Pravodobno informiranje, djelovanje preko medija, umjetnost te propaganda općenito samo su neke od odrednica djelovanja Službi za informativno propagandne djelatnosti (IPD) u Domovinskom ratu. Koliko je značajno bilo njihovo djelovanje govori podatak da je pri svakoj pričuvnoj brigadi Hrvatske vojske djelovala takva služba, a njezin zapovjednik redovito je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika same brigade.
Ovaj ćemo članak posvetiti takvoj službi koja je djelovala pri zapovjedništvu 121. novogradiške brigade Hrvatske vojske. Na njezinom čelu nalazio se profesor Ante Vukšić (rođen 9.3.1948. u Otoku, općina Ljubuški). Taj rođeni Hercegovac u Zagrebu je diplomirao povijest i sociologiju, a Domovinski rat zatekao ga je kao profesora povijesti u Industrijsko-obrtničkoj školi i gimnaziji u Novoj Gradiški. Aktivno se uključio u ratna zbivanja, kao i njegov sin Domagoj koji je poginuo 30. prosinca 1991. godine.
„Kronologija rada ove djelatnosti počinje praktično od formiranja redasrtvenih odreda kada sam danima držao predavanja o očekivanom i opravdanom otporu našeg naroda velikosrpskim planovima. Taj rad, u vidu predavanja i političko psihološke pripreme naše vojske, nastavljen je od listopada i traje u razdoblju jesen-zima 1991. godine, ali uz velike teškoće u organizaciji zbog sustavnog bombardiranja Nove Gradiške i drugih naselja.“
Ante Vukšić
Vukšić je oko sebe na početku ratnog puta 121. brigade, u jesen 1991. godine, okupio „šaroliku“ grupu ljudi. To su bili psiholog Dražen Nikolić, akademski slikar Željko Subić, profesor Damir Trupinić, Ante Orešić, psihologinja Ljiljana Lukačević,profesorica Marija Karlovčan-Subić, Velimir Vuković, Branko Pavić, novinar Vjekoslav Hudolin, TV snimatelj Vlado Vincetić, novinarka Ivanka Milošević, novinar SlavkoFranić te Marina Bršec i Marijo Bulf.
Njima je pripala važna zadaća sprječavanja laži, dezinformacija i defetizma, a zadatak im je otežavalo djelovanje „pete kolone“ koja je, kada je Nova Gradiška u pitanju, bila brojna. Također, odrađivali su i zadatke obilaska postrojbi na terenu te razgovora s vojnicima, organizirali su predavanja vojnicima, dočasnicima i časnicima, organizirali su radio emisije za vojsku, kao i zabavne događaje uz gostovanja poznatih sastava i slično.
Kada je nastupilo Sarajevsko primirje, početkom 1992. godine aktivnosti su se intenzivirale. Tako je jednom mjesečno u službi IPD-a počeo izlaziti „Graničar“ – službeno glasilo 121. brigade. Suradnici u pisanju mjesečnika Graničar bili su dipl. ekonomista Marijan Štefanac, Miroslav Kovačević, župnik Andrija Kišiček. profesor Anđelko Jelović te profesorice Dragica Vidmar, Ljiljana Bigović i Marija Podnar. Prvi broj izišao je 21. svibnja 1992. godine, a u uvodniku Vukšić je istaknuo kako taj list nije namijenjen isključivo vojnicima već i širem puku.
Upravo se širem puku preko „Graničara“ pokušalo predstaviti aktivnosti 121. brigade, ali i općenito aktivnosti na novogradiškom ratištu, primjerice putem intervjua s Rudijem Stipčićem, tadašnjim zapovjednikom Operativne grupe Posavina. Iz današnje perspektive „Graničar“ je vrijedan povijesni izvor u kojem se našlo mnogo korisnih podataka, među kojima i „dnevnik srpskog rezerviste“ koji je zarobljen nakon bitke za Mašičku Šagovinu u prosincu 1991. godine.
Pored „Graničara“ informativno propagandna djelatnost tiskala je i plakate, kalendare i slične materijale, kao i materijale koji su služile za upoznavanje novopridošlih mirovnih snaga, UNPROFOR-aca, s Hrvatskom i Novom Gradiškom. Tako je na engleskom jeziku tiskan vodič „NOVA GRADIŠKA – WAR GUIDE – BOOK“.
Nakon Ante Vukšića, koji je demobiliziran na osobni zahtjev u srpnju 1992., na dužnosti pomoćnika zapovjednika 121. brigade za IPD izmijenili su se Dražen Nikolić, Ivan Matošević Učo, Drago Barnaš i Tomislav Alasić.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
