1989. godine dolazi do pada socijalizma u Europi. Raspad SSSR-a, pad Berlinskog zida i diktature u Rumunjskoj označili su početak promjena i u drugim socijalističkim zemljama, tako i u nekadašnjoj SFRJ.
Unutar SFRJ, u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, pod pritiskom velikosrpske politike predvođene Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Šešeljom, 1989. dolazi do pojave prvih političkih stranaka (HDZ, HSLS, SDSH) kao pretpostavke prvim višestranačkim izborima.
Izbori su održani u svibnju 1990. godine, a uvjerljivu pobjedu odnio je HDZ pod vodstvom dr. Franje Tuđmana. Iako je u vrijeme održavanja izbora postojalo 30-ak političkih stranaka, najjasniji program ponudila je upravo Hrvatska demokratska zajednica definirajući njime stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. Dok je velikosrpska politka poticala izlaz Slovenije iz Jugoslavije, Hrvatskoj je rečeno kako bi u tom slučaju mogla sa sobom ponijeti teritorij vidljiv sa Sljemena.
Srpskim osvajačima na ruku su išle i velike svjetske sile koje su pokušavale sačuvati status quo u regiji, dok je Hrvatska pod svaku cijenu nastojala izbjeći oružani sukob. 30. svibnja 1990. godine konstituiran je višestranački državni Sabor koji je imenovao dr. Franju Tuđmana prvim predsjednikom Republike Hrvatske, dok je 22. prosinca na sjednici Hrvatskog sabora donesena i Odluka o proglašenju Ustava Republike Hrvatske (tzv. Božićni Ustav). Ustavom se Republiku Hrvatsku određuje kao jedinstvenu i nedjeljivu demokratsku državu, polazeći od narodnog suvereniteta, a propisujući da vlast izlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Hrvatski politički sustav po njegovim ustavnim obilježjima i zbilji, sustav je demokratske države koja se temelji na poštivanju prava čovjeka, vladavini prava, nacionalnoj ravnopravnosti, nepovredivosti vlasništva, privatnom poduzetništvu i tržišnoj slobodi, socijalnoj pravdi i višestranačkom sustavu.
U Preambuli, jednoj od najopširnijih među europskim ustavima, iznosi se povijest hrvatske državnosti te izvodi neotuđivost i neprenosivost prava na samoodređenje i državni suverenitet hrvatskog naroda iz ustavnopravne činjenica da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, ali i drugih naroda i manjina koji su njezini državljani. Ustav i Ustavni zakon o ljudskim pravima i pravima manjina jamče sva osobna i kolektivna ljudska i manjinska prava – ravnopravnost s državljanima hrvatske narodnosti, sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom te ukupnost prava koje čine kulturnu autonomiju.
Ipak, iako je samostalna i suverena, nacionalna država hrvatskog naroda, Republika Hrvatska nalazi se u sastavu SFRJ sve dok Hrvatski sabor ne donese drugačiju odluku ili dok ne dođe do novog dogovora bivših jugoslavenskih država. Za zakon o Oružanim snagama Republike Hrvatske jasno je bilo naznačeno kako u tim okolnostima neće biti primjenjiv iz sigurnosnih razloga. Za izradu tog Ustava dr. Franjo Tuđman zadužio je Ustavotvornu komisiju od 212 članova, no većinu posla oko pisanja teksta obavila je navodno manja grupa čiji su članovi bili Vladimir Šeks, Smiljko Sokol, Ljubomir Valković i Krunislav Olujić. Grupa na čelu sa Šeksom otišla je na dva tjedna u Haludovo na otoku Krku, gdje je sastavljen Ustav.
Izvorni Ustav imao je 142 članka, a Ustav je mijenjan 1997., 2000., 2001. te 2013. godine, kada je amandmanom na članak 61. određeno da je brak životna zajednica žene i muškarca.
1991. započela je otvorena velikosrpska agresija na Hrvatsku i 31. ožujka (tzv. krvavi Uskrs ’91), u akciji protjerivanja terorista iz Nacionalnog parka „Plitvice”, pala je i prva žrtva Domovinskog rata – redarstvenik Josip Jović. U svibnju iste godine održan je Nacionalni referendum na kojem se 91,97% birača izjasnilo za izlazak Hrvatske iz Jugoslavije i put hrvatskoj suverenoj demokratskoj državi.
