Gradovi i mjesta u Domovinskom ratu: Bjelovar

Zahvaljujući geografskom smještaju u regiji i unutar hrvatskih granica, Bjelovar je često bio središte određenih državnih aparata. Tako je i krajem 80-ih Bjelovar postao jedno od upravnih središta unutarnjih poslova koja su 1990. preimenovana u policijske uprave. 1991. godine u Bjelovaru osnovana je Specijalna jedinica policije koja je zapošljavala oko 80 policajaca toga kraja. Upravo ova jedinica postaje ključna – u Bjelovaru je također bila smještena jedinica Teritorijalne obrane, no s obzirom da je ona bila lojalnija JNA, hrvatska obrana na početku rata povjerenje daje policajcima.

Osnivanjem Zbora narodne garde unutar Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske 1991. godine, Bjelovar dobiva pričuvnu postrojbu u vidu 105. brigade koja osim Bjelovara pokriva i općine Čazmu i Đurđevac. U srpnju 1991. godine zapovjeđeno je osnivanje zapovjedništava za pojedine regije, pa tako policijska uprava Bjelovar dobiva dva regionalna krizna štaba: za bilogorsko-podravsku i zapadnoslavonsku regiju. Iz potonjeg štaba nastaje Zapovjedništvo ZNG-a za zapadnu Slavoniju pod čiju dirigenciju dolaze i snage s područja Bjelovara.

Krajem rujna 1991. godine Bjelovar postaje sjedište Zapovjedništva Operativne zone Bjelovar. Do studenog iste godine Operativna zona Bjelovar u samome gradu ima Zapovjedništvo Operativne zone, 69. bataljun vojne policije, četu veze, 105. brigadu, 55. samostalni bataljun, 39. inženjerijsko-pontonirski bataljun, 1. samostalni artiljerijski divizijun protuzračne obrane, 3. haubičku bateriju Gvozdik 122 mm, 4. minobacačku bateriju 120 mm i 5. samohodnu bateriju 90 mm.

Zbog dolaska UNPROFOR-a, dio bataljuna je ukinut, te su na prostor uvedene brigade i domobranske postrojbe. Krajem 1992. godine Bjelovar dobiva 16. topničko-raketnu brigadu HV-a koja je imala za cilj edukaciju novaka za topničko-raketno djelovanje. 1993. godine dolazi do preimenovanja Operativne zone Bjelovar u Zborno područje Bjelovar.

POČECI RATA U BJELOVARU I OKOLICI

Bjelovar nije patio od demografske nestabilnosti jer je posjedovao mali udio Srba (53.113 naspram 5.898 Srba). U Bjelovaru je tako s lakoćom pobijedio HDZ tijekom prvih višestranačkih izbora 1990. godine. Okolica Bjelovara demografski je bila nestabilnija, te je tamo većinski pobijedio Savez komunista, čiji su članovi ubrzo prešli na stranu Srpske demografske stranke. Regija počinje krčkati nastojanjima razoružavanja hrvatske policije u siječnju 1991. godine, kada se zaoštrava politika srpskih centara moći. Konkretni koraci započinju u Pakracu u veljači 1991. godine kada se Općina Pakrac pripaja SAO Krajini. U Pakrac stižu postrojbe JNA iz Bjelovara kako bi „sukobile sukobljene strane“. U lipnju 1991. stanje se pogoršava napadima iz Okučana i na Pakrac. U rujnu 1991. počinju borbe za vojarne.

FOTO: Tenkisti Hrvatske Vojske

RAT ZA VOJARNE – BITKA ZA BJELOVAR

Hrvatska obrana u rujnu 1991. odlučuje zauzeti vojne objekte JNA, a zona Policijske uprave Bjelovar sadržavala je nekoliko objekata od važnosti. Skladište Doljane kod Daruvara uspješno je blokirano uz pomoć Specijalne policije iz Bjelovara nakon nekoliko dana. Jedan od najvećih uspjeha bio je predaja garnizona JNA u Bjelovaru.

U travnju 1991., radi zaštite grada od JNA koja se stavila na stranu pobunjenih Srba, formiraju se nenaoružani dobrovoljački odredi. Formiraju se i veće vojne postrojbe, poput satnije 105. brigade ZNG. Početkom lipnja 1991. napravljen je plan blokade prometnica kojim se trebalo spriječiti eventualni izlazak JNA iz vojarne. Odaziv u redove Narodne zaštite koja je postala organizacija s vojnim ustrojem bio je velik. Sukobi JNA i hrvatskih snaga u okolici Bjelovara postali su sve češći.

Nakon što je donesena odluka o blokadi vojarni  12. rujna, i bjelovarskoj je vojarni obustavljeno opskrbljivanje strujom, hranom i vodom. Oko vojarni postavljeni su razglasi, jer su se vojarne nalazile pod medijskom blokadom. Nastojalo se vojnike i oficire prisiliti na predaju. Hrvatskim pripadnicima JNA koji su činili većinu nudili su se isti činovi i u Hrvatskoj vojsci. JNA je odbijala pregovore te tražila da se vojarne deblokiraju. Pojedini oficiri JNA zahtijevali su kompletan premještaj 265. mehanizirane brigade s cjelokupnom opremom u Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu ili na teritorij zapadne Slavonije.

Prijetili su da će u slučaju pokušaja zauzimanja vojarne i ostalih vojnih objekata napasti grad i položaje hrvatskih branitelja. Najveća opasnost za grad prijetila je iz vojarne „Božidar Adžija“, te mogućnosti da dobiju pomoć Banjalučkog korpusa JNA iz zapadne Slavonije. Nakon 17 dana blokade i upornih odbijanja JNA za mirnu predaju, 29. rujna postrojbe ZNG-a i policije napale su vojarnu. Na grad je iz vojarne ispaljeno više desetaka raznih projektila, a od Komande V. vojne oblasti u Zagrebu zatraženo je bombardiranje grada zrakoplovstvom.

Komanda je uspjela izvršiti pritisak na hrvatske vlasti i promatračku misiju Europske zajednice da narede prestanak borbi, no izravno naređenje za prestanak borbi iz Glavnog stožera nije izvršeno. Nakon cjelodnevne borbe pripadnici JNA su se predali. Grad je doživio znatna razaranja i oštećenja objekata. Nakon što su hrvatske snage pokušale ući u vojno skladište „Barutana“, major Milan Tepić skladište diže u zrak, te tom prilikom pogiba 11 hrvatskih branitelja.

Rat za vojarne odvijao se i u drugim gradovima i općinama današnje Bjelovarsko-bilogorske županije te se i danas smatra najvažnijom epizodom Domovinskog rata. U Bjelovaru je postignut najveći uspjeh tijekom rata vojarni – zahvaljujući osvojenom oružju, opremljeno je minimalno 30% oklopnog i mehaniziranog potencijala HV-a.

OPERACIJA OTKOS-10

U listopadu 1991. godine Operativna zona Bjelovar počinje pripreme za obranu teritorija od pobunjeničkih skupina u Općini Grubišno polje. U operaciji je sudjelovalo ukupno 2.850 ljudi iz Bjelovara i okolice, a cilj operacije bilo je presjeći pobunjenička područja na potezu Virovitica-Lončarica-Grubišno Polje te Virovitica-Miokovićevo-Veliki Bastaji. Akcija je počela 31. listopada, a završila je 3. studenog i to s pozitivnim ishodom. Vojska se uspješno riješila pobunjenika u Grubišnom Polju. Ukupno je poginulo šest, a ranjeno 21 sudionika.

AKCIJA NA PLANINSKI MASIV PAPUK

U akciji oslobađanja Papuka uz Operativnu zonu Bjelovar sudjelovao je i tek osnovani  55. samostalni bataljun iz Bjelovara. Operacija je službeno počela 28. studenog, a završila 16. prosinca. Uz niz uspona i padova, hrvatske snage uspješno su obranile sjeverne i zapadne dijelove Papuka. Operativna zona Bjelovar već je prethodnih mjeseci ojačavala poziciju HV-a na Papuku i u Lipiku. Do kraja 1991. godine s područja Bjelovara su većinom angažirani policajci iz Policijske uprave Bjelovar uz susjedne bataljune i dijelove 104. i 117. brigade HV-a.

BJELOVARSKA 105. BRIGADA

105. brigada osnovana je u lipnju 1991. godine. Brigadu su sačinjavali vojni obveznici s područja Bjelovara (1. bojna), Čazme (2. bojna) i Đurđevca (3. bojna). Prvi sastanak zapovjedništva brigade održao se u kolovozu. U rujnu, brigada odlazi u obranu Pakraca gdje 8. rujna u borbama u selu Kusonja u okruženju ostaje i pogiba 18 njenih pripadnika: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.

U tom selu su hrvatski vojnici 105. brigade upali u zasjedu i herojski se borili protiv neprijatelja. Neprijatelj se nije uspio niti približiti opkoljenoj kući, a svaki pokušaj pješačkog napada završio je sa mnogim poginulim i ranjenim srpskim vojnicima. Kada su u zapovjedništvu brigade saznali za zasjedu, opkoljenima je poslana pomoć u ljudstvu koja se uspjela probiti svega na desetak metara od kuće, pozivajući opkoljene hrvatske vojnike na proboj. S obzirom da su opkoljeni branitelji već imali poginule i ranjene pripadnike, preživjeli su odbili izići i ostaviti ranjene suborce. Tek kada je neprijatelj uspio minirati kuću, u prijepodnevnim satima 9. rujna 1991., preživjela šestorica branitelja s uzdignutim rukama izišli su na predaju. Suprotno svim ratnim pravilima i konvencijama, srpski paravojnici pobili su zarobljene i ranjene gardiste. U veljači 1992. ekshumirano je iz masovne grobnice Rakovog Potoka 18 uniformiranih tijela i 23 civila.

O ovom događaju iz Domovinskog rata, 2014. godine snimljen je igrani film „Broj 55“ naslovljen po kućnom broju kuće u kojoj su stradali hrvatski branitelji.

Tijekom prve polovice rujna 2. satnija 1. bojne smješta se u selo Bedenik i Velika Pisanica u prvom redu radi zaštite hrvatskog pučanstva. Dana 13. rujna ophodnja sa zapovjednikom Brankom Turkovićem upada u neprijateljsku zasjedu gdje je Turković teško ranjen i zarobljen. U akciji koja je uslijedila zarobljena su četiri pripadnika neprijateljskih snaga i veća količina naoružanja i vojne opreme. Nakon zauzimanja JNA kasarni u Bjelovaru od zarobljenog naoružanja formira se topništvo, PZO, oklopno-mehanizirana bojna, veza, ABKO itd.

Dobivenim naoružanjem stječe se mogućnost mobilizacije kompletne brigade koja sredinom listopada kreće u borbenu zadaću u zapadnu Slavoniju, smjer Pakračka poljana – Ivanja lipa – Marino selo – Uljanik. Prva bojna oslobađa Kukuljevac, 2. bojna uz pomoć kutinskih boraca zauzima strateški važno selo Bujavicu i kreće dalje do potpunog ostvarenja planirane zadaće. Pritom JRV ostaje bez jednog MiG-21 koji je srušen uslijed bezuspješnog raketiranja položaja brigade. Selo Bair je oslobođeno 29. listopada gdje su zaplijenjene velike količine naoružanja, vojne opreme i streljiva.

105. brigada bila je planirana kao brigada koja je trebala pomoći u deblokadi Vukovara 13. studenog i probijanju postavljenih ograda. Vukovar je zbog količine opsade ipak pao u ruke neprijatelja, a 105. brigada razmještena je u Čajkovce, Stare Perkovce, Strizivojnu, Vrpolje, Budrovce i Piškorevce. Jedan bataljun 105. brigade sudjeluje sljedeći dan u obrani sela Komletinci, a veći dio brigade sudjeluje u obrani Vinkovaca. U proljeće 1992. godine brigada ima oko 2.900 ljudi na istočnom bojištu. Iako kratko, u sastavu Operativne grupe Vukovar, 105. brigada vraća se u Bjelovar dolaskom mirovnih snaga UN-a.

Formiranje Taktičke grupe 105. brigade okončano je početkom srpnja 1992. godine te je priključeno Operativnoj grupi Istočna Posavina. Od tada konstantno sudjeluje u obranama, a u kolovozu na mjesec dana biva povučena u Bjelovar na odmor. 105. brigada sudjeluje aktivno u operaciji Bljesak u svibnju 1995. godine u kojemu je odigrala jednu od ključnih uloga za oslobađanje tog dijela Hrvatske. Tijekom operacije ukupno su poginula tri člana brigade, a 15 ih je ranjeno.

Bjelovarske snage sudjelovale su na obrani granice na Uni i Savi, te su se angažirale u operaciji Oluja kako bi oslobodile dio Banovine uz Unu. Posljednja operacija bila je Operacija Una na kojoj su inzistirale američke snage.

NASLOVNA FOTO: Gradski muzej Bjelovar; AUTOR: Senka Budimir

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.