Domovinski rat Izdvojeno

Identificirani posmrtni ostaci Dade Tutića – hrvatskog branitelja ubijenog 1991. u Petrinji

Pod inicijativom Ministarstva hrvatskih branitelja, u srijedu 10. lipnja 2020., identificirani su posmrtni ostaci branitelja Radislava Dade Tutića, još jedne žrtve Domovinskog rata i zločina kod Vile Gavrilović. Dado, tadašnji 24 – godišnjak, kao pripadnik 120. Brigade Hrvatske vojske sudjelovao je u obrani Petrinje. Međutim, sredinom rujna 1991. godine, biva zarobljen sa suborcima i vođen nestalim zbog tada još ne ekshumiranih ostataka.

Petrinja je bila jedna od žarišnih točki Domovinskog rata jer je u njoj, uz hrvatsko, živjelo i brojno srpsko stanovništvo koje se sa svojim političkim predstavnicima početkom 1991. službeno formiralo u Srpsku autonomnu oblast Krajina (SAO Krajina) i otkazalo poslušnost Republici Hrvatskoj. Situacija u Petrinji se počela zakuhavati netom nakon proglašenja suverene i samostalne Republike Hrvatske krajem lipnja,  te su tijekom srpnja i kolovoza 1991. povremeno ispaljivane minobacačke granate iz pravca vojarne JNA “Vasilj Gaćeša” te je napadnuta i Policijska postaja Petrinja. Provokacije su provodile paravojne formacije SAO Krajine – jedinice Teritorijalne obrane Jabukovac i Klinac, u suradnji s JNA. Zbog toga su Zbor narodne garde i snage MUP-a središnje Hrvatske započele sa strožom kontrolom grada i njegovih prilaza. Tenzije su eskalirale 2. rujna kada se dogodio prvi otvoreni napad na hrvatske branitelje. Kako su dobili naređenje da ne uzvraćaju paljbu, hrvatske vojne snage organizirale su obranu prilaza gradu na liniji Župić – Križ – Cepeliš – Hrastovica, potez na kojem se nalazila i Vila Gavrilović – značajna strateška pozicija hrvatskih branitelja s koje se dobro nadgledalo šire gradsko područje. 

Drugi napad na Petrinju, mnogo ozbiljnijih razmjera, uslijedio je 16. rujna. O napadu potpukovnik JNA Petar Mudrinić govori

Dan ranije, oko 22.00 sata nazvao me Tarbuk i rekao da ujutro počinje napad na grad. Sva artiljerija bila je strateški raspoređena. Napad na grad počeo je bez ikakve provokacije policije ili ZNG-a. Razaranje grada trajalo je gotovo deset sati, a u akciji je sudjelovalo oko 1200 ljudi te dvije tenkovske čete. Bila je to prva zajednička akcija vojske i TO.

Većina pripadnika hrvatske vojske je svim naporima branila grad, dok je njih 17 do 25 ostalo na strateškoj poziciji kod vile Gavrilović. Na branitelje koji su ostali kod vile otvorena je pucnjava te su uskoro opkoljeni i zarobljeni. Događaj koji slijedi opisuju svjedoci: tada zarobljeni Dražen Cerjak, Meha Alijagić, Zlatko Martinić i Stjepan Rožanković te osumnjičeni Slavko Drobnjak i svjedoci Ljubiša Čakalo, Nikola Zmijanjac i Željko Drobnjak sa srpske strane. Naime, nakon srpske zasjede, hrvatski branitelji su bili razoružani, primorani razodjenuti uniforme te poleći potrbuške na pod s rukama na zatiljku. Po zapovijedi Dragana Sanadera počela je postupna likvidacija hrvatskih zarobljenika. Streljanje se odvijalo u grupama po tri osobe. Prve dvije grupe su streljane s dva šarca, a po ostalima se pucalo iz tri mitraljeza i pušaka. Uz Cerjaka, Alijagića, Martinića i Rožankovića, bijegom su se uspjeli spasiti još jedino Ivica Barišić i Milan Župan, dok su ostali na mjestu usmrćeni i bačeni u masovnu grobnicu pored spomenute vile. Nedugo nakon navedenog zločina, uslijedio je i treći napad na Petrinju te je 21. rujna pala u ruke pobunjenih Srba

Posmrtni ostaci nepravedno usmrćenih hrvatskih branitelja ekshumirani su iz masovne grobnice tek četiri godine nakon, 26. rujna 1995., tijekom oslobodilačke akcije Oluja. Identificirani su ostaci petnaestero hrvatskih vojnika – Vlatka Bilobrka, Tomislava Bursika, Nikole Dumbovića, Ivice Jelačića, Božidara Kovačevića, Franje Lukačevića, Miše Svobode, Zdenka Grgeca, Nevenka Tomašića, Ivana Cabana, Vladimira Žugalja i Marijana Pečirko. Tom prigodom pronađene su i osobne stvari nestalog Dade Tutića, koje je već onda identificirala njegova žena Davorka, a 29 godina nakon službeno su identificirani njegovi posmrtni ostaci i time Dado postaje zadnja poznata žrtva zločina kod vile Gavrilović.

Iako se u izvještajima svjedoka sa suđenja spominje desetak imena na koja se sumnja da su sudjelovala u počinjenju kaznenog djela protiv čovječnosti, za spomenuti zločin Županijski sud u Sisku je, 3. ožujka 1999., u njihovoj odsutnosti, osudio Dragana i Milu Sanadera te Milana Drobnjaka na zatvorsku kaznu od 20 godina. Podjednaka presuda je, 15. studenog 2000., izrečena i Slavku Drobnjaku. Vrhovni sud RH je potvrdio obje prvostupanjske odluke suda. 

Identificiranjem Radislava Dade Tutića, na Upravi za zatočene i nestale je preostalo sveukupno 1869 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata. Ispraćaj ubijenog Dade odvio se u utorak, 16. lipnja 2020., na sisačkom gradskom groblju. 

 

NASLOVNA FOTO – Smz.hr

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori:
Identificirani posmrtni ostaci hrvatskoga branitelja (2020.) Branitelji.gov.hrhttps://branitelji.gov.hr/vijesti/identificirani-posmrtni-ostaci-hrvatskoga-branitelja/3703, datum objave: 10. lipnja, 2020.
Pejaković, T. (2019.) Petrinja u Domovinskom ratu (1991. – 1995.), Zagreb: Fakultet Hrvatskih studija.
Županijski sud u Sisku (1999.) Sanader Dragan i dr. presuda, broj predmeta: K-27/95.
Županijski sud u Sisku (2000.) Prijepis službenih izvještaja sa suđenju.

O autoru

Žana Jukić

Prvostupnica komunikologije. Na Fakultetu hrvatskih studija specijalizirala je odnose s javnošću i medije. Iskustvo je stekla sudjelovanjem na projektima Društva za medijsku i komunikacijsku kulturu i eSTUDENT-a, stažirajući u Europskom parlamentu te radeći kao radio voditeljica na ULTRI Split.