Hrvatski ratni sanitet – II. dio

Kao što smo najavili u prvom članku o hrvatskom ratnom sanitetu, u ovom ćemo dijelu govoriti više o ulozi, organizaciji i djelovanju GSSRH – Glavnog sanitetskog stožera RH.

Već smo napomenuli kako je razvoj hrvatskog ratnog saniteta tekao usporedno s uspostavljanjem borbenih jedinica MUP-a i Zbora narodne garde. Međutim, nakon osnutka Hrvatske vojske, povećao se broj aktivnih hrvatskih branitelja na bojištima, a time i potreba za većim brojem kadra koji će Hrvatskoj vojski omogućiti sanitetsku potporu. Zbog toga je, u skladu s potrebama na bojištu, krajem 1991. godine osnovan Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske.

GSSRH se od dosadašnjih oblika ratnog saniteta razlikovao po tome što je uvedena potpuna organizacija saniteta utemeljena na civilnom zdravstvu, a njezini su pripadnici zaduženi za pružanje zdravstvene zaštite svim postrojbama HV-a.

GSSRH bio je organiziran u Odjele i Službe, kako je prikazano u nastavku:

• Odjeli za:

1. preventivnomedicinsku zaštitu (PZE),
2. Mobilne kirurške ekipe (MKE),
3. evakuaciju ranjenika,
4. zbrinjavanje ranjenih,
5. toksikologiju i ionizirajuća zračenja,
6. psihijatriju,
7. informiranje i istraživanje,
8. donacije.

• Službe za:

1. opće poslove,
2. sanitetsku taktiku i kontrolu,
3. servisiranje medicinske opreme,
4. transport,
5. prijem i distribuciju lijekova i opreme,
6. osiguranje.

Vođenje i zapovijedanje Glavnim sanitetskim stožerom RH pripadalo je predsjedniku GSSRH; zatim zapovjedniku i dozapovjedniku GSSRH; načelniku operative i načelniku logistike; pročelnicima Odjela te voditeljima Službi. Prvim zapovjednikom GSSRH imenovan je dr. Ivo Prodan, koji je kasnije dobio čin general-bojnika zbog zasluga tijekom Domovinskog rata.

GSSRH odmah po osnivanju započeo je s prevođenjem djela iz područja zbrinjavanja ratnika i stradalnika u ratu, a isto je tako započela i edukacija vojnika u područjima prve pomoći i samopomoći. U sklopu pripreme za totalni rat, GSSRH izradio je plan kojim se sve bolnice prenamjenjuju u ratne, a kao glavna bolnica određuje se ona daleko iza linije dodira. Utvrdili su se planovi evakuacije, a tijekom lipnja 1991. godine intenzivno su se skupljala i nabavljala ratna materijalna i tehnička sredstava, uz paralelnu edukaciju pripadnika o hitnoj ratnoj kirurgiji. Uz to, kako bi se za sve stradalnike omogućila optimalna zdravstvena skrb, GSSRH priređuje priručnik koji će poslužiti ujednačavanju postupaka i unaprjeđivanju zdravstvene skrbi u ratnim uvjetima.

Osim toga, u zdravstvenu skrb uvodi se ešalonski pristup, kojim se kadar razvrstao na različite razine s ciljem maksimalnog iskorištavanja snaga, sredstava i vremena:

• I. ešalon – bolničar pruža osnovnu hitnu pomoć; vrši se evakuacija ranjenika s linija bojišta do sanitetske postaje;
• II. ešalon – u sanitetskoj postaji vrši se trijaža ranjenika te liječnički tim pruža prvu pomoć;
• III. ešalon – ranjenik se zbrinjava i obrađuje u zdravstvenoj ustanovi u blizini bojišnice ili ratnoj bolnici s kirurškim timovima;
• IV. ešalon – ranjenik u bolnici (ustanovama tercijarne zdravstvene skrbi) prima konačnu skrb i rehabilitira se.

Ovakva organizacija održala se sve do svibnja 1992. godine, kada se pod ravnanjem GSSRH unutar HV-a razvio vojni sanitet, što je rezultiralo odvajanjem prvog ešalona iz GSSRH.

Proširenjem rata na BiH, dio djelatnika GSSRH-a odlazi u rodnu BiH te osniva Glavni sanitetski stožer Herceg-Bosne po uzoru na organizaciju hrvatskog saniteta.

GSSRH tijekom 1992. i 1993. godine uglavnom obavlja djelatnosti sanacije stanja u zdravstvu te na ugroženim područjima. Krajem 1993. godine, nakon reorganizacije MUP-a i policijskih postrojbi, članovi I. ešalona GSSRH te članovi Mobilnih kirurških ekipa statusno postaju pripadnicima policijskih postrojbi. Također se započinje s pripremama reagiranja na akcidentalna stanja i elementarne nepogode (masovne nesreće, sabotaže, buduća ratna zbivanja i slično).

Predsjednik GSSRH zatim vrši preimenovanje u Krizni stožer Ministarstva zdravstva RH, uz zadržavanje organizacijske strukture GSSRH. Istovremeno je smanjen broj aktivnih djelatnika Kriznog stožera, koji zatim sudjeluje u operacijama “Bljesak”, “Ljeto ‘95”, “Oluja” i “Maestral” te s velikim uspjehom organizira, provodi i suočava se s izazovom tijekom odvijanja navedenih operacija, ali i normalizacijom stanja na područjima nakon odvijanja operacija.

U konačnici se može zaključiti kako je unatoč nizu problema s kojima se na početku rata susretao (nepostojanje saniteta, nedostatak kadra, opreme, materijala, jedinstvene organizacije), GSSRH odigrao ključnu ulogu u hrvatskom ratnom zdravstvenom sustavu te uspješno prilagodio civilne sustave ratnim zahtjevima tijekom Domovinskog rata. Pri tome je vrlo važno naglasiti kako su zdravstvene službe i djelatnici dali velik doprinos u organizaciji i funkcioniranju GSSRH, a osim toga su bili podrška i potpora hrvatskim braniteljima koji su se izborili za samostalnu i neovisnu Hrvatsku.

FOTO: Cvitanović, H. i sur. Ratno zdravstvo u Karlovcu za vrijeme Domovinskog rata.