Domovinski rat Izdvojeno

Hrvatska oklopna vozila iz Domovinskog rata (II.)

Kao što smo spomenuli u prvom članku o oklopnim vozilima, u Hrvatskoj je u periodu od 1991. do 1995. izgrađeno preko 250 improviziranih oklopnih vozila. Razlog tako velikom broju izgrađenih vozila krije se u nedostatku vojne opreme općenito na početku Domovinskog rata, te uvođenju embarga na isporuku oružja i vojne opreme na području Jugoslavije. U prvom smo dijelu opisali neka oklopna vozila kao što je prvo hrvatsko oklopno vozilo “TIN”, sanitetska oklopna vozila, Majsan i dr., a u tekstu koji slijedi donosimo još neka od improviziranih oklopnih vozila izgrađenih u Hrvatskoj na početku Domovinskog rata.

SV. JURAJ

Podvozje za ovo vozilo je bio kamion tipa Tatra – 138 dobiven od Hrvatskih cesta. Vozilo je izgrađeno u svrhu dopreme hrane i municije i izvlačenja ranjenika na području opkoljenog Topuskog. Sveti je Juraj bio u sastavu 3. bojne 2. gardijske brigade „Grom“ smještene u Dugoj Resi. Oklop je bio sendvič tipa s čeličnim limovima debljine 5 mm između kojih je bio pijesak. Oklop je štitio od puščanih zrna kalibra do 12,7 mm, a težina vozila je bila 35 tona. Mogao je prevesti 25 do 30 gardista s opremom i naoružanjem. Nakon što je 2.gardijska brigada premještena u Trstenik vozilo je parkirano te je tijekom napada na Karlovac prevrnuto i oštećeno granatom.

HRVATINA

Ovaj oklopnjak je izgrađen u riječkom 3.maju na Kantridi, odnosno pogonu Dizel Motorne Proizvodnje. Podvozje vozila bio je kamion tipa TAM-190 T15B dobiveno od riječke Čistoće. Oklop vozila je bio izrađen od brodskog lima te je imao kupolu s mitraljezom M 53 7,9 mm. U studenom 1991.godine predano je snagama ZNG u Čavlima te se vozilo koristilo u Rijeci, a zatim u Lici.

SOKOL 1, 2 i 3

Poduzeće Jamnica je dalo svoja tri kamiona tipa Zastava 640 za izgradnju oklopnih vozila. Vozila koja je dala Jamnica su se odvela u servis za popravak motornih vozila Borongaj u Zagrebu gdje su djelatnici servisa dalje izgradili oklopne transportere. Vozila su bila namijenjena prijevozu pješaštva na bojišnice, a dobili su imena Sokol 1, Sokol 2 i Sokol 3. Oklop vozila bio je izgrađen od čeličnog lima unutarnje debljine 5 mm, te vanjske debljine 8 mm. Ukupna težina praznog vozila je iznosila 4,5 tona, a težina nadogradnje je bila 3,3 tone. Oklopno vozilo Sokol 1 je sudjelovalo u izvlačenju branitelja iz tvornice „Jamnička kiselica“, nakon čega se koristilo na bojišnici uz rijeku Kupu. Poslije je prebačen na bojišnicu oko Lipika i Pakraca. Sokol 3 je sudjelovao u blokadi vojarne u Jastrebarskom, a zbog svoje teške čelične konstrukcije i nesigurnosti prijevoza u zimskim vremenskim uvjetima, bio je korišten uglavnom za dostavu hrane. Poslije je smješten u krugu vojarne u Jastrebarskom.

JANAFOVA OKLOPNA VOZILA

U pogonu Janaf-a sveukupno je oklopljeno 18 vozila, točkaša i gusjeničara.

Neki od točkaša oklopljenih u Janaf-u: Unimog -1 i Unimog -2 su oklopnjaci nastali od kamiona Unimog S404. Unimog -1 je nazvan „Tomislav“ te je predan snagana MUP/ZNG u srpnju 1991. Tek naknadno je na njega montirana kupola s mitraljezom DŠK 12,7 mm. Unimog – 1 je korišten kod Sunje i Komareva, te se danas nalazi ispred zgrade Janaf-a kod Crnca. Treći točkaš koji je nastao oklopljavanjem kamiona Unimog S404 je imao potpuno oklopljenu kabinu, a u teretni prostor je smješten top M75 20 mm.  Još jedan točkaš koji je izašao iz tvornice Janaf-a je oklopljeni Land Rover 4×4 koji je imao bestrzajni top 82 mm i korišten je u sastavu 57. samostalnog bataljuna.

Gusjeničari: Oklopljeni gusjeničari nastali su korištenjem starih artiljerskih traktora koji su prodani šumarijama. Većina onih koje je Janaf uspio nabaviti bili su sovjetskog tipa M-2. Za oklop tih vozila su korišteni jednostruki limovi različitih debljina. Vozila su prepravljena tako da je iza kabine bio transportni dio za ljudstvo i materijal. U početku nisu ugrađivane kupole, no na kraju su svi osim jednog imali kupolu s mitraljezima i to uglavnom sovjetskim NSV 12,7 mm. Kupole su napravljene u INA Petrokemiji Kutina. Jedini gusjeničar koji nije imao kupolu je imao bestrzajni top. Među gusjeničarima Janaf-a poznat je onaj popularnog naziva „Šerman“ koji je dobio ime prema tenku koji je imao sličan hodni dio. Podvozje ovog oklopnog vozila je bio američki traktor tipa M4 High Speed Tractor, a naoružan je trocjevcem 3x20mm na stražnjem dijelu vozila.

OSA (Oklopljen sanitetski autobus)

Zagrebački ZET, odnosno radnici ZET-a koji se nisu pridružili ZNG  svoj su doprinos u obrani zemlje dali tako što su napravili modifikaciju tri autobusa za potrebe same ZNG. Autobuse tipa Ikarus IK – 115 modificirali sunu sanitetska oklopna vozila tako što su lim debljine 8 mm montirali iznutra. Vozila su nazvali OSA 100, OSA 101 i OSA 102. Prvi tako modificirani autobus bio je predan 5. rujna 1991.godine. Autobus OSA 102 se danas nalazi u Vojnom muzeju u Zagrebu.

RUŽA HRVATSKA

Oklopno vozilo nazvano Ruža Hrvatska je izgrađeno u varaždinskom Varteksu, a podvozje vozila je činio kamion poznat kao „njuškaš“.

MAMUT 1

Poznat po nesretnoj pogibelji 11 gardista u okolici Pakraca, kod Kusonja. Osnovu vozila je činio kamion tipa TAM – 260 T 26.

MIKEŠ

Oklopno vozilo je izrađeno u virovitičkoj tvornici Tvin u svega 10 dana. Osnovu vozila je činilo vozilo tipa FAP -13 koje se koristilo za prijevoz namještaja. Lim koji je korišten u izgradnji oklopa je dovučen iz Slovenije, a lim na oklopu je sa strane bio debljine 12 mm, a sprijeda i straga 20 mm.

TORPEDO 130

Prvi vojni kamion čija se proizvodnja pokreće 1992. godine u riječkoj tvornici „Torpedo“. Podvozje vozila je bio kamion TAM 110. Snaga ugrađenog motora je bila 97 kW što predstavlja veću snagu u odnosu na originalno vozilo TAM 110. Ukupna težina vozila je iznosila 4,5 tona, a razvijao je brzinu do 100 km/h. Osim tereta, vozilo je moglo prevoziti 12 osoba. Nosivost vozila bila je 2,5 tone po cesti ili 1,5 tonu po terenu, te je imalo mogućnost vući i prikolicu mase 2,5 tone na cesti ili 1,8 tona na terenu. Ovaj kamion je bio predviđen za vožnju u svim klimatskim uvjetima i po svim terenima, tako je moglo podnijeti temperature od -30 do +40 stupnjeva Celzijusa te je mogao proći vodom dubine oko 1 metar.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

  1. Jereb Vojislav, Spencer David; Improvizirana oklopna vozila 1991.-1995.; Biblioteka Hrvatska ratna povijest; Adamić Digital Point; Rijeka, 2002.
  2. Gajdek Đuro, Pokorny Snježana; Čime smo branili Hrvatsku u Domovinskom ratu 1991.; Narodna Knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak; Zagreb, 2013.
  3. Vojna povijest; Ručno rađena vozila iz Domovinskog rata; 2015. ; https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/rucno-radena-vozila-iz-domovinskog-rata-hrvatska-vojska-1021630
  4. Kužić K.; Hrvatska tehnička enciklopedija; Oklopna vozilima na hrvatskim prostorima; Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2016.; http://tehnika.lzmk.hr/oklopna-vozila/

O autoru

Marijana Dangubic

Rođena 1.9.1992.u Dubrovniku. Magistrica je politologije, smjer nacionalna sigurnost i medjunarodni odnosi. Voli druzenja s prijateljima, čokoladu i putovanja. Od rujna 2018. aktivna članica udruge Rast i novinarka na portalu braniteljski.hr