Tijekom Hrvatskog narodnog preporoda događala su se mnoga revolucionarna zbivanja ali hrvatski teritorij ipak nije postao cjelovit. Štoviše, Riječkom krpicom Rijeka dolazi pod mađarsku vlast, a u Dalmaciji se vodi politička borba narodnjaka i autonomaša koji su naklonjeni talijanskim zemljama dok je Vojna Krajina sjedinjena s ostatkom Hrvatske.
Kada je završio Prvi svjetski rat i kad se raspala Austro-Ugarska, hrvatski teritorij je ušao u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, monarhiju koja je obuhvaćala područja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Istra, Cres, Lošinj, Lastovo, Rijeka i Zadar ostali su van granica SHS i potpali su pod talijansku vlast Rapalskim ugovorom.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, dio današnjeg područja Republike Hrvatske bio je unutar granica Nezavisne Države Hrvatske. Vlast NDH, koja je prijateljevala s Italijom i Njemačkom, nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, u travnju 1941., morala je Italiji prepustiti skoro sve hrvatske otoke, Split, Šibenik, Trogir i dio dalmatinskog zaleđa te pretežni dio hrvatskog teritorijalnog mora. Međimurje i Baranju je sebi pripojila Kraljevina Mađarska kojoj NDH nije priznala pripojenje Međimurja ali nije imala nikakvog načina da Mađarskoj oduzme hrvatski teritorij. Granica prema Srbiji označena je crtom stare granice između Austro-Ugarske i Srbije. Istočni dio Srijema je nominalno bio dijelom NDH, ali ga je iz vlastitih sigurnosnih i strateških razloga Treći Reich držao pod svojom upravom.
Granica prema talijanskoj marionetskoj Kraljevini Crnoj Gori određena je dogovorom s Italijom. Time je Italija izravno priključila južni dio Konavala s Prevlakom i mjestom Gruda anektiranom području Boke kotorske.
Nakon Drugog svjetskog rata, hrvatske zemlje ulaze u Drugu Jugoslaviju. U to vrijeme formiran je ZAVNOH, čije će odluke imati presudno i dalekosežno značenje u obrani hrvatske državnosti te biti ustavno-pravni temelj suvremene Republike Hrvatske. Nakon što se puk Istre koji je sudjelovao u NOB-u protiv fašističke Italije izjasnio za sjedinjenje s Hrvatskom (“u Jugoslaviji”, dodano je u drugoj od tih odluka nakon konzultacija s predstavnicima ZAVNOH-a), vojne snage komunističke Jugoslavije u okrilju pobjedničke savezničke koalicije zauzele su područje Istre, Rijeke, Zadra te otoka Cresa, Lošinja i Lastova koji su nakon Prvog svjetskog rata bili pripali Italiji. Ugovorom o miru s Italijom iz 1947. godine, kojeg su potpisale sve sile pobjednice koje su ratovale protiv Italije, pripali su NR Hrvatskoj Zadar, Rijeka, otoci i veći dio hrvatske Istre. Dio Istre od rijeke Mirne prema sjeveru pripao je državici Slobodni Teritorij Trsta. Uz sudjelovanje SAD, Velike Britanije, Italije i Jugoslavije sklopljen je u Londonu 1954. godine Londonski sporazum kojim je Slobodni teritorij Trsta prestajao postojati.
Nakon pada komunizma u Europi i prestankom postojanja Jugoslavije, zajednice jugoslavenskih zemalja, Hrvatska se po prvi put u svojoj povijesti osamostalila kao zasebna cjelina, teritorijalno ujedinjena i međunarodno priznata. Međutim, u agresiji koja je uslijedila, Republika Hrvatska morala je krvavo braniti svoje granice. Od 1991. počeli su žestoki napadi na točkama žarišta srpskih pobuna pa se tako hrvatski teritorij našao ugrožen. Banovina, dio istočne i zapadne Slavonije, Like i Korduna te dalmatinske Zagore našao se pod srpskom vlašću, odnosno pod kontrolom tzv. Republike Srpske Krajine ili SAO Krajine. Republika Srpska Krajina bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije. Većinu teritorija oružane su snage Republike Hrvatske oslobodile tijekom 1995., dok je ostatak područja u hrvatskom Podunavlju mirno reintegriran u hrvatski pravni sustav 1998.
Pitanje granica je uvijek pomalo škakljivo i tiče se više aspekata kao što su povijesne okolnosti, kulturološka obilježja, pitanje nacionalnosti i vjeroispovijesti. Danas Hrvatska graniči sa 6 zemalja, s Italijom Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Mađarskom, Srbijom, Crnom Gorom, a granice Republike Hrvatske mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora i to 2/3 većinom glasova svih zastupnika.
FOTO: Wiki
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Šišić Ferdo, Povijest Hrvata (Pregled povijesti hrvatskog naroda), drugi dio; 1526-1918. Zagreb 2004.
