10. prosinca 2019., je u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest organiziran okrugli stol Franjo Tuđman poslije 20 godina. Za kratki komentar zamolili smo jednog od govornika, dr. sc. Romana Domovića, autora knjige U zasjedi dezinformacija, čije je izlaganje nosilo naslov Dr. Franjo Tuđman – oklevetani državnik.
- Možete li nam reći zašto je naslov vašeg izlaganja upravo takav?
Takav naslov odabran je zato što je riječ o državniku koji je u nepovoljnim okolnostima osamostalio Hrvatsku, vodio obrambeni rat protiv agresora i u njemu izborio pobjedu iz koje je Hrvatska izašla teritorijalno cjelovita. Bilo bi normalno da postoji suglasje da se takvog državnika smatra velikanom. No dijelu ljudi u Hrvatskoj to nije normalno pa su razni ideološki protivnici stvarali lažne konstrukcije na temelju kojih su predsjednika Tuđmana nazivali raznim klevetničkim i drugim negativnim izrazima.
- Koji su ključni detalji izlaganja?
Nedavno je u jednim dnevnim novinama jedan povjesničar izjavio da je “Tuđman danas nepropitivan, osim kod ponekih znanstvenika i novinara”. Da je taj povjesničar proveo barem malo vremena u NSK i listao razne novine i onda nasuprot tome proveo barem malo vremena u arhivima, bilo pisanim bilo digitalnim, onda bi vidio da je predsjednik Tuđman najpropitivanija osoba u Hrvatskoj. S tim da to nije pravo propitivanje, nego dezinformacijske kampanje koje poduzimaju Tuđmanovi ideološki protivnici iz raznih ideoloških kuteva i da je ispravan zaključak onaj koji je u istim tim novinama dao povjesničar Davor Marijan, da je predsjednik Tuđman najoklevetanija osoba u suvremenoj hrvatskoj povijesti.
Lažne konstrukcije iz kojih proizlaze klevete i razni negativni atributi, zapravo su fantazmagorije koje padaju na početnoj razini logičkog i zdravorazumskog razmišljanja, a kamoli kad se naprave kompleksnije analize. Recimo, neki ga nazivaju poticateljem rata, a pobunjenim Srbima nudio je svu silu zakonskih rješenja i pozicija, uključujući kotareve Knin i Glina, prihvatio je apsolutno sve mirovne inicijative međunarodne zajednice u Hrvatskoj i BiH, predlagao vlastite mirovne inicijative, odgađao ratne operacije koliko god je bilo moguće ako je postojala opcija mirnog rješenja te u konačnici mirnom reintegracijom vratio istočnu Slavoniju u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Neki ga zovu kukavicom, a usudio se ići u Beograd u atmosferi puča i prijetnji atentatom, ušao je u okruženi Vukovar kroz kukurzni put i više puta obilazio prvu crtu raznih bojišnica. Neki šire tezu da je prodavatelj i izdajica Vukovara i istočne Slavonije, a Hrvatska je iz rata izašla teritorijalno cjelovita s Vukovarom i istočnom Slavonijom, zatim da je agresor na BiH, a u suradnji s Alijom Izetbegovićem oslobodio je BiH od stvarnog, srpskog agresora itd. Ovakvi kontrasti pogotovo dolaze do izražaja kada se naprave obiljne, pogotovo znanstvene analize. Dobar primjer do koje razine neozbiljnosti je ponekad išla ta dezinformacijska kampanja protiv predsjednika Tuđmana, naslov je iz jednog tjednika iz devedesetih: “Divovski neboder na Medvedgradu gradi se po naredbi s najvišeg mjesta”, popraćen slikom skele na velikoj građevini i tekstom “čudovišno zdanje…”, a zapravo se radilo o obnovi kule na Medvedgradu.
- Što biste poručili za kraj?
Poručio bih da je 20 godina nakon smrti predsjednika Tuđmana već vrijeme da se materijal pomoću kojega se grade prosudbe o njemu, s razine ulično-birtijaških priča, medijskih prepucavanja i politikantskih obračuna, digne na znanstvenu razinu i od tamo vrati u javni prostor. Pa ako netko i dalje misli da predsjedniku Tuđmanu treba dijeliti negativne atribute, neka misli, ali neka to bude na temelju činjenica, a ne lažnih konstrukcija.
FOTO: Hrvatski institut za povijest
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
