Domovinski rat Povijest

Hrvatski ratni sanitet – I. dio

Napisao/la Ines Herceg

Kroz nekoliko članaka prikazat ćemo osnivanje i djelovanje saniteta u Domovinskom ratu, koji je uz hrvatske branitelje podnio najveći teret tijekom velikosrpske agresije.

Prije početka rata, Hrvatska je imala organiziranu zdravstvenu službu sukladno tadašnjim standardima Jugoslavije.

Prvi višestranački izbori i proglašenje neovisnosti RH 1990. godine potaknuli su niz zbivanja koji će posljedično dovesti do velikosrpske agresije na Hrvatsku. Pobune srpskog stanovništva te naklonost JNA velikosrpskoj politici ukazale su na to da Hrvatska neće moći računati na zajedničku vojsku i sanitet (sada već bivše države) te da će se rat proširiti na područje cijele Hrvatske.

Stoga se već sredinom rujna 1990. godine započinje s planiranjem ustroja ratnog saniteta, a njegov razvoj teče usporedno s uspostavljanjem borbenih jedinica MUP-a i Zbora narodne garde te se nastavlja u jedinicama HV-a.

19. prosinca 1990. godine osniva se štab zdravstva Republike Hrvatske, u skladu sa sve više problema s kojima se zdravstvo susretalo:

  • proširenje agresije te posljedične migracije stanovništva
  • gubitak zdravstvenog materijala, opreme i kapaciteta na područjima pod agresijom
  • prometna izolacija pojedinih dijelova Hrvatske
  • odljev djelatnika u zdravstvu s ugroženih i slobodnih područja na agresorsku stranu ili u treće zemlje (najkritičnije je bilo u Gospiću, Stanici hitne medicinske pomoći u Osijeku, Pakracu, Petrinji i Novoj Gradiški).

Odmah nakon ustroja, štab je započeo s intenzivnim radom, a dodatan problem predstavljali su financijski izazovi (manjak novca kočio je nabavu materijala i opreme); JNA koja je blokirala postojeće zalihe i materijale te europsko tržište, koje je novonastaloj državi Hrvatskoj onemogućavalo nabavu veće količine materijala.

Kao važan dio štaba zdravstva, 4. veljače 1991. godine uspostavljene su Mobilne kirurške ekipe. Nakon toga, štab zdravstva postaje štabom saniteta, unutar kojeg djeluju Odjel za Mobilne kirurške ekipe, Odjel za evakuaciju ranjenih te Odjel za transport. Velik doprinos u ovom razdoblju, u kojem je kronično nedostajalo materijala i opreme, dala je hrvatska dijaspora nesebičnim donacijama za hrvatsko ratno zdravstvo.

Nakon prelaska Zbora narodne garde pod okrilje Ministarstva obrane, štab saniteta postaje Glavnim štabom saniteta Republike Hrvatske (GŠSRH), a osim organizacijskog napretka, tada počinje i rast kapaciteta dragovoljaca koji su se željeli staviti na raspolaganje Domovini.

Osnutkom Hrvatske vojske, sredinom rujna 1991. godine iz GŠSRH-a razvija se Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske (GSSRH), a njegovi članovi i suradnici pružaju zdravstvenu zaštitu svim pripadnicima postrojbi oružanih snaga Republike Hrvatske. U sljedećem ćemo članku više pisati o organizaciji i funkcioniranju GSSRH jer je jedinstven primjer načina i područja djelovanja u svijetu koji je za vrijeme Domovinskog rata postigao nevjerojatne rezultate u zbrinjavanju stradalnika, pogotovo s obzirom na teške uvjete u kojima se razvijao.

FOTOCvitanović, H. i sur. Ratno zdravstvo u Karlovcu za vrijeme Domovinskog rata 1991.-1995. Acta med-hist Adriat. 2010; 8(1); 119-134.

REFERENCE:

  1. Zlatar, M. Usporedba učinkovitosti hrvatskog integralnog zdravstva i drugačijih organizacijskih modela u zbrinjavanju ranjenika [disertacija]. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2012.
  2. Ljubičić, M., Dešković, S., Baklaić, Ž., Medved, I., Golem, A. Z. Glavni sanitetski stožer – osnivanje, uloga i rad. Hrvatski časopis za javno zdravstvo. 2006.: 7(2): 1-8.
  3. Hrvatski vojnik. Broj 22: godina II; 1992.
  4. Hebrang, A., Henigsberg, N., Golem, A., Hrabač, P. Ocjena učinkovitosti modela integralnog sustava u sanitetu Domovinskog rata. Zbornik 2. hrvatskog kongresa vojne medicine. Zagreb, 2005.