Domovinski rat Izdvojeno

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo

Osnivanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva započelo je osnivanjem zrakoplovne skupine pri Zapovjedništvu Zbora narodne garde s idejom okupljanja pilota i stručnjaka zrakoplovne struke koji su napuštali redove JNA i stavljali se na raspolaganje postrojbama ZNG-a. Kao i po pitanju drugog naoružanja u tom periodu i ovdje je oprema bila poprilično siromašna, sastojala se od nekoliko privrednih i sportskih aviona koji su dani na korištenje Ministarstvu obrane RH i Hrvatskoj vojsci.

OPREMANJE HRVATSKOG RATNOG ZRAKOPLOVSTVA

Bitan događaj za stvaranje HRZ-a je bilo stupanje Sarajevskog primirja na snagu, 3. siječnja 1992. godine čime je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dobilo dovoljno vremena za dovršavanje preustroja započetog krajem 1991. godine. Zapovijed kojom je 12. prosinca 1991. godine kojom je Zrakoplovni odjel pri Stožeru HV-a postao stožer Hrvatskog ratnog zrakoplovstva se smatra službenim osnivanjem HRZ-a kao zasebne grane Hrvatske vojske. Prvi zapovjednik tada postaje general bojnik Imra Agotić. Dalje, u siječnju 1992. ustrojava se nova Eskadrila lovačke avijacije koja je imala tri odjeljenja, dva u Zagrebu i jedno u Puli iako nisu imali pravi lovački zrakoplov. 4. veljače 1992., pilot Danijel Borović, kapetan u jednoj od lovačkih eskadrila Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva slijeće u Pulu. U Pulu je sletio zrakoplovom MiG – 21 bis nakon što se tijekom jednog od svojih vježbovnih letova na koje je bio raspoređen, uspio odvojiti od svog vođe te sletiti u Pulu gdje je MiG – 21 odmah dobio hrvatske oznake i postao dio 1. Eskadrile lovačke avijacije HRZ-a.

U svibnju 1992. godine HRZ je dobio još dva borbena zrakoplova MiG – 21 bis, na sličan način kao što je i prvi stigao u redove HRZ-a. Piloti Ivandić i Selak su davno prije toga planirali kako će iz Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva prebjeći na hrvatsku stranu sa svojim zrakoplovima. Ta prilika im se i pružila 15. svibnja 1992. godine kada su tijekom zajedničkog leta obojica uspjeli prebjeći na hrvatsku stranu. Ivica Ivandić je sletio na splitsku zračnu luku Resnik, a Ivan Selak na Pleso. Kasnije, zrakoplov kojim je Selak prebjegao dobiva naziv „Osvetnik Dubrovnika“, a zrakoplov Ivice Ivandića „Osvetnik Vukovara“.

U lipnju 1992. godine od hrvatske je zatražena hitna pomoć u opskrbljivanju okupirane bihaćke enklave. Ta ista pomoć je odobrena te su za to predviđeni bili tada dostupni zrakoplovi Antonovi An – 2, većinom iz Mješovite transportne eskadrile, kojima će upravljati piloti iz bivšeg Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek. Nakon jednog neuspjelog pokušaja, dva Antonova koja su poletila iz Lučkog su uspjela dostaviti pomoć u Cazin. Time je uspostavljen prvi zračni most HRZ-a između Zagreba i Cazinske krajine. Mostom je izvršeno ukupno 79 opskrbnih letova . Most prestaje postojati 30. prosinca 1992. godine kada UN raspoređuje svoje promatrače u Lučku, Pulu i Cazin zbog stalnog kršenja zona zabrane leta.

Što se tiče opreme HRZ-a, potkraj 1992. Hrvatska je nabavila transportne helikoptere tipa Mi – 8. Četiri helikoptera Mi – 8 MTV – 1  s oznakama starog Aeroflota su se pojavila u Rijeci odakle su preletjeli u Lučko. Nakon toga, u Lučkom su im se pridružila i dva slovačka Mi – 8 T. HRZ je raspolagao sveukupno s oko 30 helikoptera tipa Mi – 8 u raznim inačicama koji su korišteni za transport materijala i ljudi te izvlačenje i prijevoz ranjenika. Istovremeno s dopremom prvih Mi – 8 na Krk, Glavni stožer Hrvatske vojske je opremljen s četiri McDonnell Douglas MD 500C/D helikoptera. Takav tip helikoptera bio je uglavnom korišten za izviđanje.  Nakon dopremanja u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dobivaju oznake od H – 451 do H – 454.

Nakon toga, početkom 1993. godine, HRZ je opremljen s još četiri Aviasud AE 209 Albatros ultralake letjelice. Osim navedenih helikoptera, Mješoviti zrakoplovni eskadron je raspolagao sa tri Mi – 8 MTV – 1, jednim Mi – 8 T, jednim Cessna 210 N i jednim Schweizer 269 C helikoptera.

U pripremi i trajanju operacije „Maslenica“ u siječnju 1993. se posebno istaknula korisnost nabave transportnih Mi – 8 helikoptera. Piloti iz eskadrile iz Splita i iz eskadrile Lučkog su svojim „osmicama“ su vršili opskrbljivanje na cijeloj bojišnici i prijevoz ranjenika u bolnice. U završnoj fazi te operacije, izvršen je desant pomoću devet helikoptera Mi – 8 čime su zaustavljeni napadi Srpske vojske Krajine.

U isto vrijeme, rezolucijama UN-a su odobreni humanitarni letovi na području Srednje Bosne. Letovi su izvršeni helikopterima Mi – 8 MTV – 1. Glavna zadaća je bila evakuacija ranjenih i bolesnih iz tih područja. Nakon isporuke helikoptera Mi – 8 Armiji BiH, prestalo je trajati jamstvo sigurnosti letova preko područja pod njihovim nadzorom, pa je na helikoptere koji su prevozili pomoć i ranjenike redovito otvarana vatra.

U ljeto 1993. godine započelo je naoružavanje borbenim zrakoplovima. Najprije su stigla dva helikoptera Mi – 24 D, a zatim još devet helikoptera Mi – 24 V i čak 23 MiG – 21 bis, tri MiG – 21 UM, te jedan MiG – 21 US. Svi zrakoplovi su kupljeni od država bivšeg Sovjetskog Saveza odakle su transportnim zrakoplovima dopremljeni u riječku zračnu luku na Krku. Tijekom 1993. nije bilo mnogo borbenih djelovanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Međutim, u rujnu je HRZ dobio zadatak uništiti skladišni kompleks Srpske vojske Krajine. Ti napadi na raketno – topničke postrojbe Srpske vojske Krajine su bili odgovor na njihovo gađanje gradova u dubini Hrvatske. Gađanje hrvatskih gradova je bila reakcija i odgovor na poraz u akciji Hrvatske vojske, „Medački džep“. U izvršavanju zadatka koji je dobilo HRZ jedan MiG je pogođen protuzrakoplovnim oružjem te je pao na području sela Stipan.

Tijekom 1994. borbena djelovanja su se svodila na zračno prevoženje materijala, letove nadzora i zaštite zračnog prostora RH i protupožarno djelovanje. Sve gori položaj bihaćke enklave je doveo do obnove zračnog mosta za Bihać. Pomoć je prevožena helikopterima Armije BiH Mi – 8 i Mi – 17,  a poslije i helikopterima HRZ-a Mi – 8. U jednom takvom letu, nedugo nakon polijetanje s Lučkog, helikopter Armije BiH koji je bio opremljen streljivom i drugom opremom je srušen, a nakon eksplozije se požar proširio na druga dva helikoptera koja su potpuno uništena.

ZAVRŠNE OPERACIJE DOMOVINSKOG RATA I HRVATSKO RATNO ZRAKOPLOVSTVO

„Zima 94“ je zajednička operacija Hrvatske vojske, Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, pokrenuta u prosincu 1994. godine. Cilj operacije je bio smanjiti pritisak srpskih snaga na Bihać. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je u ovoj operaciji svojim transportnim helikopterima prevezlo oko 1500 vojnika i preko 500 tona tereta. Za potrebe operacije planirana su i djelovanja borbenih helikoptera. S tim ciljem su dva helikoptera Mi – 24 V bila premještena u Sinj, no zbog loših vremenskih uvjeta, planirana djelovanja su otkazana.

U operaciji „Bljesak“ kojom je Hrvatska odlučila brzo osloboditi ugroženo područje zapadne Slavonije, HRZ je aktivno sudjelovao. Borbenim zrakoplovima MiG – 21 su izvršeni početni udari po zapovjednim mjestima postrojbi Srpske vojske Krajine, zatvoru Stara Gradiška i topničkim položajima kod sela Gornji Bogićevci. Zrakoplovi MiG – 21 su djelovali i kao lovačka zaštita u dodijeljenim zonama odgovornosti kako bi spriječili protivničke zrakoplovne aktivnosti. Helikopteri Mi – 24 su bili razmješteni oko Požege i Gašinaca kako bi se omogućilo pravodobno djelovanje borbenih helikoptera. Korišteni su za napade na oklopne ciljeva i za podršku kopnenim snagama, za potragu i spašavanje te elektronsko izviđanje. Važnu ulogu su imali i transportni zrakoplovi koji su osiguravali stalnu dopremu potrebnih sredstava i ljudstva i zbrinjavanje ranjenika.

U pripremi operacije „Ljeto 95“ na helidrom u Sinj su izmještena tri borbena helikoptera Mi – 24 zajedno s pet posada. Tijekom operacije su izvršili značajan broj borbenih djelovanja kojima su davali blisku vatrenu podršku kopnenim snagama.

  1. kolovoza 1995. je započela operacija „Oluja“ u kojoj su glavne zadaće HRZ-a bile ostvarivanje prevlasti u zračnom prostoru , sprječavanje djelovanja srpskog zrakoplovstva, ometanje sustava veza. Borbenim zrakoplovima i helikopterima je trebalo vršiti paljbenu podršku postrojbama Hrvatske vojske, a transportnim zrakoplovima i helikopterima omogućiti brzu dopremu materijalno – tehničkih sredstava i evakuaciju ranjenika.

Već rano ujutro 4. kolovoza, zrakoplovi MiG – 21 su neutralizirali radio – relejna čvorišta na Petrovoj gori i izvršili napade na zapovjedna mjesta, a idući dan su uništili neprijateljsko središte veze na Zrinskoj gori. Daljnja djelovanja su bila usmjerena na uništenje neprijateljskih otpornih točaka i sredstava tehnike i potporu kopnenim snagama HV-a. Dva zrakoplova MiG – 21 su napadom na aerodrom Udbina spriječili daljnje izvlačenje opreme. Helikopteri Mi – 24 smješteni u Sinju su djelovali uglavnom na Južnom bojištu kao potpora kopnenim snagama, a oni smješteni na Plesu su uništavali srpske položaje na Baniji i Kordunu.

Tijekom operacije „Oluja“ izvršeno je čak 235 letova. Najviše je izvršeno letova helikopterima Mi – 8 kojima je prevezeno 485 ljudi i oko 85 tona tereta, zatim borbenih letova zrakoplovima MiG – 21 i letova u svrhu lovačke zaštite i protuzračne obrane. U borbenim djelovanjima je oštećeno 11 zrakoplova MiG – 21, a samo jedan teže.

U završnim operacijama u BiH također su korišteni borbeni helikopteri Mi – 24 koji su izvršili preko 50 borbenih letova tamo. Helikopteri su korišteni kao potpora kopnenim snagama u svladavanju jačih otpornih točaka neprijatelja. U operaciji „Maestral“ uništena su dva hrvatska helikoptera Mi – 24 V. Zrakoplovi MiG – 21 nisu imali bojna djelovanja već su služili kao lovačka zaštita borbenih helikoptera.

 

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

  1. Aralica T., Čopec R., Jeras M., Kinjerovac Z., Haraminčić Z.; Sto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj; Hrvatska povijest; Zagreb, 2012.
  2. Jereb V., Frka D.; Hrvatski zrakoplovi; Carski Husar; Zagreb
  3. Vojna povijest; Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u Oluji: Sva djelovanja protiv “Srpske vojske Krajine” 1995.; 2014.; https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/hrvatsko-ratno-zrakoplovstvo-u-oluji-sva-djelovanja-protiv-srpske-vojske-krajine-1995-958718

O autoru

Marijana Dangubic

Rođena 1.9.1992.u Dubrovniku. Magistrica je politologije, smjer nacionalna sigurnost i medjunarodni odnosi. Voli druzenja s prijateljima, čokoladu i putovanja. Od rujna 2018. aktivna članica udruge Rast i novinarka na portalu braniteljski.hr