Novosti

Dirljiv ispraćaj Stjepana Katića Steve

Prije nešto više od mjesec dana na polju kraj Marinaca ekshumirani su posmrtni ostaci četvorice hrvatskih branitelja koji su stradali 10. studenog 1991. godine nakon okupacije Bogdanovaca u čijoj su obrani sudjelovali. Analizom je utvrđeno, a kasnije su obitelji potvrdile nalaze, da se radi o Žarku Manjkasu “Crvenkapi” (1967.), Stjepanu Katiću (1952.), Antunu Petričiću (1968.) i Marku Kneževiću (1969.).

Danas, 28. veljače 2020. godine, ispratili smo na zagrebačkom Mirogoju na vječni počinak Stjepana Katića. Obitelj, prijatelji, suborci i nekolicina pojedinaca koji su se došli pokloniti žrtvi Stjepana Katića svjedočili su dirljivom ispraćaju. Unatoč tuzi, osjećalo se i olakšanje osoba koje su toliko godine čekale ovaj trenutak nakon kojeg će napokon imati gdje upaliti svijeću u spomen na Stjepana. Posebno dojmljiv bio je govor pukovnika Damira Radnića. On je kao pripadnik HOS-a krajem rujna 1991. došao braniti Katićeve Bogdanovce te su se tada upoznali. Iako je Stevu, kako su ga nazivali suborci, poznavao 40 dana, imao je osjećaj kao da ga poznaje cijeli život. U svojem govoru Radnić se nakon niza anegdota koje je u tom kratkom periodu prošao sa Stjepanom Katićem prisjetio i kraja obrane Bogdanovaca te Stjepanove smrti:

„I tako su nam prolazili dani, red pogibije, red smirenja, red rušenja, red priča, red spašavanja života, red pokopa suboraca i prijatelja i u jednom trenutku pomislili smo da ćemo na taj način u selu dočekati i novu godinu, no prevarili smo se. Napadi su bili sve učestaliji, nas je bilo sve manje, a oružje i streljivo nestalo je još i brže. I onda je došla ta nedjelja 10.11.’91. U selo je ušlo više tenkova nego što smo mi imali mina, više četnika, šešeljevaca, belih orlova, arkanovaca, nego što smo mi imali streljiva. Kako je koji dio sela ostajao bez streljiva i napad se povećavao, taj dio sela odlazio bi u proboj.

Ja sam iz dijela sela kod kuće Ivana Bajca i Marina Matijaševića s pokojnim Josipom Jezanovićem i Zdenkom Grgićem u proboj krenuo negdje oko 17 sati. Selo je gorilo, ulicama su tutnjali tenkovi i transporteri, a nas trojica krenuli smo sa možda deset metaka u smjeru Petrovaca, pa dalje prema Ceriću i ako stignemo do Nuštra. U dijelu sela oko crkve još uvijek se čula jaka pucnjava, odjekivale su eksplozije, ali nije bilo moguće prići tome dijelu sela od mase neprijatelja.

Tek kasnije, nakon desetak dana, u Zagrebu, u bolnici na Rebru, od danas pokojnog Tihomira Ivete Piđe čuo sam što se događalo u dijelu sela u kojem je bio i Stevo. Njih 11 hrvatskih branitelja, nakon cjelodnevnih borbi, prikupili su sve civile iz tog dijela sela, a tu je Stevo iako već drugi put ranjen, napravio velik posao prikupljanjem civila iz njihovih podruma i rovova, uglavnom starijih ljudi. Oni su krenuli u proboj preko Marinaca za Nuštar i ta je epizoda poznata danas pod nazivom „Štafeta smrti“. Ona je u minskom polju kod Marinaca odnijela živote sedam hrvatskih branitelja, među tih sedam poginulih bio je i naš Stjepan Katić Stevo. Još ’98. nakon mirne reintegracije na toj lokaciji pronađeni su posmrtni ostaci njih trojice – Ante Šarića, Zorana Antunovića i Josipa Kneževića, dok smo tijela Žarka Manjkasa, Antuna Petričića, Marka Kneževića i Stevino pronašli tek sada nakon 29 godina.“

U trenutku pogibije Stjepan Katić imao je 39 godina, a iza sebe ostavio je suprugu Slavicu te dvoje djece – Josipa i Karolinu.

 

FOTO – Braniteljski.hr

O autoru

Borna Marinić

Magistar povijesti, Radno iskustvo stjecao je u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji. Autor je nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Urednik je portala Braniteljski.hr te Facebook stranice Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat, također uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju.