Domovinski rat Izdvojeno

Hrvatska oklopna vozila iz Domovinskog rata (I.)

Od 1991. godine pa nadalje, tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je izgrađeno preko 250 improviziranih oklopnih vozila. Tako veliki broj vozila izgrađen je kao posljedica nedostatka vojne opreme kao i otežane nabave vojne opreme i oružja na početku rata. Hrvatska se našla u takvoj situaciji nakon donošenja Rezolucije 713 Vijeća Sigurnosti UN-a kojom je donesena odluka o embargu na isporuku oružja i vojne opreme Jugoslaviji. Republička Teritorijalna obrana predala je većinu svog naoružanja JNA s ciljem sprječavanja sukoba no to je samo dovelo Hrvatsku u podređeni položaj na početku sukoba te je bila primorana započeti vlastitu proizvodnju oružja. U nabavi oružja i vojne opreme najteže je bilo doći do težeg naoružanja poput oklopnih vozila pa se Hrvatska okrenula izgradnji vlastitih improviziranih oklopnih vozila koristeći kao podvozje sve što je bilo dostupno i što je moglo poslužiti toj svrsi – traktori, kamioni, vlakovi, autobusi… O nekim oklopnim vozilima iz tog perioda dostupno je mnogo podataka dok se o nekima zna samo ponešto ili postoje samo fotografije iz tog vremena. U tekstu koji slijedi donosimo neka od hrvatskih oklopnih vozila i ono što je o njima poznato.

TIN (HOT – 001)

Prvi hrvatski improvizirani oklopnjak izgradila je firma Dalmacija – tvornica ferolegura iz Dugog Rata, a značajnu ulogu je imao u borbenim djelovanjima 4. gardijske brigade. Izrada oklopnjaka započela je po uzoru na damper tipa BK – 20 proizvodnje Braće Kavurić. Vozilo je dobilo naziv „TIN“, prema akronimu „Tuđman i Narod“, a službena oznaka vozila glasila je HOT – 001 (Hrvatski oklopni transporter).

Oklop na vozilu imao je vanjski lim debljine 12mm, dok je unutarnji bio debljine 4mm. Gume vozila punjene su pjenom protiv ispuhivanja u slučaju probijanja, a razmak između unutarnjeg i vanjskog lima bio je ispunjen kvarcnim pijeskom i vatrootpornim betonom. Vozilo je prvotno bilo plave boje, a zatim je pretvoreno u maskirno. Korišten je u zadarskom zaleđu gdje je i uništen prilikom napada JNA kod sela Briševo.

Nakon TIN-a, Dalmacija – tvornica ferolegura izgradila je još dva oklopna vozila koja su bila opremljena okretnom kupolom s mitraljezom, a nazvani su HOT – 011 i HOT – 111.

HT (Hrvatski transpoter)

Brodosplit je, potaknut događanjima, odlučio izgraditi seriju od oko 15 oklopnih vozila. U izgradnji su koristili materijale iz Dugog Rata te pokušali otkloniti nedostatke HOT-a. Kao osnovu su koristili vozila poput kamiona Scammel na koja su dodali oklop, zatim Magirus, a najviše ih je izgrađeno pregrađivanjem teških Tamova. Većina vozila je isporučena 4. brigadi, a jedan je korišten i u 114. splitskoj brigadi.

Oklop na vozilima bio je „sendvič“ tipa s limom debljine 6 i 8 mm, a kao i kod TIN-a, prostor između njih bio je ispunjen kvarcnim pijeskom i betonom. Težina praznog vozila bila je 22,2 tone, te je oklop vozila mogao štititi od pješačkog naoružanja do kalibra 12,7 mm. U vozilu je bilo mjesta za sveukupno 14 osoba s kompletnim naoružanjem i opremom.

OKLOPNI VLAK

U ljeto 1991. godine u Brodosplit je dovedena Lokomotiva tipa HŽ 664 (Kenedijevka) s dva vagona s namjerom da ih se oklopi.  Nakon dovršetka izrade oklopa za vlak, težina lokomotive je bila oko 130 tona, dok su vagoni težili oko 40 tona svaki. Na krovu vlaka su postavljene kupole s mitraljezima Browning 12,7 mm, te su napravljeni i izlazi za nuždu s dvije strane i u podu. Unutarnji lim je bio debljine 8 mm, vanjski 6 mm, a nosivost vlaka je bila oko 40 tona. Ovako oklopljen vlak ipak nije bio korišten u borbenim zbivanjima.

MAJSAN

Oklopno vozilo izgrađeno u Brodogradilištu Inkobrod u Korčuli u listopadu 1991. godine. Vozilo je nastalo u doba najveće agresije na Dubrovnik, te je izgrađeno kao odgovor na te napade. Majsanom su upravljali policijski službenici, te je na njemu bio postavljen grb MUP-a RH. Ime je dobilo prema otočiću u blizini Korčule na kojoj je izgrađeno. Podvozje vozila vjerojatno je bio kamion tipa TAM – 260 T26. Na području Dubrovnika, ovaj oklopnjak je služio za prijevoz i evakuaciju. Tijekom noći evakuacija se odvijala na relaciji Dubrovnik – Mokošica, a tijekom dana u smjeru Belveder. Nikada nije bio do kraja uništen, najviše su mu stradavale gume, ali nikada nije izbačen iz borbe. U završnim operacijama oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog područja, Majsan je korišten za nadzor granica RH. Restauriran je 2009. godine te je izložen kao eksponat u parku Batala u Dubrovniku.

BIB

Riječki Bimont izgradio je dva slična oklopna vozila pod nazivom BiB Mk.1 i BiB Mk.2. Prvi je izrađen od kamiona TAM – 5000 i nazvan je „Tomo“. Na podvozje je montiran oklop s kupolom od materijala koji je bio kupljen u skladištu obližnjeg Brodomaterijala. U izgradnji drugog vozila su otklonjeni nedostaci prvoga. Podvozje vozila je bio civilni kamion TAM – 110 T10, a nazvan je „Mark 2“ te predan 128. brigadi. Korišten je u Lici, te je nakon rata prebačen u Vojni muzej u Zagrebu.

OKLOPLJENO SANITETSKO VOZILO

Tvornica autobusa Zagreb (TAZ) je nakon što se pokazalo da postojeća sanitetska vozila ne mogu zadovoljiti potrebe na ratištima, izradila projekt oklopnog sanitetskog autobusa. Prvi primjerak je kao podvozje imao autobus FAP4420 te je korišten i za evakuaciju ranjenika iz Vukovara 1991. godine.  Autobus je imao 24 ležeća mjesta za ranjenike i još za dva člana medicinskog osoblja. Nakon prvog vozila, izrađena je serija od 10 oklopnih vozila koji su kao osnovu imali autobus TAM 161. Oplata je napravljena od sendvič oklopa, vanjski lim je bio debljine 3 mm, a unutarnji debljine 5 mm. Autobus je omogućavao prijevoz 18 sanitetskih nosila u tri razine i imao je dodatna sklopiva sjedišta za osoblje, rezervoar vode i ormariće za medicinsku opremu. Prozori su bili izrađeni od neprobojnog stakla, te je težina praznog vozila iznosila 7,47 tona. Vozila su u početku nosila maskirne boje, a kasnije jednobojne sheme. Ovakvi autobusi su korišteni sve do operacije Oluja. Nakon toga, autobus 131. brigade Županja je završio u Vojnom muzeju u Zagrebu, a dva su u Memorijalnom muzeju Domovinskog rata u Vukovaru.

HIAV (Hrvatsko inženjersko antiteroristiško vozilo)

Oklopno vozilo naručeno od strane ZNG, te je izrađeno serijski u riječkoj tvornici Torpedo. Tvornica je htjela izgraditi vozila koja će kao podvozje imati kamione, no s obzirom na to da nije bilo odgovarajućih vozila na raspolaganju, odlučili su se za rovokopače GTR 75A. Rovokopači su proizvedeni po talijanskoj licenci te su imali motor jačine 70KS. Pri izgradnji vozila, ideja je bila da bude transporter i naoružano vozilo. Namjena vozila bila je rušenje barikada s obzirom na to da je bio opremljen prednjom „žlicom“, te obrana tako osvojenih barikada. Nakon izrađenog prvog prototipa, dogovorena je serijska izgradnja od 15 vozila. Oklop je izrađen od jednostrukih limova debljine 12-15 mm pod kutom, te je pružao zaštitu od naoružanja do kalibra 7,9 mm. Težina vozila iznosila je 9,2 tone, a postizao je brzinu do 40 km/h. Uz vozača i nišandžiju bilo je još šest sjedećih mjesta. Okretna kupola je mogla biti opremljena protuzračnim topom 20 mm M – 75, teškim mitraljezom Browning 12,7 mm ili bestrzajnim topom 82 mm. Gume vozila su bile ispunjene posebnom masom koja daje otpornost na pogotke. Vozila su isporučena svim hrvatskim bojištima.

 

 

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

  1. Jereb Vojislav, Spencer David; Improvizirana oklopna vozila 1991.-1995.; Biblioteka Hrvatska ratna povijest; Adamić Digital Point; Rijeka, 2002.
  2. Gajdek Đuro, Pokorny Snježana; Čime smo branili Hrvatsku u Domovinskom ratu 1991.; Narodna Knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak; Zagreb, 2013.
  3. Vojna povijest; Ručno rađena vozila iz Domovinskog rata; 2015. ; https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/rucno-radena-vozila-iz-domovinskog-rata-hrvatska-vojska-1021630
  4. Kužić K.; Hrvatska tehnička enciklopedija; Oklopna vozilima na hrvatskim prostorima; Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2016.; http://tehnika.lzmk.hr/oklopna-vozila/

O autoru

Marijana Dangubic

Rođena 1.9.1992.u Dubrovniku. Magistrica je politologije, smjer nacionalna sigurnost i medjunarodni odnosi. Voli druzenja s prijateljima, čokoladu i putovanja. Od rujna 2018. aktivna članica udruge Rast i novinarka na portalu braniteljski.hr