Demografski migracijski gubici Karlovačke županije u Domovinskom ratu

Uz izravne demografske gubitke na području Karlovačke županije u Domovinskom ratu koji iznose minimalno 1619 osoba, rat je uzrokovao i neizravne demografske gubitke (migracijska kretanja, smanjen prirodni priraštaj).

Promatrani prostor kontinuirano gubi stanovništvo od 1931., što je posebno izraženo nakon Drugog svjetskog rata. Uzroke primarno treba tražiti u procesima deagrarizacije, deruralizacije i urbano bazirane industrijalizacije. No, dio stanovništva je iselio iz različitih razloga, ne samo ekonomskih, već i političkih. Preko 3.000 stanovnika je prisilno iseljeno zbog izgradnje vojnog poligona 5. armijske oblasti JNA. Stanovnici Karlovačke županije su u velikom broju sudjelovali i u poratnoj kolonizaciji opustjelih plodnih krajeva Vojvodine i istočne Hrvatske. Iz ruralnih područja je najviše odlazilo stanovništvo u najpovoljnijoj reproduktivnoj dobi. Proces ukupne depopulacije dodatno je pojačan prirodnim padom broja stanovnika. Vrlo negativan utjecaj na strukturu stanovništva imao je Domovinski rat (i srpska okupacija), koji je već postojeće negativne čimbenike dodatno pogoršao. Uz to, prouzročio je i velika razaranja te znatne demografske i ekonomske gubitke.

U Karlovačkoj županiji je 1991. živjelo 184.577 stanovnika, od čega 124.417 Hrvata (67.4%), 46.890 Srba (25.4%), a među ostalima su najbrojniji bili Jugoslaveni s 2.2%. U Gradu Karlovcu je živjelo 73.426 stanovnika, od čega 48.202 Hrvata (65.7%) i 17.830 Srba (24.3%). Grad Ogulin je imao 16 732 stanovnika, od čega 70.7% Hrvata i 25.9% Srba. Od 10.096 stanovnika Grada Slunja, bilo je 63.3% Hrvata i 31.2% Srba. Srpsko je stanovništvo bilo većinsko u općinama Krnjak (96.5%), Plaški (94.4%) i Vojnić (89.4%). Te općine su se odlučile pripojiti SAO Krajini, u kojoj su srpske vlasti preko pripadnika JNA i paravojnih postrojbi pobunjenih Srba protjerivale Hrvate. Egzodus Hrvata iz Korduna i plitvičkog kraja bio je u listopadu i studenom 1991. Preko 27.000 prognanika 1993. g. bilo je iz Karlovačke županije (14.5% stanovništva županije). Oni su činili većinu od 19.492 prognanika iz Hrvatske smještenih te godine u istoj županiji.

Pobunjeni Srbi za vrijeme okupacije nisu vodili sustavnu vitalnu statistiku, pa su registrirani samo rođeni i umrli koji su se tada zatekli na slobodnom prostoru. Na okupiranom prostoru su za čitavo vrijeme rata vladale izrazito loša ekonomska situacija i hiperinflacija, te vrlo nepovoljna sigurnosna situacija. Budući da je taj prostor bio u zoni ratnih operacija, nije bilo značajne ekonomske djelatnosti i cijeli je okupirani prostor zapravo bio ovisan o ekonomskoj pomoći iz Srbije, koja nije redovno dolazila. To su čimbenici koji su poticali iseljavanje Srba, prije svega u Srbiju. Tako je u kronologiji Plaščanskog ratnog biltena navedeno da se sve više ljudi seli u Beograd.

Iz Karlovačke županije je u u SRJ (Srbiji i Crnoj Gori) i BiH sredinom 1996. godine bilo 32.205 izbjeglica. Značajan je broj onih Srba koji su izbjegli ranije, još za postojanja SAO Krajine, zbog ranije navedenih uzroka. Najveći dio Srba izbjegao je iz Hrvatske u Srbiju početkom vojno-redarstvene operacije „Oluja” pred naletom hrvatskih snaga koje su početkom kolovoza 1995. oslobodile okupirane prostore. Nakon oslobođenja okupiranih prostora, njihov dio naselili su protjerani Hrvati iz dijelova BiH pod srpskom vlašću. Upravo radi te imigracije, natalitet je bio nešto viši neposredno nakon rata, pa je nakratko smanjena prirodna depopulacija.

Demografske posljedice rata mogu se sagledavati usporedbom popisa stanovništva 1991., izvršenog uoči rata, s popisom stanovništva iz 2001. godine. Pri analizi rezultata popisa stanovništva, važno je uzeti u obzir metodološke promjene u pojedinim popisima. Popis 1991. obavljen je prema načelima stalnog stanovništva (de iure načelo), a popis 2001. prema načelu prisutnog stanovništva (de facto načelo).

Udio Hrvata u Karlovačkoj županiji povećao se sa 67.4% na 84.3%, dok se udio Srba smanjio s 25.4% na 11%. Povećanje udjela Hrvata, poglavito u prostorima gdje prije Domovinskog rata nisu imali dvotrećinsku većinu, dijelom je posljedica useljavanja prognanih Hrvata iz BiH (većinom iz banjalučke regije), a dijelom selektivne emigracije srpskog stanovništva. Raspadom Jugoslavije nestaju i Jugoslaveni kao narodnost.

Naseljavanjem izbjeglih Hrvata iz Bosne nakon oslobođenja okupiranog prostora, broj Hrvata znatno je porastao u općinama Plaški, Vojnić i Krnjak. Usporedbom popisa stanovništva 1991. i 2001., u općini Plaški je broj Hrvata porastao s 83 na 1109, a udio s 1.9% na 48.4%. Broj Srba znatno je pao s 4074 na 1054, a udio s 94.4% na 46%. U istom razdoblju u općini Vojnić, broj Hrvata je porastao sa 116 na 1980, a udio s 1,4% (4. nacionalnost po brojnosti) na 36%. Broj Srba pao je sa 7366 (89.5%) na 2747 (50%). U općini Krnjak, broj Hrvata je porastao s 33 (1%) na 767 (35.4%), a broj Srba pao s 3091 (96.5%) na 1332 (61.5%). Zahvaljujući i naseljavanju izbjeglih Hrvata iz BiH, broj Hrvata u Gradu Karlovcu se povećao s 48202 (65.7%) na 50997 (85.9%). Udio Srba smanjio se s 24.3% na 8.5%.

Ostale općine i gradovi bilježe pad ukupnog broja Hrvata i Srba, ali je veći pad broja Srba pa je povećan udio Hrvata. Možda najbolji primjer je općina Cetingrad u kojoj je broj Muslimana/Bošnjaka smanjen s 429 na 269, ali je njihov udio porastao s 9% na 9.8%. Broj Hrvata je promijenjen s 2986 (62.8%) na 2105 (76.7%), a broj Srba s 1200 (25.2%) na 145 (5.3%). Premda je u općini Rakovica pao broj Hrvata, udio je porastao sa 66.2% na 91%, a udio Srba je pao s 29.2% na 3.6%.

U Gradu Slunju je broj Hrvata 1991. bio 6386 (63,3%), a 2001. g. 5305 (87%). Broj Srba smanjio se s 3151 (31.2%) na 575 (9.5%). Najmanju regresiju Srba (1991. udio Srba 25.9%, a 2001. godine 20.8%) zabilježio je Grad Ogulin koji tijekom Domovinskog rata nije bio okupiran. Dok je okupirani prostor bivše općine Ogulin (uglavnom prostor današnjih općina Plaški i Saborsko) 2001. godine imao 53.7% stanovnika od predratnog broja, neokupirani prostor općine Ogulin 2001. je imao 88.2% predratnog broja stanovnika. Dio izbjeglih Srba Karlovačke županije vratio se svojim domovima, no broj Srba danas je unatoč tome znatno manji nego 1991. godine.

Tablica 1. Promjena broja stanovnika 1991. – 2001.

Točan broj stanovnika koji su se zbog okolnosti prouzročenih Domovinskim ratom u to vrijeme iselili ili izbjegli iz Hrvatske nije poznat. Ipak, najnepovoljnije stope migracijske bilance općenito bilježe gradovi/općine koji su tijekom Domovinskog rata bili okupirani (Plaški, Cetingrad, Slunj i Saborsko). Od 1991. do 2001., najveću depopulaciju doživjele su općine Plaški (pad od 46.9%) i Saborsko (pad od 42.7%). Usporedimo li gustoću naseljenosti 1991. i 2001., ona je u općini Plaški pala s 27.4 na 14.6 st./km², a u općini Saborsko s 11.4 na 6.5 st./km². Od 159 okupiranih naselja u županiji, pet je 2001. bilo bez stanovnika: Selakova Poljana (Vojnić), Gornji Poloj, Mrežnica, Novi Dol (Barilović) te najveće od njih, Sadilovac (Rakovica) koji je 1991. imao 82 stanovnika. Vrlo veliki pad broja stanovnika od 1991. do 2001. bilježe naselja pred izumiranjem, kao Kordunski Ljeskovac (s 316 na 5), Tržić Tounjski (164 na 20), Broćanac (175 na 44) i mnoga druga. U istom međupopisnom razdoblju, u većini slučajeva zahvaljujući doseljavanju novog stanovništva, pretežno izbjeglih Hrvata iz BiH, povećao se broj stanovnika u nekoliko okupiranih naselja, a ponajviše u Tušiloviću (s 396 na 511) te Blatima, Cerovcu Vukmanićkom, Pavković Selu i Jurgi te Grabovcu zahvaljujući blizini NP Plitvička jezera.

Broj stanovnika do 19 godina starosti smanjio se s 44.061 na 29.360, a od 20 do 59 godina s 99.407 na 73.707, dok je broj stanovnika starijih od 60 ostao gotovo identičan (37.811 – 37.803). Indeks starenja porastao je s 85,8 na 128,8. Broj stanovnika na km² smanjen je s 50,6 na 39,1, a prosječna starost stanovnika povećana s 39 na 42.

Premda je depopulacija zabilježena u svim gradovima i općinama županije u sljedećem međupopisju (2001. – 2011.), došlo je do smanjenja intenziteta ukupne depopulacije. Razlozi su prestanak ratnih zbivanja, što je popraćeno povratkom dijela stanovništva izbjeglog u prethodnome međupopisju, te manje razlike popisnih metodologija. Stoga ne iznenađuje da osam općina bilježi pozitivnu migracijsku bilancu, odnosno imigraciju. U općinama Krnjak, Josipdol, Barilović i Plaški može se zaključiti da je riječ o povratku izbjeglih osoba, uglavnom srpske nacionalnosti.

Domovinski rat ubrzao je intenzitet starenja stanovništva prvenstveno zbog ratom uvjetovanih migracija. Karlovačka županija je 1991. imala manju razinu ostarjelosti (tip 3 – starost) od 2001. (tip 5 – vrlo duboka starost). Najnoviji popis stanovništva iz 2011. nije donio promjene u tipu ostarjelosti, ali uviđa se značajno povećanje ostarjelosti stanovništva u razdoblju od 1991. do 2011. Očito je da doseljenici iz BiH svojim brojem, ali i dobnom strukturom nisu mogli značajnije ublažiti ubrzano demografsko starenje. Pogotovo to nisu mogli povratnici iz Srbije. Istraživanje M. Mesića i D. Bagića (Održivost manjinskog povratka u Hrvatskoj, 2007.) je pokazalo da su srpski povratnici ponajprije stariji ljudi, te ih je gotovo polovica starija od 60 godina. Najnoviji popis stanovništva iz 2011. nije donio znatnije promjene ni u narodnosnom sastavu.

Depopulacija se ponajviše ogleda u smanjenju broja djece školske dobi. Škola u Modrušu je prošla put od osmogodišnje škole preko četverogodišnje područne do zatvaranja zbog nedostatka djece koja bi je pohađala. Škola u Saborskom je od osmogodišnje škole koja je imala 3 razredna odjela (a, b i c) po generaciji spala na sadašnjih 12 učenika. Njen razredni odjel u Ravnom Lugu ne samo da je zatvoren, već je i Ravni Lug izumro. U općini Plaški, koja je jedno vrijeme imala srednju školu, 1960-ih je u osnovnoj školi bilo do 1000 učenika, a ove šk. god. ih ima 148, dok je u međuvremenu zatvoreno njenih 6 područnih škola. Demografska kretanja nisu nepovoljna samo u općinama. Do Domovinskog rata, Osnovna škola Slunj sa svojim pripadajućim područnim školama brojila je preko 1000 učenika, a ove šk. godine ih ima 256.

Iz prikazanog je jasno da je Karlovačka županija i prije Domovinskog rata imala nepovoljna demografska obilježja, a rat je sve već prisutne nepovoljne demografske (i ekonomske) procese dodatno intenzivirao. Na okupiranom području u međupopisnom razdoblju (1991.-2001.) došlo je do značajnog pada broja stanovnika i u etnički hrvatskim i etnički srpskim, kao i nacionalno mješovitim naseljima. Od navedenih naselja, pojedina su bez stanovnika, a mnoga pred izumiranjem, što će i pokazati popis stanovništva 2021. godine.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.