Domovinski rat Heroji Domovinskog rata Izdvojeno

Heroj Domovinskog rata – Mile Blažević Čađo

Napad na hrvatsko Pounje ostao je zabilježen u povijesnim knjigama zbog junaka Domovinskog rata kojega se ponekad i zaboravlja spomenuti. Riječ je o Mili Blaževiću – Čađi, koji je svojom akcijom i žrtvom spasio brojne civile i pomogao svojim suborcima u obrani Struge Banske, malenog sela u Pounju kraj Gline, ali i o mladom policajcu Željku Filipoviću iz Dugog Sela.

Srbi su već neko vrijeme 1991. godine željeli osvojiti hrvatsko Pounje. Početkom godine, mnoga hrvatska mjesta na Banovini bila su u teškom položaju jer su Srbi preuzeli kontrolu nad mnogim mjestima, što je uključivalo i Dvor na Uni. Hrvatska u ljeto 1991. godine uspostavlja policijsku postaju u hrvatskom selu Kozibrod kako bi uspostavila hrvatsku vlast i zaštitila civilno stanovništvo Pounja. U mnoga hrvatska sela postavljene su policijske postrojbe koje bi mogle obraniti stanovništvo od napada Srba.

U srpnju 1991. godine Srbi pokreću ofenzivu u Banovini kodnog imena „Žaoka“, a jedan od organizatora je Dragan Vasiljković, tzv. Kapetan Dragan. Pokrenuta je topnička i pješačka ofenziva s ciljem osvajanja Hrvatske Kostajnice, Gline, Sunje, Topuskog i hrvatskih sela u okolici. Brojčanu nadmoć Srbima daje JNA, naoružavajući domicilno srpsko stanovništvo. Selo koje im je stajalo na putu do cilja bilo je Struge Banske, gdje su se već nalazili redarstvenici i članovi Zbora narodne garde.

26. srpnja 1991. godine ovo selo našlo se pod napadom, no hrvatski redarstvenici i članovi Zbora narodne garde nisu mogli učiniti ništa. Naime, pobunjeni Srbi zarobili su civilno stanovništvo, te su ih tjerali da hodaju ispred njih kako bi oformili „živi zid“, znajući da Hrvati tako neće pucati na njih. Uz to, sa sobom su imali oklopni kamion s dva protuavionska topa. Ukupno 38 civilnih Hrvata činilo je živi štit, a većina tih osoba bilo je stare i nemoćne životne dobi. Srbi su preko glava civila pucali na hrvatske položaje u selu. Iza živog štita i oklopnog vozila išao je odred „SUP Dvor“.

Srbi su zbog živog štita uspjeli bez borbe zauzeti prvi dio Struga, te su nastavili pljačkati i paliti kuće. Zarobili su civile i ranjene policajce te su ih počeli mučiti i ubijati. Ostale Hrvate iskoristili su da „ojačaju“ živi štit, pa su tako imali 46 civila koji su bili natjerani hodati pred obrambenim vozilom.

Mile Blažević-Čađo, lokalni pričuvni policajac iz Struge, te mladi prometni policajac iz Zagreba Željko Filipović, shvatili su kako će zbog „živog štita“ izgubiti sve obrambene položaje u Strugi, te da moraju nekako djelovati. S potpornog zida iznad ceste bacili su improvizirane eksplozivne naprave na oklopno vozilo te su ga uspjeli uništiti zajedno s posadom. Čađo je nakon toga opasan eksplozivom skočio na oklopno vozilo. Tim činom je uništio vozilo, ali je i sam poginuo, raznesen u nekoliko tisuća komadića. Od jačine eksplozije preminuo je i Željko Filipović.

Ukupno je poginulo pet i ranjeno 20 napadača. Taoci iz živog zida i dva zarobljena policajca su spašeni, a branitelji su uspješno istjerali napadače iz Struge. JNA se kasnije upliće u sukob, čime sva hrvatska mjesta u Pounju padaju u srpske ruke. Pounje je vraćeno Hrvatskoj tek u vojnoj akciji „Oluja“ 1995. godine.

Čađo je imao tek 36 godina. Imao je 14-godišnju kći i 11-godišnjeg sina. Za sobom je ostavio ženu Milku koja je kroz godine hrvatskoj javnosti otkrila kako je Čađo bio vrijedan i požrtvovan. Radio je kao bravar u željezariji i ništa mu nije bilo teško napraviti.

 

FOTO: Vojna povijest

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

O autoru

Marijana Dangubic

Rođena 1.9.1992.u Dubrovniku. Magistrica je politologije, smjer nacionalna sigurnost i medjunarodni odnosi. Voli druzenja s prijateljima, čokoladu i putovanja. Od rujna 2018. aktivna članica udruge Rast i novinarka na portalu braniteljski.hr