što se moglo izbjeći humanom komunikacijom i kritičkim mišljenjem. Izostavljanjem empatije i emocija, dolazimo do praznih riječi na papiru koje nemaju didaktičku svrhu i ne utječu na razvoj ljudskog bića.
Prvotni cilj ove analize udžbenika povijesti za srednje škole bio je promotriti koliko se nastavni koncepti povijesti primjenjuju u propisanim udžbenicima za učenike 4. razreda srednjih škola. Na prvu, poprilično jednostavan zadatak, no sve dubljim čitanjem materijala pokazalo se kako dva udžbenika različitih izdavačkih kuća različito posvećuju pažnju konceptima. Ne samo to, pokazalo se kako neki događaji koji su ključni za hrvatsku nacionalnu povijest uopće nisu spomenuti na način na koji je to očekivano.
Pregledom koncepata povijesti u Australiji, Kanadi i Engleskoj, a potom i u Hrvatskoj, cilj je bio razviti perspektivu kako inozemni školski sistemi posvećuju pažnju povijesnim temama. Nakon definiranja koncepata povijesti po NOK-u, pristupljeno je analizi materijala. Tako su analizirani materijali provučeni kroz prizmu kronologije, prepričavanja, uzročno-posljedičnih veza, kontinuiteta i promjene, rada s povijesnim izvorima i empatijskog razumijevanja.
Analiza udžbenika je pokazala kako se u budućnosti moraju ispoštovati neke osnovne stvari: porazno je da nigdje eksplicitno nije naveden početak Domovinskog rata, a u rijetkim trenucima se u udžbenicima mogu naći adekvatno obrađene teme koje su aktualne i danas u javnim raspravama i novinskim natpisima. Nadalje, cijela materija je previše suha, ispunjena šturim činjenicama, a ponegdje izostaju i konkretni faktografski podatci. Najveće zamjerke autorima idu u smjeru zanemarivanja uzročno-posljedičnih veza kao bitnog koncepta koji utječe na današnje poimanje određenih sukoba na političkoj razini. Ako je jedna od uloga povijesti učiti pojedinca kako da ne radi iste greške, učenici iz pruženih udžbeničkih materijala neće moći produbiti svoje znanje o istome.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
- Krešimir ERDELJA, Igor STOJAKOVIĆ Koraci kroz vrijeme 4 – udžbenik povijesti u četvrtom razredu gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 2015.
- Miroslav AKMADŽA, Mario JAREB, Zdenko RADELIĆ, Povijest 4 – udžbenik za 4. razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2015.
