Izdvojeno Priče ratnika

INTERVJU Hrvoje Horvat – Hrki “Pisanje pjesama na temu Domovinskog rata mi je terapija”

Gospodine Horvat, hvala Vam što ste pristali na razgovor za Braniteljski.hr. Za početak – gdje ste i kada rođeni?

Hvala Vama što imam čast da, na vašem portalu kojeg rado čitam, mogu reći nešto o sebi. Rođen sam 12. travnja 1970. godine u Slavonskom Brodu.

Gdje ste odrasli, što vam je obilježilo djetinjstvo i mladost?

Odrastao i živim u malom lijepom moslavačkom selu Grabovnica kod Čazme. Završio sam srednju školu, strojarstvo i brodogradnja u Čazmi. Volio sam se sa ostalom djecom i mladima družiti, biti puno vani i igrati nogomet, sanjkati… Tada nije bilo kompjutera i ostale tehnike uz koje danas djeca i mladi provode slobodno vrijeme. Bili smo sretni što smo imali televizor. Volio sam gledati sport na televiziji, rješavati križaljke, čitati knjige, najviše vjerske. Svaku nedjelju i za sve katoličke blagdane išao sam u crkvu i bio ministrant. Nisam imao sreće, dva-tri dana nakon dobivene svjedodžbe o završetku srednje škole, morao sam 20. lipnja 1989. godine na odsluženje vojnog roka. Bio šest mjeseci u Travniku, a ostalih šest mjeseci kod Gornjeg Milanovca. Nakon odsluženja vojnog roka radio sam u jednoj privatnoj firmi u Čazmi do odlaska na ratište.

Koje ste snove sanjali u mladosti, čime ste se bavili? Jeste li imali kakav hobi?

Moji dječački snovi i želje su bili da budem profesionalni nogometaš. Igrao jednu godinu kao junior u za NK “Jedinstvo” iz sela Rečica. Uz igranje nogometa, u školi sam išao na satove šaha, volio rješavati križaljke i ići u kino gledati filmove.

Kada je počeo rat imali ste 21 godinu. Kada ste shvatili da je ratni sukob neizbježan?

Kad su srpski teroristi i četnici počeli stavljati barikade, naoružavati se,  a najviše napadom na policijsku postaju 1. ožujka 1991. godine u Pakracu  i događajima na Plitvicama.

U ljeto 1991. dragovoljno ste se uključili obranu Hrvatske. Koji su vas motivi pokretali?

Stoljetni san nas Hrvata da imamo svoju neovisnu domovinu i da ne budemo drugima sluge i robovi, da ne dozvolimo Srbima da ostvare svoju Veliku Srbiju i da imamo novi “Križni put” Hrvata.

Uz koje ratište vas vežu posebne uspomene dok ste bili pripadnik pričuvnog sastava MUP-a?

Pakračko, osmi, deveti i deseti mjesec 1991. godine kad su Pakrac i Lipik bili u okruženju. Banjalučki korpus i domaći srpski teroristi, kojih je bilo, možda i dvadeset puta više nego nas branitelja, svakodnevno su sa stotinama mina razarali Pakrac, Lipik i okolna hrvatska sela i pokušavali osvojiti grad Pakrac. Pohvalio bih sve branitelje,  koji su junački, s malo municije, protuoklopnih sredstava i ostalog oružja, kad nije bilo struje, vode, a ponestajalo je hrane, obranili grad heroja Pakrac od neprijatelja koji je imao silnu tehniku tenkove, topove, minobacače i ostalo i ono najvažnije tisuće vojnika.

Kako pripadnik Crnih mambi sudjelovali ste u operaciji „Maslenica“. U njoj se vaša postrojba posebno istaknula u obrani Novigrada. Koja su vaša sjećanje na te dane?

Nakon dolaska 20. studenog 1992. godine iz pričuvnog sastava MUP-a u 2. gardijsku brigadu, 1. bojnu “Crne mambe”, to mi je bio prvi teren. Ondje smo u dva tjedna vodili žestoke borbe s najelitnijm srpskim postrojbama, Arkanovcima, Vukovima s Vučijaka, Niškim specijalcima i ostalim njihovim postrojbama, koje su imale desetak puta više vojnika nego što je nas bilo. Mi, Mambe, još neke postrojbe naše 2. gardijske brigade i postrojba mornaričko-desantnog pješaštva “Vanga” iz Pule smo umorni, neispavani, ležeći na kamenjaru, po velikoj hladnoći uspjeli obraniti Novigrad i okolna sela. Uz stotine mina svakodnevno i mnogobrojne napade neprijatelja, mi, iz našeg voda smo u tih dva tjedna bili samo nekoliko sati u hotelu, u Zadru na odmoru i da se istuširamo, jer nas je bilo malo.

Kruna Domovinskog rata i vašeg ratnog puta bila je operacija „Oluja“. Kakav je bio osjećaj napokon krenuti?

Neopisiv, sreća da smo dočekali taj dan, da krenemo i te zle dušmane porazimo, oslobodimo našu voljenu i svetu domovinu Hrvatsku. Hvala dragom Bogu, mojim suborcima i svim braniteljima, uspjeli smo i oslobodili okupirane dijelove naše domovine, tzv. njihovu Krajinu. 

Koja osoba vas se posebno dojmila tijekom rata, možete li se prisjetiti nekog događaja?

Ima mnogo osoba s kojima sam bio na ratištima, koji su me oduševili svojom hrabrošću, posebno moji prijatelji i suborci iz 2. gardijske. Ne mogu se sad sjetiti nekog posebnog događaja i osobe. Pohvaljujem suborce koji su i nekoliko puta ranjavani, još neizliječeni do kraja, vraćali se na bojište. Htio bih pohvaliti naše ratne doktore i doktorice, medicinske tehničare i tehničarke, a posebno doktora Brunu Škurlu i Tonćija Sožu, koji su kad su padale mine, pod pucnjavom bili uz nas prvoj crti, previjali i izvlačili ranjene, izvlačili mrtve branitelje.

Kada se i kako javila vaša ljubav prema pisanju?

U srednjoj školi. Tada sam napisao nekoliko pjesama. Zatim sam pisao 1991. godine u Pakracu, kad sam u stihovima pisao ratni dnevnik. Kasnije, 1995. godine pisao sam ljubavne pjesme. Imao sam pedesetak pjesmama napisanih, nažalost tu sam bilježnicu bacio u peć i spalio, misleći da su pjesme loše, da će mi se ljudi smijati ako će to čitati i da neću više pisati stihove. Od tada nisam pjesme pisao sve do 2011. godine kad sam otvorio profil na Facebooku. Od tada sam napisao oko tisuću pjesama. Tema vjera, branitelji, Domovinski rat i domovina. Vidio sam da osobe vole moje pjesme, posebno branitelji i pisanje pjesama na temu Domovinskog rata mi je terapija, a sretan sam kad vidim da su sretni i oni koji čitaju.

Da vam je stih draži od proze znaju svi koji vas prate, ali najvjerniji pratitelji znaju da ste u stihu čak pisali i dnevničke zapise. Kako to?

U 9. mjesecu 1991. godine u Pakracu, kad je grad bio u okruženju i pitanje je bilo hoćemo li ćemo ga uspjeti obraniti, odlučio sam kroz stihove, svaki dan  malo i na šaljiv način opisati događaje tih dana. Tako da sam tih dvadesetak dana uz stihove naveo i neke podatke o stanju u Pakracu.

Do danas, uz pomoć Udruge ratnih veterana „Crne mambe“, izdali ste zbirku pjesama „Glasovi vječnosti“. U njoj se nalazi puno emotivnih i dirljivih pjesama. Postoji li neka koju biste izdvojili? Kako nabaviti pjesmaricu?

Zahvaljujem mojim suborcima i prijateljima što su 2016. godine tiskali pjesmaricu, posebno prijatelju i  suborcu Mariu koji je odradio lekturu i pripremu za tisak. Ima nekoliko pjesama koje mi se najviše sviđaju, jedna od njih je “U stihovima mojim”. Pjesmaricu se može kupiti u prostoriji udruge “Crne mambe “, Augustina Kažotića 4  u Dugom Selu. Cijena je 30 kuna, ili poslati meni poruku na Facebook.

Vaše stvaralaštvo pratimo putem društvenih mreža. Koji su planovi za budućnost? Hoćemo li uskoro dobiti novu zbirku pjesama?

Pišem na  Facebooku i portalu naše udruge. Ja sam zadovoljan jer mnogo osoba čita moje stihove i dijeli po društvenim mrežama, portalima, zahvaljujem im. Pjesmarice neću tiskati, jer velik je trošak tiska, a od prodaje pjesmarica se ne može vratiti ni uloženi novac za tisak. Danas je teško naći udrugu, osobe koje bih donirale ili platile tiskanje pjesmarica. Nastaviti ću pisati na portalu i Facebooku jer tu puno osoba čita.
Prijatelj Stjepan Huzjak radi kompjuterski “slike-monografije”. Uz moje stihove, pišemo kratak tekst o braniteljima i postrojbama, a stavimo i slike i grbove. On ima želju ako se nađe kakav sponzor da bi tiskali knjigu Monografija o hrvatskim braniteljima i poklanjali obiteljima i rodbini poginulih i umrlih branitelja. Napravljene “slike- monografije” objavljujemo na Facebooku, printamo i poklanjamo obiteljima poginulih branitelja.

Imate li kakvu poruku za naše čitatelje?

Dragi Borna, želim Vama, vašim čitateljima, hrvatskim braniteljima i građankama i građanima naše domovine Hrvatske puno zdravlja, sreće u 2021. godini, sretan i blagoslovljen Božić!

U STIHOVIMA MOJIM

U stihovima mojim piše istina
vjera, ljubav i domovina,
zahvala našim hrabrim braniteljima,
mnogim znanim i neznanim herojima.

Križnom putu Lijepe Naše domovine,
što je stoljećima služila tuđine
i rob raznim osvajačima bila,
mnogo suza i krvi Hrvatska naša je prolila.

Krvavom i paklenom ratu
nove patnje napaćenom Hrvatu
i veličanstvenoj pobjedi nas vitezova,
neovisna i slobodna je domovina ova.

Vjeri u Mariju, Krista i Boga,
jer su Oni čuvari naroda hrvatskoga
Vjera i ljubav nas je spasila
dugo sanjanu slobodu nam poklonila.

U stihovima piše istina,
vjera, ljubav i domovina
živjet’ će vječno, Hrvatska, naša i jedina!

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

O autoru

Borna Marinić

Magistar povijesti, Radno iskustvo stjecao je u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji. Autor je nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Urednik je portala Braniteljski.hr te Facebook stranice Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat, također uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju.