Domovinski rat Povijest

Bitka za Vukovar III. dio – Pad grada

Početkom studenog, postupnim prorijeđivanjem hrvatskih snaga na južnom dijelu gradske bojišnice – Sajmištu, prijetio je prodor srbijanskoga agresora u samo srce grada. Na ostalim dijelovima ratišta, Borovu naselju i Mitnici, napadači su nailazili na nepremostiv bedem obrane kojega su uspostavili vukovarski branitelji. Međutim, iako su branitelji, obzirom na cijelu situaciju u kojoj su bili otpočetka u podređenom položaju, držali liniju obrane Vukovara, počelo se osjećati da je grad na izdisaju.

Početkom studenog pao je Lužac. Zauzevši Lužac, srpske su paravojne snage izbile na Dunav, čime su vukovarski branitelji odsječeni od Borova Naselja. Tako su braniteljske skupine ostale podijeljene na dvije skupine – jedna je bila iz Borova Naselja, a drugu su činili branitelji u vukovarskom središtu, na Sajmištu i Mitnici. Crta koja ih je bila dijelila išla je od Lušca prema Dunavu i koritom rijeke Vuke prema središtu grada. Također je onemogućeno da se hrvatski branitelji s položaja u Borovu Naselju i kod Trpinjske ceste odvedu u vukovarsku bolnicu, gdje bi se pružila kvalitetna skrb za ranjenike. Srbi koji su živjeli u Lušcu pomogli su snagama JNA i arkanovcima da osvoje naselje, a ulaskom u osvojeni Lužac upirali su prstom u svoje dotadašnje susjede, osuđujući ih na smrtnu kaznu. Slom Lušca označio je početak pada obrane Vukovara.

Od 10. studenog do 20. studenoga odigravala se završna drama Bitke za Vukovar Ona započinje slamanjem otpora branitelja Bogdanovaca, koji su dva mjeseca uspješno odolijevali napadima JNA i pararegularnih postrojbi. Nalazeći se u potpunom okruženju branitelji Bogdanovaca su pružali otpor, ne braneći time samo svoje selo, nego i smanjujući pritisak neprijatelja na Vukovar. Međutim, višestruko nadmoćnije neprijateljske snage, potpomognute desetinama tenkova i drugih oklopnih sredstava ulaze ipak 10. studenog u Bogdanovce, a preživjeli branitelji i civili izvlače se kroz polja i šume prema Nuštru i Vinkovcima. Nad svim Bogdanovčanima koji su, zbog nemogućnosti da krenu u proboj, ostali u selu, agresor je izvršio masakr. Okupacijom Bogdanovaca pojačao se i pritisak na sam Vukovar. Uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu, velikosrpski agresori su 15. studenog prodrli na područje Županje i zauzeli Lipovce, Apševce i Podgrađe. Dan iza, pali su Nijemci.

Dana 13. studenog pokušana je i druga deblokada Vukovara, ali se odigravala u puno nepovoljnijim uvjetima od one sredinom listopada, pa je njezin neuspjeh na određeni način i bio očekivan. Prestanak organiziranog otpora vukovarskih branitelja odigrava se u razdoblju između 17. i 20. studenoga. Naime, uz prodor preko Lušca na obalu Dunava, neprijatelj uspijeva probiti i posljednje crte obrane na Sajmištu, čiji branitelji s dijelom civila kreću u proboj. Prema Vinkovcima odlazi i zapovjedništvo grada, pa zapovjednici pojedinih punktova obrane sami odlučuju o daljnjem otporu ili neizvjesnom izvlačenju iz grada. Tako se branitelji Mitnice odlučuju na organiziranu predaju snagama JNA, i to čine 18. studenoga. Branitelji Borova naselja, zbog velikog broja civila koji se sklonio u podrumima borovske tvornice (naročito u skloništu “Borovo-Comerca”) pružaju otpor sve do 20. studenoga kada se i oni, koji nisu otišli u proboj, da zaštite brojne civile od stradanja, organizirano predaju.

Tijekom srbijanske agresije na Vukovar, taj grad je, kako smo već naglasili, pretrpio strahovita materijalna razaranja, koja su i danas, nakon obnove, još uvijek duboko urezana u fizionomiju grada. No, najdublja vukovarska rana nije na gradskim fasadama i parkovima, nego u ljudima i njihovim tragičnim sudbinama. Gubitci ljudskih života u Vukovaru, protjerivanje tisuća Vukovaraca iz svojih porušenih i spaljenih domova po okupaciji grada te nezapamćeni zločini nad zarobljenim hrvatskim braniteljima i civilima, nadmašili su i najcrnje slutnje svih onih koji su poznavali pozadinu velikosrpskih posezanja za hrvatskim teritorijem. Obrana Vukovara je počivala na temeljnim vrednotama srednjoeuropskog i mediteranskog civilizacijskog kruga, poput patriotizma, domoljublja, žrtvovanja, majčinstva, ispomoći, miroljubivosti, čovjekoljublja, humanosti, solidarnosti, pravednosti. Navedene vrednote, baština vukovarske žrtve i vukovarski pobjednički mentalitet zajedno čine Vukovarska načela, kao nacionalnu strategiju hrvatske države ali i temelj suvremenog hrvatskog identiteta.

 

FOTO: Kamenjar.com

  1. Značenje Vukovarske bitke u stvaranju i obrani hrvatske države / Vukovar – hrvatska baština i perspektive razvoja / Sučić Stjepan, Živić Dražen, Žebec Ivana (ur.), Zagreb-Vukovar: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2007. str. 73-96 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
  2. Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat, Radelić Z., Marijan D., Barić N., Bing A., Živić D., ŠK, Zagreb, 2006.

O autoru

Ines Herceg